Nije to bila odluka tipa: “Zbogom
Srbijo, nećeš me videti nikad više!” Jednostavno, muž me podržao u ideji
da pokušamo život negde drugde, s obzirom da su nam deca još uvek
vrtićkog uzrasta, a do polaska u školu imamo pune dve godine – odlučili
smo da “krenemo preko”.
Mi nismo oni tipovi ljudi koji veruju
da ceo život moramo provesti u gradu u kojem smo se rodili, da živimo u
porodičnoj kući sa roditeljima. Stoga smo se spakovali i otišli za
Norvešku.
Ja sam odmah počela da radim kao negovateljica, muž je vozio za kurirsku službu, a deca su krenula u vrtić.
Dani su prolazili, a zatim i meseci. Evo šta smo shvatili:
Što se novca tiče: kad platiš račune, ostaje ti ista suma sa kojom si raspolagao u Srbiji.
Stan nemam u Norveškoj, nisam ga imala ni u Srbiji.
Slobodno vreme: radno
vreme mi je bilo 8 sati, od posla do vrtića mi je trebalo 15 minuta,
ali od vrtića do stana – sat vremena. Znači – ništa više slobodnog
vremena nisam imala.
Vreme provedeno sa porodicom bilo
je napetije nego inače. Deca su zbog promene klime, ali verovatno i
stresa zbog preseljenja, počela češće da se razboljevaju. Pošto smo u
Srbiji maksimalno koristili “pomoć bake i dede” u tim prilikama, ovde to
nismo mogli. Stoga sam ja počela da “cepkam” radne dane, a oni su meni
“cepkali” platu. Ja sam sa sve više stresa gledala u decu kada kinu, a
oni su srećni saopštavali da su bolesni jer su, na žalost, jedino tada
imali moju punu pažnju.
Radno okruženje: Posao k'o posao! Radila sam svašta u Srbiji, radim svašta i u Norveškoj. Nema mnogo razlike.
Kada sam uvidela sve ovo, žalila sam
se sestri u jednom od naših dugih razgovora preko interneta. Ona mi
kaže: “Ćuti, bolje ti je tamo, uređenija zemlja, čistija… Vidi kakvo
nam je ovde zagađenje? Za decu ti je bolje da žive tamo…”
To je bilo i moje mišljenje pre nego
sam došla u Norvešku, a onda sam počela da čitam neke forume na
temu “život u Norveškoj vs život u Srbiji”.
Shvatila sam da Srbija ima nedostatke
na koje mi kao pojedinci možemo itekako da utičemo. Tako su Norvežani to
uradili. Na primer, ako hoćete da nam Srbija bude čista kao Norveška:
- Možemo sami da popravimo vrata u
ulazu u zgrade. Možemo da ne lomimo ograde, sijalice na stepeništu,
pustimo psa da piški na žardinjere u dvorištu zgrade…. - Ako želite da vam zgrada izgleda lepo, ne zastakljujte balkone i ne pravite od njih ostavu, ako to nije urbanistički planirano.
- Smeće bacajte uvek u kantu. Pokupite ono oko zgrade ili po vašem parkiću. Kada to vidi vaše dete, uradiće i ono isto to…
- Ako imate psa – imate odgovornost. Držite ga na povocu, pokupite izmet iza njega! Sami ste hteli psa!
Kažu u Norveškoj nema prekršaja u
saobraćaju. Pa to je zato što oni poštuju zakon. Ako hoćete da u Srbiji
smanjite broj stradalih u saobraćaju:
- Nikad ne prekoračujte brzinu dok vozite!
- Nikad ne prelazite ulicu noću u crnoj odeći, van pešačkog prelaza.
- Vežite se dok vozite.
- Ne “secite” druga vozila na putu. Ne kočite iznenada. Koristite signalizaciju kada hoćete da skrenete tokom vožnje.
- Ne vozite ako ste pili pivo, rakiju i td.
Kažu mi Norvežani žive i do devedeset godina!! A znate li zašto?
- Oni ne peku po 50 litara rakije svake godine, pa istu tokom slava i sahrana ispiju do poslednje kapi.
- Oni nemaju običaj gde se za Božić peče celo prase, iako nemate dovoljan broj ukućana da to isto prase pojede.
- Oni jedu malo, ali razumno. Njihovi penzioneri vole da šetaju, a ne kao naši koriste gradski prevoz da bi stigli do pijace.
- Ako imaju holesterol, visok krvni
pritisak, Norvežani će uraditi sve da promene način života kako bi
popravili svoje zdravlje, a ne kao naši ljudi – misliti da tableta
rešava sve probleme. - Popravka zuba u Srbiji, kao i u ostatku sveta je skupa, ali pranje zuba svaki dan je besplatno.
- Ako date krv jednom godišnje, vaše zdravlje će se poboljšati, ali i nivo zaliha krvi u Srbiji će porasti.
- Vodite računa o tome da primite redovno vakcinu protiv gripa, to je besplatno. Sahrana je, s druge strane, skupa stvar.
Nakon svega ovog, spakovali smo se i
vratili se za Srbiju. Sada se osećam mirnije jer sada imam osećaj da ne
propuštam nešto veliko “tamo preko.”
Ne znam do kada će me držati ovo
raspoloženje. Možda ću sutra već da odem sa porodicom negde drugde, ali
za sada smo još uvek tu.
Mi smo probali, a vi?