U Rješenju o provođenju istrage smrti 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša, koji je 21. oktobra preminuo u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru, navode se imena četvorice medicinskih tehničara osumnjičenih za teško ubistvo, još petero zaposlenika bolnice s kojima je policija razgovarala o događaju te četiri doktorice čija su pisana očitovanja pribavljena tokom kriminalističke istrage.
Zbog izuzetnog interesa javnosti, te s obzirom na to da je riječ o slučaju nasilja u ustanovi u kojoj su smješteni i najranjiviji članovi društva, Index objavljuje sve ključne podatke iz rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 8. novembra, u kojem se opisuju dosad prikupljeni dokazi, iskazi osoblja i sadržaj snimka nadzorne kamere, kao i imena osumnjičenih i njihovih kolega koji se spominju u istrazi, piše Index.hr.
Važno je naglasiti da se osobe u rješenju ne spominju sve u istom svojstvu. Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubistvo posebno ranjive osobe.
Ostali zaposlenici navode se u dokumentu jer su bili prisutni na mjestu događaja ili su dali pisana očitovanja. Njihova imena objavljujemo jer je riječ o zaposlenicima javne zdravstvene ustanove kojoj je Kristian Josip Periš bio povjeren na brigu, a njihova saznanja i uloge važni su za rasvjetljavanje okolnosti njegove smrti i mogućih propusta sistema. Pritom treba naglasiti da samo njihovo spominjanje u rješenju o istrazi ne znači da su za bilo šta osumnjičeni.
Ko su četvorica osumnjičenih?
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu 8. novembra donijelo je rješenje o provođenju istrage protiv četvorice medicinskih tehničara. Riječ je o Matiji Vragoviću (1994.), Noi Hrenaru (2004.), Mladenu Lončaru (1974.) i Ivanu Brliću (1998.). Njih četvoricu sumnjiči se da su 21. oktobra, tokom sputavanja Periša na bolničkom krevetu, primijenili nasilje koje je dovelo do njegove smrti.
Vezane vijesti
Kako se navodi u rješenju DORH-a, Periš je bio djelimično vezan remenjem za krevet, a osumnjičeni su tokom njegovog sputavanja primjenjivali silu. U formalnom opisu osnovane sumnje dvojicu se tereti da su mu jastuk pritiskali preko lica i vrata, onemogućavajući mu nesmetano disanje. Trojicu se tereti za udarce šakama i laktom u glavu, a dvojicu za držanje ruku i pritiskanje u predjelu stomaka. U dokumentu se navodi i pritiskanje Periševog vrata koljenima.
Državno odvjetništvo smatra da postoji osnovana sumnja da su svojim postupanjem počinili teško ubistvo posebno ranjive osobe.
Šta se vidi na snimku?
Ključni dokaz u istrazi je snimak bolničke nadzorne kamere koji prikazuje približno osam i po minuta postupanja prema Perišu u sobi 11A.
Na snimku se ukupno pojavljuje devet osoba iz medicinskog osoblja. Većina njih nalazi se u prostoriji tokom gotovo cijelog zabilježenog događaja, dok se jedna žena zadržava vrlo kratko, barem u dijelu zbivanja koji je obuhvaćen snimkom.
Snimak prikazuje Periša na bolničkom krevetu, okruženog zaposlenicima bolnice. U jednom trenutku čini se da viče, nakon čega mu osoblje stavlja jastuk preko glave. Prema analizi snimka, jastuk se na njegovoj glavi nalazi oko sedam i po minuta od ukupno približno osam i po minuta zabilježenog materijala. Nema ga tokom početnih manje od 30 sekundi, kao ni tokom završnog dijela snimka, dužeg od 30 sekundi, kada osoblje uočava da Periš više ne daje znakove života i započinje reanimaciju.
Na snimku su vidljivi i udarci šakom i laktom te pritisak koljenom na predio vrata u završnom dijelu primjene sile. Periš se tokom trajanja snimka trza, a otprilike na sedmoj minuti i 15 sekundi videa, koliko se može vidjeti, potpuno se umiruje. Medicinsko osoblje i dalje mu pritišće tijelo, od glave do nogu.
Nakon osme minute shvataju da je bez svijesti i manje od deset sekundi kasnije počinju s reanimacijom.
