Obrenovac, tri meseca nakon poplava: Život u stalnom strahu od nove vodene bujice

Njihova tragedija počela je u noći između 15. i 16. maja. Kako je u izjavi za AA svoje iskustvo ispričala meštanka Radmila Zeljić, majka troje dece, u šest ujutru su ih probudile komšije koje su već bile potopljene.

„Pričali su da su bile sirene, međutim toga nije bilo, nego su nas komšije koje su prvo potopljene kada je krenula voda, zvali i probudili, ali niko od nas nije mislio da će to biti voda u toj meri. Mislili smo da će i ako uđe u kuću, voda biti do članka, pa smo mi sve podigli na stolove i do devet ujutru smo bili na ulici i gledali kako i gde nadolazi voda“, rekla je Zeljić.

– Spas kod komšija –

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Kada je u devet ujutru videla da je dvorište do nje poplavljeno i da je voda stigla do njenog dvorišta, Radmila je povela sina od tri i po godine i bliznakinje koje su u tom trenutku imale dva meseca, kod komšinice, koja ima kuću na sprat.  

„Dok sam ja tamo spustila decu i okrenula se, videla sam da je moje dvorište već bilo pod vodom. U 12 sati popodne ovde je voda već bila dva, dva i po metra, a zadržala se ovde oko desetak, petnaestak dana“, navela je.

Komšinica Radmile Zeljić, na čijem je spratu deo porodice Zeljić u prvom trenutku pronašao spas, Ružica Stevanović ispričala je:

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

„Bili smo gore na spratu, do pola 11 uveče, moje dve ćerke, komšinica i njene dve bliznakinje i deca. Ovde su sve ograde bile pod vodom, sem naše i nisu mogli da nam priđu. Kada je voda nadošla, onda su došli po nas i kroz terasu nas spašavali.“

U jednoj od susednih ulica u naselju Arvadi, u Obrenovcu, Svetormir Đurić ispričao je svoje iskustvo.

„Ja sam u zadnjem momentu otišao odavde. Stajao sam na kapiji kada je voda počela da ulazi, a za deset minuta ona je već ušla u kuću. Zgrabili smo samo lična dokumenta i novca nešto što sam imao, a čuvao sam za smrt i to smo uzeli, izneli iz kuće i otišli.“

– Kolektivna prihvatilišta –

Nakon evakuacije, svi sagovornici AA, otišli su u prihvatne smeštaje u Beograd. Prvo su bili u halama, a nakon toga porodice sa malom decom smeštene su u hotel u Beogradu.

„Tamo smo bili mesec dana, a onda smo, jer je Skupština grada naredila, morali da napustimo hotel, pa smo otišli u Bosnu. Bili smo tamo kod babe i dede, međutim i deda je operisan od karcinoma i sve mora da se plati, od pregleda i svega ostalog, jer ipak je druga država, pa smo se vratili ovamo da bi deca bila vakcinisana. Onda smo došli ovde, otišli u hotel ‘Obrenovac’ gde nas je socijalna služba odbila rekavši nam da nema mesta u hotelu, a sve sobe su bile prazne. Uz pomoć predsednika opštine smo uspeli da se smestimo u hotel, ali tamo je gore nego ovde gde je sve poplavljeno“, ispričala je Radmila Zeljić.

Stevanovići su u hotelu u Beogradu ostali samo deset dana.

„Posle smo trebali da se selimo negde ka mađarskoj granici, mi nismo hteli i zvali smo zeta i do 30. juna smo bili u Suvom Selu, ja sam tada došla ovde, a deca su ostala i dalje tamo“, navela je Ružica Stevanović.

– Povratak svojim kućama –

Po povratku svojim kućama svi su bili suočeni sa posledicama koje je voda povlačeći se ostavila za sobom. Do sada im niko nije novčano pomogao i kako kažu sve što su sredili i očistili, uradili su sami uz pomoć komšija.

„Mi smo pokušali kuću iznutra da okrečimo, a da ne obijamo zidove. Međutim to nije moguće, vlaga izbija, pogotovu za bebe, tu nema uslova za život“, ispričala je Zeljić i dodala: „Trenutno smo u restoranu, koji imamo tu pored, i koji smo uspeli da sredimo, jer je bio u pločicama ceo tako da nema zidova koji su uništeni i mnogo nam je čistije da budemo tu nego u hotelu.“

Ona ističe da im do sada niko nije pomogao, kao i da je ona lično pisala raznim humanitarnim fondacijama, ali da je dobijala samo odgovor da će razmotriti koliko su u mogućnosti da im pomognu.

