Legendarni fudbalski trener i bivši izbornik hrvatske reprezentacije
preminuo je u 88. godini nakon duge borbe s rakom. Bolest mu je prvi
put dijagnosticirana 2011. godine, dvaput ju je pobijedio, ali treći
puta nažalost nije uspio. Preminuo je dva dana prije 88. rođendana.
Miroslav Ćiro Blažević rođen je 10. februara 1935. godine u Travniku u
kojemu je i započeo, kako je sam uvijek govorio, skromnu igračku
karijeru. Rođen je kao osmo, najmlađe dijete Katarine Blažević (rođene
Matovinović) i Mate Blaževića. Njihovo prvo dvoje djece Ivica i Marica, o
kojima roditelji ostaloj djeci nisu puno govorila, umrla su u dobi od
nekoliko mjeseci od Španjolske gripe, a Miroslav je imao i sestre
Jelenu i Dragicu, braću Antu i Joška , a starija sestra Jozefina živi u
Zagrebu.
Fudbal je Ćiro igrao do 31. godine kad je u švicarskom Moutieru
odlučio da će postati trenerom. Ostao je u Švicarskoj te je vodio Vevey i
Sion da bi 1979. godine preuzeo švicarsku reprezentaciju. Njegov pravi
trenerski uzlet počeo je 1979. godine kad je došao u Rijeku. Iako je
prvenstvo završio na skromnom 10. mjestu, Ćiro je Rijeku odveo do
četvrtfinala Kupa kupova u kojem je izgubio od Juventusa. Na kraju
sezone došao je u Dinamo i tada je krenula legenda o Ćiri, bijelom šalu i
1982. godini.
Dinamu donio naslov nakon 24 godine čekanja
Nakon petog mjesta u prvoj sezoni na klupi, Ćiro je 1982. godine
Dinamu donio naslov prvaka Jugoslavije nakon 24 godine čekanja i
zauvijek postao Dinamova legenda. Cerin, Deverić, Mlinarić, Zajec, Vlak i
ostali igrali su fantastičan nogomet koji je na Maksimir privlačio u
prosjeku 30.000 gledatelja.
Dinamo je titulu potvrdio pobjedom protiv Željezničara 2:0 četiri
kola prije kraja, ali slavlje u gradu nije prestajalo danima i tjednima.
Arhitekt tog velikog uspjeha bio je Ćiro koji je sa bijelim šalom oko
vrata gazio sve pred sobom.
“To je bilo nešto perfektno i bez konkurencije najveći uspjeh moje
karijere. Svaka čast bronci u Francuskoj, ali meni je Dinamova 1982.
godina kruna svega što sam napravio kao trener”, rekao je Ćiro na svoj
82. rođendan.
Legendarni trener tu nije stao pa je s Dinamom sljedeće sezone
osvojio jugoslavenski kup i na kraju sezone je prvi put otišao iz
Dinama. Otišao je u Grasshopper s kojim je osvojio naslov prvaka
Švicarske, a srca navijača ponovno je osvojio 1985. godine kad je
Prištinu odveo do prve jugoslavenske lige.
Povratak u Dinamo
Iste godine vratio se u Dinamo s kojim nije ostvario zapažene
rezultate. Proglašenje hrvatske nezavisnosti dočekao je u Nantesu u
kojemu je bio do 1991. i nakon godine dana u PAOK-u 1992. se vratio u
Dinamo, odnosno tadašnju Croatiju.
Kao veliki štovatelj predsjednika Franje Tuđmana te istaknuti član
HDZ-a, Ćiro nije mogao odbiti Tuđmanov poziv da se vrati u Hrvatsku i s
Croatijom je 1993. godine osvojio prvenstvo Hrvatske, a 1994. godine
Kup. No, na kraju te sezone Ćiro je ponovno, treći put, otišao iz Dinama
jer je dobio najveći zadatak – voditi hrvatsku reprezentaciju.
Ćiro je krenuo u kvalifikacije za Europsko prvenstvo i senzacionalno,
ispred moćne Italije (uz pomoć Tomislava Ivića), osvojio prvo mjesto u
skupini i izravno se plasirao na Europsko prvenstvo u Engleskoj u kojem
je Hrvatska igrala sjajno. Skupinu s Turskom, Danskom (branitelj
naslova) i Portugalom prošla je sa šest bodova da bi u četvrtfinalu
izgubila od Njemačke 2:1 uz veliku pomoć suca Leifa Sundella.
Najbolje je tek dolazilo
Ćiro je tad već uživao ogroman ugled kako u Hrvatskoj tako i u
Europi, ali najbolje je tek dolazilo. Nakon dramatičnih kvalifikacija i
svakakvih rezultata, Hrvatska se plasirala na SP u Francuskoj na kojem
je došla do senzacionalnog trećeg mjesta. Ćirina momčad vodila je u
polufinalu protiv Francuske 1:0, ali je izgubila s dva gola Liliana
Thurama kojemu su to bili jedini golovi u karijeri za reprezentaciju.