Zaposlenici tvrde da ih je Periš pokušavao ugristi. To se na snimku ne vidi
Index je ranije objavio dijelove iskaza medicinskog osoblja o kobnoj intervenciji. Prema tim iskazima, Periš je vikao, otimao se, pljuvao i pokušavao ugristi zaposlenike bolnice. Međutim, na dostupnom snimku nije vidljivo da pokušava ugristi nekoga od njih neposredno prije nego što mu stavljaju jastuk na glavu.
Jedna od medicinskih sestara ispričala je da je pomagala kolegama pridržavajući Periševe noge kako bi ga mogli vezati. Navela je i da je druga medicinska sestra ušla u prostoriju i dala mu injekciju lijekova. Potvrdila je da su kolege tokom postupanja udarali Periša i pritiskali mu jastuk na glavu, nakon čega je izgubio svijest te su započeli pokušaji reanimacije.
Jedan od medicinskih tehničara izjavio je da se Periš cijelo vrijeme trzao i da mu je pokušavao umiriti noge. Drugi je opisivao Periševo vikanje, prijetnje i pljuvanje te tvrdio da je pokušavao ugristi osoblje. Stavljanje jastuka na pacijentovu glavu opisao je kao „nepisanu proceduru“ kojom se, prema njegovim riječima, pokušavalo spriječiti povređivanje pacijenta i osoblja. Nije, međutim, jasno kako bi se postupanje koje može ugroziti disanje pacijenta moglo smatrati prihvatljivom procedurom.
Petero zaposlenika policiji neposredno opisivalo događaj
U rješenju DORH-a navodi se da je policija, osim s četvoricom osumnjičenih, obavila informativne razgovore s još petero zaposlenika Klinike za psihijatriju Sveti Ivan koji su bili prisutni na mjestu događaja. Riječ je o Ani Mariji Čustić, Josipi Lukić, Mirjani Živčnjak, Ivanu Škornjaku i Iliji Ešegoviću.
Prema zajedničkom sažetku njihovih informativnih razgovora, zaposlenici su opisivali kako je Matija Vragović stavio jastuk na Periševu glavu te kako su ostali osumnjičeni učestvovali u nasilnom postupanju, uključujući udarce i pritiskanje jastuka.
Rješenje ne donosi zasebne iskaze svakog od petero zaposlenika, zbog čega nije moguće pouzdano povezati pojedine izjave s konkretnim imenima. Također, iz navoda da su bili prisutni na mjestu događaja ne proizlazi da je svih petero bilo u sobi tokom cijele intervencije niti da je svako lično vidio sve opisane radnje.
Policija pribavila i očitovanja četiri doktorice
U rješenju se navodi da je policija od direktorice bolnice Majde Grah pribavila protokol o trajnom praćenju Periševog stanja te pisana očitovanja četiri doktorice: Mirele Čelić Ružić, Darjane Svetinović, Silvane Jelavić i Lucije Mance Šenjug.
Posljednje dvije doktorice u dokumentu se spominju u vezi s ranijim policijskim intervencijama tog dana, nekoliko sati prije Periševe smrti. Prema policijskim bilješkama, Silvana Jelavić bila je dežurna doktorica hitnog prijema s kojom su policajci razgovarali tokom prve intervencije 21. oktobra, oko 15:23. Periša su tada zatekli kako sjedi na klupici, bez agresivnog ponašanja ili pružanja otpora. Rekao im je da se boji vratiti u bolnicu jer su ga, prema njegovim tvrdnjama, ranije gušili i vezali za krevet. Nakon razgovora i primjene terapije situacija se smirila.
Tokom druge intervencije, oko 17 sati, policija je razgovarala s Lucijom Mance Šenjug, koja je navela da je Periš smiren, vezan za krevet i da ne prijeti osoblju. Policajci su ga zatekli ošamućenog i dezorijentisanog.
Za preostale dvije doktorice, Mirelu Čelić Ružić i Darjanu Svetinović, iz rješenja nije jasno kakvu su ulogu imale u Periševom liječenju. Nije naveden ni sadržaj njihovih pisanih očitovanja.