„Jedino smo se izborili da ljudi dobiju neke osnovne pakete, hemiju, ali što se drugih stvari tiče niko ništa nije dobijao u našem naselju Arvadi. Za druga naselja sam čula da su dobijali i belu tehniku.“

Trenutni problem sa kojim se suočava šestočlana porodica Zeljić jeste problem sa kategorizacijom štete.

„Sada trenutno imamo problem sa kategorizacijom, ispostavilo se da imaju neku grešku u sistemu, pa je naša cela ulica dobila treću kategoriju, a kuće prekoputa četvrtu, kuće u ulici do četvrtu. Mi smo okruženi četvrtom kategorijom, a za nas je ispalo da smo treća kategorija. To nije malo, sto hiljada je razlika. Sa dve i po hiljade evra šta mi možemo da uradimo ovde, ne možemo ni vrata i prozore da kupimo, a kamoli da uradimo nešto na kući“, ispričala je Radmila.

Svetomir Đurić je nakon 70 dana koje je proveo van kuće, zatekao u svom dvorištu mulj koji je bio iste visine kao i temelj.

„Plaćao sam ljude da to izbace odavde, jer nisam mogao da se izborim sa muljem i vodom. Vidi se na zidu dokle je bila voda, promenio sam tišljeraj, rekli su da sam ušao u tu četvrtu grupu, bio sam zadovoljan. Zadovoljan sam da vratim porodicu u svoju kuću“, rekao je Đurić i dodao da je sve od nameštaja morao da baci.

Kada je u pitanju pomoć koju su mnogi odmah nakon poplava obećavali, Đurić je naveo da osim „dve konzerve od države, koje je pojeo“ i kauča od humanitarne organizacije iz Novog Sada, ništa nije dobio.

„Dobio samo od neke službe iz Novog Sada, oni su mi doterali jedan kauč, ali sada makar imam gde da legnem. Da nisu došli oni, ne bih imao gde ni da legnem. Bio mi je ker pored mene, oni kažu ‘deda gde spavaš’, ja kažem ‘spavam ko i moj ker, gde stignem’. Sutradan mi je doneo kauč, nije nov, ali je dobar i sada me služi. A od države sam dobio samo dve konzerve koje sam pojeo i ništa više, a neko dobija i šakom i kapom i dovlači kamionima, kako to ide ja ne znam“, ispričao je Svetomir.

 Navodeći da je bio u prvoj grupi, koja je podnela izveštaje o šteti, te da na televiziji dve večeri pričaju kako je uplaćen novac, Đurić je istakao da on nije „dobio ni dinara“. Do sada je da bi koliko toliko sredio svoju kuću dao dve i po hiljade evra, od čega samo za struju 400 jer je morao sve da menja izuzev kablova na tavanu.

„Na kraju krajeva, ne treba ni da mi daju, na takav način, ja ću se oporaviti. Ja sam radio 60 godina sa svojom decom, to je strašno, što lažu. Danas sam kontrolisao, juče sam kontrolisao, nema para. Nisam se žalio na rešenje“, rekao je Svetomir Đurić.

– Ni brane nisu sanirane –

Nakon ponovnih izlivanja reka u Srbiji, izazvanih nevremenom koje je praćeno pljuskovima početkom avgusta, meštani Obrenovca ponovo strahuju da bi mogli da prođu kroz isto.

„Ovde je katastrofa. I protesti su bili i zatvarali smo most, kako ne bi obratili pažnju na nas jer više se i ne priča o Obrenovcu da je potopljen. Sada ponovo moraju da zagrađuju brane, raste nivo Kolubare, Save. Ovde ne može noću da se spava, sve strahujemo ponovo će doći voda“, ispričala je Radmila Zeljić.

Ona je dodala i da brane, koje su probijene u maju, još uvek nisu sanirane.

„Apelovali su i iz naše opštine Beogradu da se srede brane. Voda ponovo nadolazi jer poplave su i u Bosni i Hrvatskoj, sve ide iz početka. Kada vam kažu da je u Valjevu vanredna odbrana od poplava, vi znate da ste vi sledeći. Skoro je bila proglašena crvena uzbuna, ljudi su i ono malo što su kupili podizali kod komšija na spratove. Ljudi ovde žive u strahu.“

 

 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije