Izborni sunovrat opozicije ocjenjuje kao posljedicu katastrofalnih izbornih uslova, kriminalnog režima, ali i neorganizovanosti opozicije. Osvrnuo se na trenutno stanje u Srbiji, formiranje vlade, ali i opravdanosti ujedinjenja radikalne desnice s ljevicom na putu ka rušenju vlasti, poput nove koalicije u Crnoj Gori.
BUKA: Pokret slobodnih građana nije prešao cenzus na nedavno održanim izborima. U kome možemo tražiti krivca za to?
U mnogo čemu, ali nema dileme da veliki dio odgovornosti snosimo mi sami. Okolnosti su bile takve da je uspjeh bio nemoguća misija, ali smo pokušali da napravimo čudo. Znali smo kakvi su izborni uslovi, a katastrofalni su, nismo imali dovoljno materijalnih, ali ni ljudskih resursa i nismo uspjeli da odbranimo ni one glasove koje smo dobili. Sasvim sigurno je naša promjena odluke o bojkotu zbunila dio naših simpatizera, kao što su određeni gafovi tokom kampanje uticali da se kod ljudi stvori utisak da mi nismo sposobni da se nosimo sa pritiskom i da ozbiljno ugrozimo režim SNS. Pali smo jer smo padu bili skloni, ali ustali smo i idemo dalje bogatiji za jedno ogromno iskustvo.
BUKA: Vi ste tek preuzeli mjesto predsjednika PSG-a, šta je dobro što je do sada rađeno u Pokretu, a šta treba unaprijediti?
Sama struktura Pokreta je dokaz značaja njegovog postojanja. Rukovodstvo PSG u ogromnom procentu čine ljudi koji nikada ranije nisu bili članovi političke organizacije, što znači da smo makar donekle uspJeli u namJeri da animiramo one koji su bili nezainteresovani za politiku. Važno je i što smo uspjeli da održimo ideju građanske, demokratske i proevropske Srbije i što ljudi koji dijele takvu viziju Srbije imaju za koga da glasaju. Naravno da mnogo toga moramo da popravimo i da smo napravili 1001 grešku, ali nikada nismo odustali od svoje politike i nikada nismo prešli na tamnu stranu istorije, nikada nismo ni sarađivali ni koketirali sa neoradikalima. Naš glavni zadatak je da apstraktna politička viđenja prevedemo na svakodnevni jezik i građanima objasnimo kako to naprednjački nacional-klijentelizam utiče na kvalitet njihovog svakodnevnog života i da im ponudimo rješenja čije bi sprovođenje te živote učinilo lakšim i kvalitetnijim. Ima u Srbiji dovoljno pameti da bismo taj zadatak uspješno obavili.
BUKA: Koliko je za Srbiju dobro da nema parlamentarnu opoziciju i šta može raditi vanparlamentarna opozicija ako kritika vlasti iz parlamentarnih klupa nije imala efekta?
Parlamentarna opozicija treba da predstavlja ozbiljan korektiv vlasti. Nažalost, u Srbiji više nema ni milimetra prostora da se vlast učini boljom, ona se jednostavno mora srušiti iz temelja. Odavno smo mi prestali da komuniciramo među sobom, odavno se svaki prijedlog opozicije dočekuje na nož. Jednostavno postaje bespredmetno razgovarati sa zidom, zato se moramo okrenuti prema građanima. Nas vlast odlično razumije, zato nas i “bojkotuju”, ali nas ne razumiju građani. Dijelom zbog ozbiljne cenzure i medijskog mraka na svim televizijama sa nacionalnom frekvencijom, a dijelom i zbog toga što mi nismo bili politički konzistenti i jasni. Narod je na ulicima, u selima, varošima, kafanama… tu moramo da budemo i mi.
BUKA: Je li bojkot izbora najveći krivac za apsolutnu vlast SNS-a?
Ne. Razlog njihove apsolutne vlasti leži u sjedinjavanju državnih i kriminalnih struktura, zloupotrebi javnih sredstava u političke svrhe i potpunoj kontroli medija. Država, odnosno stranka, je u toj mjeri povezana sa privredom da će uskoro postati nemoguće da se sprovede javna nabavka i da se izbjegne sukob interesa, jer je gotovo sve u vlasništvu nečijeg brata, kuma, oca… Ne znam da li znate za podatak da SNS ima 700 000 članova, po čemu su prvi u Evropi. Oni su izmjestili centar moći iz države u partiju, a državnu strukturu su zamijenili mafijaškom i vladaju sprovođenjem mafijaškog gesla koje glasi “svoje se meso ne jede”. Zato je njihovim funkcionerima sve dozvoljeno i niko nikad i ni za šta nije odgovarao. Nemamo mi problem sa političkim protivnikom, već sa organizovanom kriminalnom grupom. Možda njihovo naličje u vidu nekompetentnih funkcionera može da vas zavara, ali u suštini taj sistem funkcioniše jezivo efikasno, a njegova srž je u kriminalnim poslovima, nasilju i ogromnoj količini novca.
BUKA: Da li je opozicija kriva za Vučićevu pobjedu?
Ne. Možda opozicija nije dorasla borbi sa takvim političkim monstrumom, možda smo pravili previše grešaka, ali reći da je opozicija kriva što Vučić vlada, a vlada zahvaljujući tiraniji koju sprovodi u državi, je pretjerano i nije pošteno. Naša najveća krivica je što nismo do kraja svjesni sa kakvim protivnikom se borimo i da dokle god se takmičimo ko će biti lider opozicije mi smo samo laka meta režimu. Druga stvar, moramo da budemo realni. U posljednjih 30 godina, Socijalistička partija Srbije je na vlasti 27. Radikali posljednjih 20 godina konstantno imaju barem 30% podrške, a od rebrendiranja kroz sistem SNS-a i više. Kada sagledate te činjenice dolazite do jednostavnog zaključka da je demokratska vlast u Srbiji bila istorijski incident, s tim što je i ta vlast morala da pravi ustupke na račun nacionalističkih grupacija ne bi li očuvala kakav takav demokratski poredak.
