No, riječ “izbor” podrazumijeva biranje između dva više ili manje
ekvivalentna izbora, a kao što je poznato, alternativa vjeronauku
postoji tek u srednjim školama (radi se o predmetu etika), ali ne i u
osnovnim.
Zbog toga su mnoga djeca čiji roditelji odluče da ne žele da im
dijete pohađa vjeronauk prisiljena sjediti na školskim hodnicima ili, u
boljem slučaju, vrijeme provoditi u školskoj knjižnici dok su njihovi
vršnjaci na vjeronauku.
Tužan primjer iz OŠ Kamen – Šine
Na naslovnoj fotografiji ovog članka nalazi se učenik drugog razreda
osnovne škole koji, sjedeći na stepenicama, čeka da završi sat
vjeronauka.
Dječak je učenik splitske Osnovne škole Kamen – Šine, a na stepenicama
sjedi jer ne pohađa nastavu vjeronauka koja se održava usred školskog
rasporeda. Bez obzira na to što je vjeronauk, tehnički gledano, izborni
predmet i bez obzira na to što je logično i praktično da se nastava
izbornog predmeta održava u terminu predsata ili posljednjeg sata, kako
bi djeca koja ga ne pohađaju mogla normalno izostajati, vjeronauk u ovoj
osnovnoj školi, kao i u mnogima u Hrvatskoj, održava se usred školskog
dana.
Ovaj učenik drugog razreda (identitet poznat redakciji) pohađao je
vjeronauk tijekom prvog razreda da bi se, na zahtjev roditelja, prije
početka drugog razreda ispisao s tog izbornog predmeta. Dječaka je otac
ispisao zbog osobnog neslaganja s vjeroučiteljem. Otac djeteta ne smatra
sadašnjeg vjeroučitelja kompetentnom osobom za nauk o vjeri. Želja mu
je, kako kaže, da dijete na vjeronauk odlazi u crkvu, na mjesto koje je
primjereno održavanju takve nastave. Želi da mu dijete vjeronauku uči
vjeroučitelj za kojeg zna da je dobra osoba.
Sam na školskom hodniku
Nakon toga, otac je zahtijevao da mu sina ispišu iz ovog izbornog
predmeta. Međutim, neugodno ga je iznenadio školski raspored za drugi
razred. U njemu se vjeronauk održava u različitim terminima: u prvom
tjednu ponedjeljkom je vjeronauk prvi sat, dok je srijedom treći sat. U
drugom tjednu vjeronauk se održava ponedjeljkom u četvrtom satu, a
srijedom u trećem satu.
Za to vrijeme dječak odlazi u knjižnicu i sjedi sam, čekajući da završi
nastava izbornog predmeta naguranog u uobičajeni, obvezni raspored. Ili,
kao u slučaju s fotografije, čeka ispred učionice.
Otac nije mogao podnijeti konstantnu separaciju osmogodišnjaka od
ostatka vršnjaka. Od početka nastave drugog razreda dolazi dvaput tjedno
u školu kako bi se družio sa sinom i igrao se s njim na igralištu pred
školom.
Razgovarali smo s ocem dječaka na fotografiji.
“Solidarnost, darežljivost, dobra volja”
“Dijete mi je upisano na vjeronauk prošlu nastavnu godinu u prvom
razredu osnovne. Tijekom nastavne godine, cijelo vrijeme slušao sam o
svećeniku koji mu predaje vjeronauk kao o vrlo lošem vjeroučitelju. Čuo
sam da ga se u kotaru nastoji izbjegavati u svakom pogledu, bilo da se
radi o vjenčanjima ili ičemu drugome što ulazi u domene njegova
djelovanja”, priča nam otac.
“Nastojao sam da to ne utječe na mene, ali nakon što sam čuo priču da je
jednoj djevojčici dao manju ocjenu nego što je zaslužila i to samo zato
što nije iz njegove župe, počeo sam se pitati o njegovoj stručnosti.
Moje poimanje vjeronauka je učenje o solidarnosti, darežljivosti, dobroj
volji… Ne slažem se s ovim vjeroučiteljem.
Iz razloga što navedenog svećenika ne smatram kompetentnom osobom koja
bi moje dijete trebala podučavati vjeri i dobrim međuljudskim odnosima,
odlučio sam ispisati sina s tog izbornog predmeta. Dijete će mi na
vjeronauk ići u crkvu i podučavat će ga vjeroučitelj ili svećenik za
kojeg znam da je dobra osoba”, rekao nam je otac dječaka.
Odvajanje od vršnjaka
“Na početku druge školske godine, dijete mi je došlo kući s rasporedom
gdje je uvršten vjeronauk. Otišao sam u školu i izričito kod ravnatelja
tražio da ne želim da moje dijete ide na izborni predmet vjeronauka.
Ravnatelj mi je to uvažio, ali na sljedeći način: vjeronauk je jedan
tjedan ponedjeljak 1. sat, srijeda 3. sat, a drugi tjedan ponedjeljak 4.
sat, srijeda 3. sat. Dijete mi za to vrijeme treba ići samo u knjižnicu
i tamo čekati da taj sat prođe.
