“Kada smo sve stavili na papir, fali nam između 20 i 25 ljudi. I
konobari i kuhari i pomoćno osoblje. Ogromna je fluktuacija. Čini mi se
ove godine nikad gore. Slavonci ne dolaze više u Dalmaciju, otišli su u
Njemačku i Austriju. Ljudi se snalaze. Mi moramo početi uvoziti radnu
snagu iz susjednih zemalja, očito ne možemo s našim domaćim ljudima.
Svi imaju puno ponuda i gledaju gdje im je bolje i gdje će zaraditi
veći novac. Mi ih nismo uspjeli privući čak ni s tim da ćemo raditi
cijelu godinu. To je, dakle, cjelogodišnji posao. Ove godine nisam
siguran ni hoće li Dvor raditi cijelu godinu. Radili smo šest sezona i
1. studenog uvijek isto. To je kao da više nitko ne dolazi. Onda ovisimo
isključivo o lijepom vremenu. Nismo u centru grada. A tamo se uvijek
nešto događa”, kaže Validžić.
“Ne možeš svaki put dobiti”
U uređenje Perivoja uložio je velika sredstva. Tamo je prije bila
šikara, neugledan prostor. Novi izgled sve je oduševio, činilo se kako
je Validžić još jednom pogodio s investicijom.
“Ako hoćete kvalitetno raditi, onda ne možete imati tako velika dva
objekta. U sezoni smo znali imati po 50 zaposlenih. Onda njih troje
ujutro ne dođe na posao. Gori sve, a fali troje ljudi. Očito sam i malo
ostario. Odlučio sam da bude tako, posvetit ću se Dvoru. Ne znamo što
ćemo s Perivojem. Možda ga vratimo vlasnicima prostora. Tu ćemo izgubiti
ulaganje, ali što ćemo. Ne možeš svaki put dobiti”, kaže Validžić.
“Od 60 ljudi koji su se javili za posao, ostala je jedna cura”
O plaćama nije htio govoriti.
“Ne vjerujem da je plaća problem. Pa koliko puta se dogodilo da
pitamo radnika koliku bi plaću, on je kaže i onda ne dođe na probni rad.
60 ljudi se javilo na natječaj za posao, možda se 20 odazvalo da će
doći. Od tih 20, njih pet ili šest dođe na razgovor i tek tada se
razgovara o uvjetima. Od tih pet, šest, možda dvoje dođu na probni rad.
Od dvoje ostala je jedna cura. Imam plaću koju mogu dati, ostalo mi je
suludo davati. Neću ništa obećati što ne mogu ispuniti. Nikome nisam
ostao ništa dužan.
Imaš momka, tek je došao iz škole. Pitaš ga koliku bi plaću, on kaže:
“Sedam tisuća kuna.” Pitam ga što zna. A ne zna ništa, tek je iz škole,
nije nigdje bio. Ali mu je netko rekao da se sada može dobro zaraditi.
Imali smo drugi slučaj. Momak je isto iz škole bio, rekao je da bi radio
za tri, tri i pol tisuće kuna. Poslije mu je plaća porasla. Naučio je
posao i sada je kod konkurencije. To je sve u redu. Ja ću sada radije
plaćati najam uludo, ali ću imati dobru ekipu u Dvoru, nego raditi na
jednu i drugu stranu, a posao neće biti kvalitetan. Ne krivim nikoga,
ovo je tržište, nekad opstaneš, nekad ne. Ovo je naprosto poslovni
potez, ja sam procijenio da mi je bolje odraditi jednu sezonu vrhunski u
jednom restoranu. I ljudi će biti zadovoljniji”, kazao nam je Validžić.