Iz dostupne dokumentacije ne može se utvrditi je li bilo koja od četiri doktorice bila prisutna tokom kobnog sputavanja. Njihova pisana očitovanja stoga ne treba poistovjećivati s iskazima zaposlenika koji su neposredno opisivali postupanje medicinskih tehničara.
Šta je utvrđeno o povredama i uzroku smrti?
U rješenju državnog odvjetništva navode se i preliminarni nalazi obdukcije.
Prema dokumentu, na Periševom tijelu uočeni su krvni podlivi, oguljotine i druge povrede. Utvrđeni su i prijelomi rebara te edem pluća i mozga.
U trenutku donošenja rješenja konačan uzrok smrti još nije bio utvrđen jer su bila potrebna dodatna vještačenja.
Zbog toga ni opis vidljivog nasilja ni činjenica da je Periš prestao reagovati tokom postupanja medicinskog osoblja sami po sebi nisu dovoljni za konačan medicinski zaključak o mehanizmu smrti. To će trebati utvrditi sudskomedicinski vještaci.
Nadzor u bolnici pokrenut dan nakon smrti, snimak pregledan tek 14 dana kasnije
Prema službenom dopisu koji je direktorica bolnice Majda Grah uputila Ministarstvu zdravstva, za Periševu smrt saznala je već 21. oktobra oko 22:25, kada ju je o tome obavijestila dežurna doktorica. Sljedećeg dana pokrenula je unutrašnji nadzor i zatražila pisane izvještaje zaposlenika.
Predsjednik Upravnog vijeća Mirando Mrsić rekao je da su izvještaji doktora i medicinskih sestara pristizali sljedećih pet do šest dana, ali da četvorica medicinskih tehničara nisu dostavila očitovanja te su otišla na bolovanje. To je, prema njegovim riječima, izazvalo sumnju da se nešto prikriva.
Ipak, direktorica je snimak nadzorne kamere pregledala tek 4. novembra, 14 dana nakon smrti. Postupanje osoblja opisala je kao nepropisno, neetično i nasilno. Policiju je kontaktirala 5. novembra, a snimak je izuzet dan poslije.
Advokat porodice podnio prijavu 23. oktobra. DORH šuti, ministrica tvrdi da nije ništa znala do 9. novembra
Advokat porodice Leon Zrnić rekao je Indexu da je već 23. oktobra, dva dana nakon Periševe smrti, podnio krivičnu prijavu zbog sumnje na nesavjesno liječenje, Ministarstvu zdravstva uputio zahtjev za inspekcijski nadzor te od bolnice zatražio očuvanje snimaka nadzornih kamera.
Index je u više navrata pitao DORH šta je poduzimao nakon podnošenja krivične prijave i zašto snimak nadzorne kamere nije ranije izuzet. DORH nam uporno ne odgovara na ta pitanja.
Ministrica zdravstva Irena Hrstić danas je potvrdila da je zdravstvena inspekcija pritužbu porodice zaprimila 26. oktobra, ali tvrdi da je ona za slučaj saznala tek 9. novembra. Objasnila je da inspekcija djeluje samostalno i nije dužna izvještavati ministricu. Za zakašnjelu obavijest prozvala je bolnicu, koja je Ministarstvo izvijestila tek 7. novembra, više od dvije sedmice nakon Periševe smrti.
Zdravstvena inspekcija u međuvremenu je završila vanredni nadzor, a njegovi rezultati još nisu objavljeni.
Šta istraga još mora razjasniti?
Rješenje o provođenju istrage otkriva imena osoba s kojima je policija razgovarala, sadržaj dijela prikupljenih saznanja i način na koji državno odvjetništvo zasad opisuje postupanje četvorice osumnjičenih.
Ipak, dokument ne odgovara na sva važna pitanja.
Nije moguće na osnovu njegovog sadržaja utvrditi gdje se tačno nalazio svaki od petero drugih zaposlenika, koje je radnje pojedinačno vidio te šta je svaki od njih zasebno rekao policiji.
Neodgovoreno je i pitanje zašto niko od zaposlenika bolnice koji su svjedočili događaju nije, barem prema onome što se vidi na snimku, reagovao i pokušao zaustaviti ono što se događalo u sobi 11A. Kako smo pisali još jučer, nije isključeno da će se istraga proširiti.