Po zahtevu tužilaštva, saslušanje Stojkovića kod istražnog sudije Prvog osnovnog suda u Beogradu zakazano je za 27. mart, rekla je danas Tanjugu portparol suda Ivana Ramić.
Sudija najvišeg suda u državi se sumnjiči da je pozajmio od prijatelja Dragomira A. 55.000 evra, a kao zalog mu dao falsifikovanu Modiljanijevu sliku. Dragomir A. je preminuo, a pare nikad nisu vraćene njegovoj udovici.
Poslije saslušanja istražni sudija će odlučiti da li će pokrenuti istragu protiv Stojkovića, koji je u Ustavni sud izabran 2010. godine na prijedlog Visokog savjeta sudstva.
Prema zahtjevu za sprovođenje istrage, Stojković je pokojnom Dragomiru rekao da mu je novac neophodan za lijećenje i da će mu vratiti najkasnije za dva mjeseca.
Kao garanciju da će vratiti novac, Stojković je Dragomiru A. s kojim je bio prijatelj, dao umjetničku sliku, tvrdeći da je to Modiljanijeva slika čija je vrijednost 400.000 evra.
Tužilaštvo sumnja da je sudija u tom trenutku znao da je slika bezvrijedni falsifikat.
Kao oštećena, u ovom postupku najvjerovatnije će biti saslušana Dragomirova supruga.
Za krivično djelo prevare u ovom obliku zaprijećena je kazna do 10 godina zatvora.
Inače, Fond za humanitarno pravo 11. februara 2011. pokrenuo je inicijativu za razrješenje sudije Ustavnog suda Tomislava B. Stojkovića zbog sumnje da je 1999. godine na Kosovu bio umiješan u otmicu advokata albanskog porijekla.
Njegovo zaduženje, prema tvrdnjama Fonda, bilo je da otkup od porodice otetog advokata odnese otmičarima. FHP podnio je svoju inicijativu tadašnjem predsjedniku Srbije Borisu Tadiću, ministarki pravde Snežani Malović, ministru policije Ivici Dačiću i opštoj sjednici Vrhovnog kasacionog suda Srbije.
Na sajtu Ustavnog suda objavljena je biografija sudije Stojkovića.
On je rođen u Prištini 1957., živi u Beogradu i ima 30 godina radnog iskustva u pravosuđu.
U rodnom gradu je završio gimnaziju, kao i Pravni fakultet. Na Pravnom fakultetu Univerziteta u Prištini od 1984. do 1992. radio je najprije kao asistent, a zatim kao predavač na katedri za međunarodno pravo, na nastavnom predmetu međunarodno javno pravo.
Za vrijeme naučno-nastavnog rada na Univerzitetu, uz pomoć stipendije holandske vlade završtio je tečaj međunarodnog javnog prava pri Akademiji međunarodnog javnog prava u Hagu 1991.godine. Studijski je boravio i u Evropskom birou UN u Ženevi.
U vrijeme rada na Pravnom fakultetu od 1990. do 1993. godine imenovan je za zamjenika generalnog direktora za pravne i opšte poslove EPS – Elektrodistribucija Kosova i Metohije. U Advokatsku komoru Kosova i Metohije u Prištini pristupio je 1993., gdje je radio do juna 1999., da bi poslije okončanja ratnog sukoba na KiM advokatsku kancelariju izmjestio u Beograd.
Bio je branilac u više od 400 krivičnih predmeta od čega se više od 100 tiče materije terorizma i ugrožavanja teritorijalnog integriteta SRJ i Državne zajednice SCG.
Nakon izmještanja i preseljenja kancelarije u Beograd, zastupao je optužene pred nadležnim sudovima UNMIK-a i privremene vlade Kosova u Prištini i Kosovskoj Mitrovici, fizička i pravna lica radi zaštite njihovih imovinskih, ljudskih i građanskih prava.