Bila je sredina veljače kad su dvije uniformirane osobe naoružane
pištoljima pozvonile na vrata tadašnjeg direktora slatinske Jugobanke.
– Ajde, pođite s nama, vodimo vas na informativni razgovor – kratko su mu, smrtno ozbiljni, priopćili vojni policajci Luka Perak i Damir Hokal.
Učinili su to po nalogu i na zahtjev Dinka Mijatovića,
policajca koji im je rekao da ga odvezu u graničnu karaulu na Dravi.
Mijatović im je rekao da s Kosićem mora obaviti neki privatni
informativni razgovor i pitati ga neke važne stvari.
Perak je
poslije na sudu ispričao da je Mijatović direktora Kosića potom odveo u
jednu prostoriju u karaulu na razgovor. Tu je bio još jedan čovjek,
Peraku se činilo da je riječ o zapovjedniku karaule koji se, kaže,
poslije ubio.
– Nakon nekih pola sata Mijatović je s pištoljem u
ruci izašao iz karaule s Kosićem. Nama trojici – meni, tom zapovjedniku
karaule i Hokalu – rekao je da bi Kosića trebalo ubiti. Ja ga neću
ubiti, odbrusio sam mu, a on se naljutio i Kosiću naredio da se uputi
stazom prema Dravi – svjedočio je Luka Perak poslije na sudskom ročištu.
Svojim
je očima, kaže, vidio kad je Mijatović Kosića upucao hicem iz pištolja u
glavu. Tijelo nesretnog Nikole Kosića nikad nije pronađeno.
Pravosudni repovi ubojstva vuku se punih 26 godina kasnije
–
Sjećam se da ga je prije nego što će pucati pitao: Je li, stvarno nećeš
ništa reći o tome kome si dao novac? Četnicima? Poslije je Kosićevo
beživotno tijelo u Dravu gurnuo taj muškarac koji je bio s nama –
prisjetio se Perak strašnih trenutaka iz veljače 1992. godine, u jeku
Domovinskog rata.
Punih 26 godina poslije, još se vuku pravosudni
repovi tog ubojstva. Vojni sud u Osijeku vrlo je brzo od te strašne noći
trojku proglasio krivima. Perak i Hokal zbog otmice Kosića dobili su
godinu dana uvjetno, a Mijatović četiri godine i šest mjeseci
bezuvjetnog zatvora. Vrhovni sud tu je presudu potvrdio još u rujnu
1994. godine.
Dinko Mijatović nikad nije priznao zločin za koji je pravomoćno osuđen, a Peraka je optužio za lažno svjedočenje, piše Podravski.hr.
–
Nikola Kosić nije bio mrtav, već je živio u Novom Sadu, što je bilo
vidljivo i iz službene zabilješke slatinske policije koju sam nakon
izlaska iz pritvora dobio od tadašnjeg dozapovjednika policijske postaje
Slatina – branio se Mijatović na jednom od ročišta.
No, ta
navodna zabilješka slatinske policije nikad nije došla na sud, premda
Mijatović tvrdi kako je siguran da je na vrijeme proslijeđena.
–
Osuđen sam na osnovi indicija, a pet puta sam prošao poligrafsko
ispitivanje koje nije prihvaćeno kao materijalni dokaz. Dokazao sam da
Luka Perak laže, a ja osobno nikad nisam razgovarao s Nikolom Kosićem i
nisam ga poznavao – svjedočio je on.
No, niti jedan sud nije mu
povjerovao. A bilo ih je u tih 26 godina. Prvo Vojni sud u Osijeku, pa
Vrhovni sud. Potom parnice na Općinskom sudu i Općinskom građanskom sudu
u Zagrebu, a nakon njih i ročišta na zagrebačkom Županijskom sudu te
revizija na Vrhovnom sudu. Svi su potvrdili da je direktor slatinske
Jugobanke ubijen te da su za otmicu i ubojstvo odgovorni pripadnici
oružanih snaga RH.
Bio je to prvi slučaj u Hrvatskoj u kojem su
pripadnici vojske i policije tijekom Domovinskog rata pravomoćno osuđeni
za ubojstvo, nakon čega je država obitelji ubijenoga morala isplatiti
odštetu. Republika Hrvatska u tri je navrata – od 2007. do 2011. godine –
Kosićevoj supruzi, kćeri i sinu isplatila ukupno 949.000 kuna s
kamatama i parničnim troškovima. Svi su najprije presudom trebali dobiti
po 230.000 kuna s kamatama, ali Vrhovni sud sinu je smanjio odštetu na
160.000 kuna jer tada nije živio s roditeljima.
U međuvremenu, Republika Hrvatska tužbom je zatražila od osuđenoga trojca da joj podmiri štetu od gotovo milijun kuna.
Slatinska
stalna služba Općinskog suda u Virovitici u petak je, nakon provedene
glavne rasprave, nepravomoćno presudila da Perak i Mijatović državi
moraju vratiti ukupno 633.000 kuna koji su iz proračuna RH već bili
isplaćeni Kosićevoj obitelji. Damira Hokala država nije teretila jer je s
njim za vrijeme parničnog postupka u Slatini postigla izvansudsku
nagodbu kojom je Hokal platio svoj dio – oko 316.000 kuna.
Perak i
Mijatović mogu se žaliti na presudu, što će vjerojatno i učiniti. Ni 26
godina nakon ubojstva Nikole Kosića, dakle, slučaj još nije pospremljen
u pravosudni arhiv.