Foto: BUKA
Osim što su za većinu Hrvatske zima i proljeće, prema podacima
Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), bili kišni do vrlo kišni u
odnosu na višegodišnji prosjek, loše vrijeme nas prati i u ljetnim
mjesecima.
Zadnjih tjedana veći broj grmljavinskih oluja zahvatio je sjevernu
Italiju, Sloveniju, Austriju, Hrvatsku te ostale susjedne zemlje. Još
uvijek se zbraja razmjer materijalne štete uslijed velikog olujnog
nevremena koje je 19. srpnja pogodilo Zagreb i Slavoniju i odnijelo
ljudske živote.
Prema izvješću sa sjednice vlade, troškovi sanacije brojnih stradalih
objekata – stambenih, gospodarskih te javne infrastrukture, značajno
premašuju financijske kapacitete proračuna pogođenih županija, a mnogi
se pitaju koliko je ta razorna oluja zapravo uobičajena.
Nedavne oluje posljedica intenzivnog toplinskog vala
“Ljeti tijekom razdoblja velike topline može doći do grmljavinskih
oluja. Zato su one i česte nad kopnom u toplom dijelu godine”, objasnili
su iz DHMZ-a za Hinu, dodavši kako su ove nedavne oluje bile posljedica
intenzivnog toplinskog vala koji je zahvatio cijelo Sredozemlje.
S druge strane, naveli su i kako je grmljavinsko nevrijeme 19.
srpnja, koje je nakon središnje Hrvatske nastavilo putovati prema istoku
i sličnom žestinom zahvatilo brojne gradove, bilo jedno od jačih te je
dio dugoživućeg grmljavinskog nevremena većih prostornih dimenzija, tzv.
mezoskalni konvektivni sustav, u okviru kojeg su se stvarale
grmljavinske superćelije, odnosno sustavi s izraženom rotacijom.
Na granici orkanskih udara vjetra
Upitani možemo li “zagrebačku” oluju uspoređivati s drugim jakim
olujama, poput onih iz 70-ih, ili su današnje oluje ipak po nečemu
drugačije, iz DHMZ-a su odgovorili kako dostupni podaci pokazuju da su
udari vjetra na zagrebačkom području bili olujni na granici orkanskih, a
što ih svrstava među najjače zabilježene na ovom području.
Mjerenja pokazuju da je na Maksimiru zabilježen udar vjetra od 91,8
km/h. “Takav se udar vjetra na toj lokaciji može u prosjeku očekivati
jednom u dvadesetak godina. Naravno, to ne znači da se ne može dogoditi i
češće”, naveli su. Pljusak koji je popratio oluju bio je također
intenzivan, a takva količina oborina može se očekivati prosječno jednom u
16 godina.
“Iako zabilježena količina oborine ne predstavlja izniman događaj,
njen kratkotrajni intenzitet u kombinaciji s olujnim vjetrom uzrokovao
je gubitak ljudskih života i ogromnu materijalnu štetu na zagrebačkom
području”, istaknuli su u DHMZ-u. Što se prošlosti tiče, naveli su kako
je i prije na zagrebačkom području bilo šteta uzrokovanih vjetrom.
Primjerice, iako je najjači udar vjetra zabilježen u lipnju 2017.,
mnogi pamte oluju koja se dogodila na Martinje 2013. i kada je na
zagrebačkom području, osobito na Medvednici, porušeno više tisuća
stabala, a posljedice nevremena i danas se vide na njezinim obroncima.
Najjači udar vjetra bio je 96 km/h, a dugotrajnost snažnog vjetra
bila je jedan od glavnih uzroka velikih šteta, što je bio slučaj i 13.
svibnja 2019., naveli su iz DHMZ-a.
Povećanje ekstremnih vremenskih nepogoda
Poručili su kako je teško izvući jednoznačne zaključke na temelju
usporedbe nevremena sada i u prošlosti jer se radi o izrazito rijetkim i
kompleksnim događajima.
S druge strane, upozorili su kako možemo očekivati sve češće
situacije u kojima će oluje imati više i energije i vodene pare dostupne
tijekom nastanka i premještanja preko naših krajeva s obzirom na to da
rastom temperature zraka u atmosferi raste i količina vodene pare.
Naime, visoke temperature zraka, velika vlažnost i nestabilnost u
atmosferi osnovni su preduvjeti za nastanak oluje. Uz promjenu jačine i
smjera vjetra po visini dolazi do razvoja olujnog oblaka, objasnili su
iz DHMZ-a.
Atmosfera je danas zagrijana u odnosu na predindustrijsko razdoblje
za 1.1 Celzijevih stupnjeva i može sadržavati više vlage, a pri tome
svaki stupanj porasta temperature znači šest do sedam posto više vlage.
