Zoran Đinđić spada u red političara koji je živio za politiku i borio se za slobodu kao univerzalnu vrijednost, u ekonomiji, politici, kulturi, konstatovala je istoričarka Latinka Perović na okruglom stolu „Politički testament Zorana Đinđića“ koji je u press-centru Udruženja novinara Srbije (UNS) organizovala Nova stranka povodom 12. godišnjice atentata na nekadašnjeg premijera Srbije.
Perović je kazala da se Zoran Đinđić u Srbiji izdvojio kao moderan intelektualac i političar na dramatičnom razmeđu 20. i 21. vijeka.
„Baš ta izdvojenost odredila je, ne samo njegovu ličnu sudbinu nego i sudbinu Srbije od 12. marta 2003. godine“, ocijenila je Perović.
Ona je navela da je Đinđić ispoljio etiku odgovornosti onoga trenutka kada je stao na čelo reformske vlade.
„Ta se etika ogledala u istini u kojoj se Srbija nalazila posle devedesetih godina i u suprotstavljanju lažima o uzrocima toga stanja. Đinđić je slikovito opisao to stanje, ‘to nije minsko polje’, govorio je, ‘to je tepih, gde god zgaziš, trulo je’. Nasmrt bolesna ekonomija, razoreno sudstvo, uništeni obrazovni i zdravstveni sistem, mediji zatrovani mržnjom, neprijateljstvo prema svetu. Zemlja bez kritične mase za razvoj“, ukazala je historičarka i bivša političarka Latinka Perović.
Govoreći o političkom testamentu Zorana Đinđića, Perović je istakla i da se on nalazio na tankoj liniji na kojoj se morala promijeniti politička paradigma, a koju je Srbija, kako je rekla, slijedila od početka svoje novovjekovne historije.
„Nastojao je da polarizuje mentalitet Srbije, da dominantnom kolektivističkom mentalitetu, čije je poglavlje bilo i komunizam, ali i nacionalizam, kao njegova jedina tradicija, suprostavi individualizam, građanska, lična prava i perspektivu razvoja“, konstaovala je Perović.
Zakljućila je da je Đinđić pokazao da u Srbiji postoji druga mogućnost i da ta mogućnost može da dobije svoju histroijsku šansu.
Univerzitetski profesor Novica Milić je govoreći o filozofskom i političkom radu Zorana Đinđića rekao da se on bavio 25 godina filozofijom, a 10 godina politikom, a da to dvoje ne mora biti u suprotnosti, ali ni stopljeno.
Milić, koji je istraživač lika i djela Đinđića, naveo je da je zanimanje domaćih i stranih tajnih službi za Đinđića počelo sedamdesetih godina kada je on zbog podrške profesorima na Filozofskom fakultetu i prtotesta protiv režima čak osuđivan na zatvorsku kaznu.
„U poruci iz 1973. godine, gde se spominju protesti studenta, State Department (SAD) spomnjie se Đinđić kao student-lider, i tajne službe će ga pratiti do kraja života i službe će ga ubiti“, naveo je Milić prenoseći pisanje WikiLeaksa o takozvanim Kissinger fajlovima.
Naglasio je da su oni koji su ubili Đinđića, visoki oficiri službe, izvježbani i državom pomognuti iznutra, a možda i spolja, a Zemunski klan bio je samo maska, pomogli majstore egzekucije.
Na okruglom stolu je bilo riječi o viziji Đinđića o reformi pravosuđa u Srbiji, demokratskim ustanovama, medijma, gdje su govorili Vesna Rakić Vodinelić i Žarko Korać.
Predsjednik Nove stranke (NS) Zoran Živković govorio je o temi „Za novu politiku i Srbiju koju će poštovati“.
Premijer Srbije i lider Demekratske stranke (DS) Zoran Đinđić ubijen je u atentatu, hicem iz snajpera, na službenom ulazu u zgradu Vlade Srbije 12. marta 2003. godine