U toliko puta opjevanoj utakmici protiv Francuza Ćiro se jako
zamjerio navijačima jer je Roberta Prosinečkog u igru uveo tek u 90.
minuti. “Bez njega ne bismo bili treći na svijetu. On mi je zamjerio
tretman u susretu s Francuskom, ali ja sam ga svjesno, iz taktičkih
razloga ostavio na klupi. I ne mislim da sam pogriješio”, rekao je Ćiro
prije par godina.
Robert Prosinečki ga je direktno i indirektno pratio kroz čitavu
karijeru. Mnogi navijači zamjerali su mu da je upravo on potjerao tada
18-godišnjeg Prosinečkog u Crvenu zvezdu. Ćiro je čak i rekao da će
pojesti trenersku diplomu ako on ikada postane igrač iako je godinama
kasnije rekao da je to učinio da ga motivira da bude bolji.
Francuska je bila zenit njegove karijere
Francuska je bila zenit Ćirine trenerske karijere i nakon toga više
nije ostvario zapaženije uspjehe. U kvalifikacijama za Euro 2000. godine
u zadnjem kolu je na Maksimiru morao pobijediti Srbiju za mjesto u
dodatnim kvalifikacijama, ali je odigrala 2:2 i ispala. Došla je i
smjena generacija i kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Japanu i
Koreji. Hrvatska je loše krenula i nakon remija s Škotima u Maksimiru
Ćiro je podnio ostavku.
U šest godina na klupi Ćiro je Hrvatsku vodio 73 puta te je upisao 36 pobjeda, 22 remija i 15 poraza.
Još jedan povratak u Dinamo i sukob s Mamićem
Godine 2001. otišao je u Iran koji nije uspio odvesti na Svjetsko
prvenstvo u Japan i Koreju. Nakon toga je Osijek spasio od ispadanja iz
lige da bi se 2002. godine četvrti put vratio u Dinamo s kojim je
osvojio naslov prvaka. No, na kraju sezone posvađao se sa Zdravkom
Mamićem koji ga je potjerao iz kluba.
Od Ćire je javno tražio 200.000 eura koliko mu je isplaćeno prije
nego što je otišao u Muru, a Mamić je prijetio da će taj novac vratiti
milom ili silom.
“Pri svijesti Blaževiću poručujem, neka čuju policija i javnost: po
cijenu života ili smrti taj moj novac bit će opet! Trudit ću se da
nakraju ne bude mrtav ni Blažević ni Mamić, no ako netko mora poginuti,
poginut će!”, prijetio je Mamić.
Epizoda u Hajduku
Nakon Mure i Varteksa, Blažević je 2005. godine došao u Hajduk koji
se tad spremao za kvalfikacije za Ligu prvaka. Prije ždrijeba Ćiro je
rekao da mu daju “taj Liverpool”, ali kuglice su ga spojile s Debrecenom
protiv kojega je Hajduk doživio jednu od najvećih sramota u svojoj
povijesti. Mađari su u prvoj utakmici slavili 3:0, na Poljudu čak 5:0 i
to je bio poraz od kojeg se Ćiro nije mogao spasiti te je 18. rujna,
nakon niza loših rezultata, podnio ostavku.
Ćiro je 2007. bio treći u HNL-u sa Zagrebom u kojemu je afirmirao
Marija Mandžukića kojeg je prozvao đilkošem. “Ma, tako sam ga nazvao od
milja. On je đilkoš, lola, u pozitivnom smislu. On je specifičan igrač i
neka se ne ljuti na mene”, govorio je tad Ćiro.
Ujedinio reprezentaciju Bosne i Hercegovine
Do kraja bogate trenerske karijere Ćiro će voditi još šest klubova,
ali najveći trag ostavio je kao izbornik Bosne i Hercegovine. Iako ga
dio bh-javnosti nije dočekao s odobrenjem, Ćiro je na svoj način
ujedinio reprezentaciju BiH te ubrzo zaslužio podršku čitave zemlje koja
je ponovno disala sa svojom reprezentacijom. Savršeno se uklopio u novu
sredinu i zamalo je Bosnu i Hercegovinu odveo na Svjetsko prvenstvo
2010. godine. Ušao je u dodatne kvalifikacije u kojima je izgubio od
jakog Portugala ukupnim rezultatom 2:0.
Nakon odlaska iz BiH Ćiro je otišao u Kinu pa u Iran da bi se 2012.
vratio u NK Zagreb s kojim je ispao iz lige. U siječnju 2014. otišao je u
Slobodu iz Tuzle koju je senzacionalno vratio u Premier ligu BiH. Nakon
završetka sezone preuzeo je NK Zadar u kojemu je u siječnju 2015.
završio trenersku karijeru.
Index