Ovako je juče izgledala srpsko-hrvatska granica gdje su hiljade migranata čekale da nastave put ka zapadnoj Evropi.
– Ne znam zašto nas ne puštaju. Zar ne vide koliko ovde ima žena i djece? Ta djeca su noćila na nogama. Nema gdje da se sjedne, a kamoli legne. Prešli smo pola svijeta, ali ovo je najgore. Policija nas je tukla, gurala, psovali su nas, tjerali da sjednemo u duboko blato – objašnjava Ali Ramid iz Avganistana.
Nasred polja pred graničnim prelazom stoji petočlana porodica iz Sirije. Mama, tata, beba u rukama i dvije djevojčice od osam i deset godina. Blatnjavi i mokri od glave do pete pokušali su da pređu granicu, ali ih je policija otjerala nazad.
Mlađoj djevojčici suze klize niz obraz, a starija ih skriva ispod kapuljače, grizući usne da ne brizne u plač, dok joj blatnjave ruke drhte na vjetru.
– Znaju da moramo da izdržimo. Imaju malo godina, ali odrasle su naglo u posljednjih mjesec dana bježeći od razaranja. Samo da što prije stignemo negdje da ih presvučemo – priča Maja Arid, mama djevojčica.
Rečenicu prekida aplauz, vrištanje i skandiranje na engleskom “otvorite, otvorite”. I prolaz se otvara, a kroz njega prolazi pedesetak ljudi.
I tako na svakih pola sata. Gužva u blatnjavom polju je manja, vika je utihnula, polako se raščišćava haos… Bar trenutno. Jer nove grupe izbjeglica se približavaju, a noć je blizu.
Žena umrla
|