BUKA: Da li podržavate crnogorski koncept ujedinjene opozicije? Da li je dobro da zbog borbe protiv vlasti koaliraju ljevica i radikalna desnica?
U Srbiji se ne radi o borbi za vlast, već za spas društva koje je ugroženo sistematskim uništavanjem i javnim zaglupljivanjem i podržavanjem poretka kontrolisanog siromaštva. Politika je vještina mogućeg i kada se bavite politikom vi baratate realnim, a ne apstraktnim kategorijama. Zato morate da sarađujete sa onima koji postoje na političkoj sceni, ne možete da ignorišete njihovo postojanje. Naravno, i ta saradnja mora da ima određene crvene linije. Dakle, možemo o izbornim uslovima i rušenju režima da razgovaramo i sa desnicom, ali ne možemo sa fašistima. Možda nam saradnja sa konzervativnim opcijama nije baš draga i sasvim sigurno imamo značajne političke razlike, ali kada protiv sebe imate ovakvu mašineriju, onda nijednog saveznika ne sijete da se odreknete.
BUKA: Da li biste Vi mogli u koaliciju s Dverima da bi srušili Vučića?
PSG i Dveri se razlikuju u pogledu 90% političkih stavova i predizborna saradnja je teško moguća. Ne isključujem da može da se desi da i jedni i drugi podržimo istog vanstranačkog predsjedničkog kandidata, ali nisam siguran da je realno da dođe do koalicione saradnje pred neke parlamentarne izbore. Ukoliko bi na osnovu rezultata izbora od saradnje sa Dverima zavisilo da li će SNS biti konačno razvlašćen, onda ne bismo imali pravo da takvu saradnju odbijemo, ali bismo učinili sve da svoju politiku postavimo kao bazu neke buduće vlade.
BUKA: Još nema Vlade, u čemu je, iz Vašeg ugla, problem?
Nema problema. Vlada je dekor, puka formalnost koju SNS ispunjava samo zato što tako piše u Ustavu. Pravu vlast ne čine članovi Vlade, već rukovodstvo stranke. Njihovi kadrovi po javnim preduzećima, direktori javnih ustanova. Oni su ti od kojih zavisi da li ćete se liječiti, da li ćete upisati dijete u vrtić, hoćete li dobiti posao… Oni skupljaju glasove, oni dobijaju izbore, oni zastrašuju građane… Izbor resornih ministara je samo kasting za one naprednjake koji su najviše zaljubljeni u svoj glas i televizijsku pojavu, a odugovlačenje sa formiranjem takve besmislene Vlade leži isključivo u Vučićevoj mazohističkoj želji da podstakne unutrašnje nadmetanje za njegovu naklonost. Djeluje mi kao da on sprovodi eksperiment nad njima, da vidi do koje mjere jedno ljudsko biće može da se savije.
BUKA: Rekli ste u jednom intervjuu da ne očekujete ništa od javnosti. Kako to s obzirom da ste Vi glas javnosti i u suštini Vaš parlamentarni život zavisi od volje javnosti?
Ne očekujem milost niti naročito razumijevanje za moju mladost. Ljudi predugo trpe ovu vlast i više nemaju strpljenja, traže rezultat. To, naravno, nije dobro, ali je tako. Pravila igre su veoma surova, ali su mi poznata i svojevoljno sam prihvatio takav rizik. Naravno da ću se suočavati sa brojnim predrasudama, ali one nažalost imaju utemeljenje u negativnom iskustvu iz prošlosti i iznevjerenim očekivanjima. Ja u tome nisam učestvovao, ali ću u manjoj ili većoj meri trpiti refleksije tog razočarenja. Ja ću nastaviti da radim ono u šta verujem i da glasno govorim ono što mislim. Siguran sam da će barem deo javnosti to podržati i zbog njih neću nikada odustati.
BUKA: Proći ću kao moji prethodnici, rekli ste jednom. Znamo da je taj „prolazak“ bio obilježen javnim linčom, satanizacijom… Zašto ste toliko pesimistični?
Nije to pesimizam, već realnost bazirana na posrednom iskustvu. Gebelsova propaganda je poput benigne emisije zabavnog karaktera nedjeljom poslije podne u poređenju sa naprednjačkom propagandom. Ali nije to najveći problem, niko ne odustaje zbog napada sa te strane, već kad se osjeti ostavljenim na cjedilu od strane saboraca. Ja vjerujem u ljude sa kojima radim. Takođe svjestan sam jedne činjenice: Kad odustanete, niste napustili one koji su vas napadali, već one koji su vas branili i čuvali. Zato nemamo prava na odustajanje.
BUKA: Je li sramota baviti se politikom danas i zašto?
Ne, zato! Politika je svuda oko nas, samo je pitanje da li se neko politikom bavi zbog plemenitih ciljeva, maskiranja lične neostvarenosti ili zbog novca. Ja se politikom bavim jer sam siguran da Srbija može da bude pristojna i uređena zemlja, samo da je potrebno da u to počnemo da vjerujemo i da damo šansu najboljima, a ne da ih stalno saplićemo jer se osjećamo ugroženo u njihovo prisustvu.
BUKA: Da li opoziciji u Srbiji nedostaje političara kakav je zasigurno Marinika Tepić?
Da, ali uvjeren sam da će ih biti. Nova generacija političara je veoma kvalitetna i prodorna i siguran sam da će značajno doprinijeti podizanju kvaliteta i snage opozicije.