“Ta dodatna vlaga je u produljenim toplim razdobljima izvor za razvoj
nestabilnosti i veće količine oborine. U uvjetima dodatnog globalnog
zagrijavanja možemo očekivati češće oluje”, naveli su. Trenutne srednje
projekcije za kraj 21. stoljeća iznose okvirno tri stupnja, što će
dovesti do porasta količine vodene pare dostupne za ekstremne oborinske
događaje i preko 20 posto, dodali su.
Stoga kada govorimo o klimatskim promjenama, u budućnosti možemo
očekivati povećanje učestalosti, trajanja i jačina suša, toplinskih
valova, vremenskih uvjeta pogodnih za nastanak požara te ekstremnih
događaja poput grmljavinskih nevremena, pojava kratkotrajne, ali
intenzivne oborine koje mogu izazvati bujične poplave i slično.
Kontinuirano zatopljenje
Što se tiče konkretno Hrvatske, rezultati DHMZ-a navedeni u “Osmom
nacionalnom izvješću Republike Hrvatske prema okvirnoj konvenciji
Ujedinjenih Naroda o promjeni klime (UNFCCC)” pokazuju kako je u
Hrvatskoj od druge polovine 20. stoljeća prisutno kontinuirano
zatopljenje.
Prosječne godišnje temperature su porasle, posebno u središnjoj
Hrvatskoj – za 0.5 Celzijevih stupnjeva na svakih 10 godina. Najviše se
povećala temperatura ljeti, ali i zimi na kontinentu. Zabilježen je i
porast broja toplih dana, pogotovo u proljeće i ljeto, te toplih noći na
Jadranu.
Hladni dani su se smanjili u unutrašnjosti i na sjevernom Jadranu.
Klimatske projekcije ukazuju na daljnji porast temperature na cijelom
području Hrvatske, najviše od 1.5 do 1.7 stupnjeva.
“Klimatske promjene imaju velik utjecaj na Hrvatsku, pogotovo jer se
nalazi na Sredozemlju, što je područje s posebno izraženim utjecajem
klimatskih promjena – ekstremni vremenski događaji, širenje sušnih
područja, porast razine mora. To utječe na okoliš, bioraznolikost te
gospodarske sektore kao što su poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo,
energetika i turizam”, upozorili su iz DHMZ-a.
“Već osjećamo klimatske promjene”
Što se tiče klimatskih skeptika, koji smatraju da ljudske djelatnosti
nisu krivac za globalno zagrijavanje, a neki od njih i da se nekom
vrstom geoinženjeringa manipulira vremenom, iz DHMZ-a su poručili kako
znanstvenici već 100 godina istražuju kako ljudi utječu na klimu i
vrijeme.
“Nismo još razvili sustave koji mogu kontrolirati oluje ili slične
vremenske pojave. No, postoje stvari koje radimo, a ne shvaćamo kako
negativno utječu na klimu i zrak. Kada koristimo fosilna goriva poput
ugljena, nafte i plina, emitiraju se plinovi i čestice koje štete klimi i
zagađuju zrak”, objasnili su.
Neki od tih zagađivača utječu samo lokalno i brzo nestaju, no
ugljični dioksid može ostati u klimatskom sustavu čak 100 godina nakon
što se oslobodi sagorijevanjem fosilnih goriva. To izaziva klimatske
promjene koje već osjećamo danas, naveli su.
“Oba problema, klimatske promjene i zagađenja zraka, moguće je
riješiti tranzicijom na niskougljične tehnologije koja će, s jedne
strane, imati troškove i traži vrijeme provedbe od dva do tri
desetljeća, no kao rezultat ćemo imati otpornije gradove i zdraviji
okoliš”, istaknuli su iz DHMZ-a.
Prva polovica kolovoza nestabilnija
Sezonska prognoza DHMZ-a za ljeto 2023. prognozirala je
iznadprosječno toplo vrijeme, a do sada smo već iskusili tri razdoblja
izrazito visokih temperatura, odnosno toplinska vala. DHMZ je naveo kako
postoji mogućnost pojave još takvih razdoblja tijekom ljeta pa je zato
važno redovito pratiti DHMZ-ove vremenske prognoze za kraće razdoblje
jer uključuju i upozorenja na vrućinu.
Iako se predviđa toplije vrijeme od prosjeka, ne treba isključiti
mogućnost prodora hladnog zraka, poput prolaska hladnih fronti, što bi
moglo donijeti kraća razdoblja s temperaturom oko ili čak nižom od
uobičajene za ljetne mjesece.
Već nas u prvom tjednu kolovoza, osobito u unutrašnjosti, očekuju temperature oko prosjeka, u neke dane i niže od toga.
Sezonska prognoza je ukazala na nestabilno vrijeme u lipnju i srpnju,
dok nas u kolovozu očekuje vjerojatno nestabilnija prva polovina,
osobito prvi tjedan mjeseca, a stabilnije uz moguć manjak oborine u
drugoj polovini. Međutim, istaknuli su iz DHMZ-a, to ne znači da su
lokalni pljuskovi isključeni.