Zgrozio sam se kako jedna pedagoška ustanova dijete od 8 godina separira
i odvaja na taj način. Dan danas mi nije jasno jesu li uopće svjesni
koliku to težinu ima za dijete. Da se dijete mora dignuti usred sata i
otići od svojih vršnjaka, biti samo i odvojeno od njih, da bi se kasnije
vratilo među njih. Tu sam uvidio da se kod nas najmanje brine o
socijalnom razvoju djeteta i mogućim posljedicama za njega.
Žrtvovao sam se cijelo prvo polugodište te sam dolazio usred nastave, za
vrijeme vjeronauka, da bih se družio sa sinom ispred škole i igrao
nogomet samo da se ne osjeća izdvojeno.
Ravnatelj me više puta vidio ispred škole, dok sam se igrao sa sinom,
ali nijednom se nije udostojio prići i pitati što može učiniti”, govori
nam očajni otac.
Suptilna prisila na vjeronauk
“Na kraju polugodišta zamolio sam učiteljicu da pogleda može li se nešto
učiniti s tim rasporedom jer mi nije zgodno gubiti cijelo jutro na
dolazak ispred škole da mi dijete ne bude samo i da se ne osjeća
odvojeno od drugih. Ravnatelj mi je odgovorio da nemaju namjeru
mijenjati raspored samo zbog toga te da mu je i dalje na raspolaganju
knjižnica, gdje može boraviti za vrijeme vjeronauka.
Nakon svega toga, pitam se tko je dozvolio toliku moć Crkvi da su u
stanju utjecati čak i na odgoj onih koji su najranjiviji samo iz svojih
interesa. Ne žele svi roditelji da im djeca idu na vjeronauk kao izborni
predmet. Moje dijete je ludo za robotikom i plaćam mu satove toga van
škole entuzijastičnim profesorima koji jedva spajaju kraj s krajem samo
zato što vole taj posao. Istodobno se Crkva napaja debelo iz državnog
proračuna, a zauzvrat mi ne djeluje pozitivno na dijete.
Zašto se moje dijete na suptilan način prisiljava da ide na vjeronauk unutar škole, iako ja to ne želim?
Napominjem da sam odgojen u kršćanskoj obitelji. Kao dječak sam stalno
bio u crkvi, primio sam sve sakramente u vrijeme kada se puno njih još
skrivalo, ali sam istovremeno naučio i što je dobar vjeroučitelj i dobra
osoba. Ne želim da se moje dijete prisiljava da ide negdje gdje ja ne
želim”, rekao je otac dječaka s fotografije u razgovoru za Index.
Razgovarali smo i s Božom Ujevićem, ravnateljem škole.
“Nemoguće za sve razrede”
Upitali smo ga zbog čega se izborna nastava vjeronauka održava usred školskog dana, a ne u terminu predsata ili zadnjeg sata.
“Moram pogledati, ne znam sve napamet. Što se moglo staviti prve ili
zadnje sate, stavljeno je. A sad, je li nekom razredu stavljeno kao
treći sat, to ne znam napamet”, rekao nam je ravnatelj Ujević.
“Dosad se nitko od roditelja nije bunio, osim jednog roditelja, ako na
njega mislite. Dijete je išlo na vjeronauk, on je iz svojih privatnih
razloga ispisao dijete i s obzirom na to da je nastava već počela, a mi
radimo u tri smjene, raspored se napravio i bilo ga je vrlo teško
mijenjati zbog druge djece i njihovih aktivnosti. Ponudili smo mu, ako
mu dijete neće ići na vjeronauk, da će dijete biti zbrinuto kod
knjižničarke ili kod logopeda, pedagoga, razrednice, bilo koga. On je
rekao da će on dolaziti po dijete i boraviti s njim. U drugom
polugodištu nazvao je razrednicu i tražio promjenu rasporeda. Ako se
promijeni raspored, onda ima i drugi razred u kojem ima dvoje djece koja
ne idu na vjeronauk. Onda bismo njima promijenili da onda oni ostanu
pod nečijim razredom, ili da to bude on. Ništa ne dobivamo, samo bi još
dvoje djece bilo bez nadzora ako bismo promijenili raspored.
Nemoguće je za sve razrede staviti vjeronauk općenito kao predsat ili
zadnji sat. Mi imamo 28 razrednih odjeljenja, nemoguće je”, kaže
ravnatelj.
Ravnatelj škole: Dužni smo primiti sve vjeročitelje koje rasporedi Katehetski ured
S obzirom na toliko djece, upitali smo ravnatelja može li se problem riješiti zapošljavanjem više vjeroučitelja.
“Ne znam, ako će Ministarstvo odlučiti, to ne ovisi o nama. Što se tiče
vjeroučitelja, ja ne mogu kao ravnatelj odlučiti hoće li ih biti jedan,
dva ili tri. To Katehetski ured odlučuje i oni ih raspoređuju. Mi smo
dužni, ako imaju sve uredne licence i papire, primiti ih. O broju
djelatnika ja ne odlučujem. Dapače, u školi imamo 4 vjeroučitelja”,
rekao je ravnatelj Ujević u razgovoru za Index.