Na sreću kupača, ali na nesreću ribara, uočena jata prepuna prozirnih
jajolikih bića veličine desetak centimetara nisu tvorile meduze već
rebraši – bezopasni za ljude, ali potvrđeno pogubni za riblji fond
(snimku dolje zabilježio je Roman Basanić u Jadranu). U Hrvatskoj se
javnosti malo zna o njima jer su u Jadran uvezeni tek nedavno.
Opasna invazivna vrsta
Rebraš ili morski orah (Mnemiopsis leidyi) invazivna je vrsta
koja je iz voda istočnih obala Sjeverne Amerike u Mediteran stigla 1982.
najvjerojatnije u balastnim vodama tankera. Imaju dvije lovke i osam
uzdužnih pločica nalik na rebra, po kojima su dobili ime. Rebra im
svjetlucaju u plavičastim i ružičastim nijansama. Pločice su nastale
spajanjem trepetljiki, a omogućuju im plivanje, mada ne osobito brzo. U
našim vodama Mnemiopsis leidyi prvi put je zabilježen 2005., a
od prošle godine se i prvi put udomaćio. Razlog za alarm je činjenica da
je ta vrsta ranije poharala riblje fondove brojnih mora, prije svega
Crnoga. Naime, morski orah hrani se zooplanktonom, jajašcima i larvama
komercijalno najvažnijih vrsta riba kao što su srdela i inćun, a također
je konkurent plavoj ribi u borbi za hranu. Sredinom 1990-ih u Crnom
moru uzrokovao je štete u ribarstvu koje se računaju u milijardama eura.
Nakon toga poharao je i Azovsko, Kaspijsko i Baltičko more.
Davor Lučić iz Instituta za more i priobalje u Dubrovniku zajedno sa
svojim kolegama iz Slovenije i Italije ove je godine objavio znanstveni
rad u časopisu Journal of Sea Research koji je, među ostalim, pokazao da
su se rebraši po sjevernom Jadranu i počeli se ondje razmnožavati. U
studiji autori pišu da su eksplozije populacija u 2016. bile zabilježene
u razdoblju od sredine kolovoza do studenog te da su pronađeni
primjerci u dužini varirali od 2 do 13,5 cm. U istočnim dijelovima
sjevernog Jadrana prošle su godine zabilježeni manji primjerci i larva.
Srednja produkcija jajašaca jedne jedinke u laboratorijskim uvjetima
procijenjena je na 4320. Ukratko vrlo su produktivni.
Krajem rujna 2017. na tu temu održana je konferencija u Piranu.
Sve brojniji
Lučić kaže da je brojnost rebraša ove godine bila veća nego prošle te da su se pojavili ranije.
„Prošle godine prvi smo ih puta zabilježili u srpnju, a ove još u
lipnju. Proširili su se na veća područja. Prema dojavama veći broj
rebraša zabilježen je i u blizini Cresa“, rekao je za Index Lučić.
Stručnjaci ističu da im je brojnost teško precizno izmjeriti jer nisu
dobri plivači tako da ih struje i vjetrovi raznose pa njihove
koncentracije ovise o njima. Primjerice, bura će ih odnijeti od obale, a
jugo ih nabiti uz obalu. No na nekim lokacijama u prostornom metru
izbrojeno ih je više od 500.
Lučić kaže da je sada jasno da su se rebraši na sjeveru Jadrana ustalili:
„Prezimili su cijelu zimu. Nije ih bilo puno, no stalno smo ih susretali
od Rovinja do talijanskih laguna. Prirodno, s pojavom toplijeg vremena
pojačala se njihova reprodukcija. Možemo očekivati da će se to događati i
narednih godina budući da su sada tu. Do kada će ih biti, hoće li
njihov broj rasti ili će padati, teško je reći. Priroda će odraditi
svoje. Nemoguće je reći hoće li oni nestati zbog natjecanja za hranu s
ribama. Iskustva iz drugih mora pokazuju da su oni vrhunski predatori za
zooplankton, a da pritom u Jadranu nemaju prirodnih neprijatelja.“
Stigli i na jug do Ploča
Ovo ljeto rebraši su po prvi puta zabilježeni i u Luci Ploče gdje su
najvjerojatnije stigli u balastnim vodama s brodovima koji komuniciraju u
Jadranu. Kada teretni brod dođe u Ploče na utovar, on će ispustiti
balastne vode i uzeti teret. Kada dođe u neku luku na sjeveru, istovarit
će teret i uzeti balastne vode, a s njima i rebraše. Na taj način
rebraši se sa sjevera prevoze u Ploče, a pitanje je vremena kada će se i
ondje udomaćiti.
„To se dogodilo polovinom rujna. Dobili smo dojavu. U početku su to bile
veće koncentracije koje su se s vremenom smanjivale. U ovom trenutku su
nestale. Ta se populacija očito nije prilagodila uvjetima u novom
akvatoriju, no to ne znači da neće ubuduće. Slično se ranije događalo u
sjevernom Jadranu. Oni su prvi puta zabilježeni 2005. no nisu se odmah
prihvatili. Trebalo je proći 10 godina da se prilagode i ondje nastane.
Rješenja nema na vidiku
Prirodni neprijatelj Mnemiopsis leidyi inače je drugi rebraš Beroe ovata, međutim, on nije prisutan u Jadranskom moru.
Lučić ističe da uvoz Beroe ovata ne može biti rješenje problema je bi on mogao postati nova invazivna vrsta čije posljedice ne možemo predvidjeti.
„Mi ne znamo što bi se moglo dogoditi kada bi Beroe ovata prevladao. Takve metode rješavanja problema jedne invazivne vrste drugom uvijek su nepopularne među biolozima“, kaže Lučić.
Rebrašima najviše odgovara sjeverni Jadran jer je to najproduktivnije
područje u Jadranskom moru. Ondje za njih postoji obilje hrane zbog
rijeke Po i drugih pritoka koje donose obilje hrane za plankton, među
ostalim i umjetnih gnojiva. Tu je također i ljudski utjecaj najsnažniji
jer ondje ima najviše luka u koje dolaze teretni brodovi koji ih
dopremaju u svojim balastnim vodama.
„Nemamo drugog realnog objašnjenja za dolazak rebraša u Jadran nego što
su balastne vode. Za ovaj problem za sada ne postoji nikakvo rješenje na
vidiku. Naime, njihova moć reprodukcije je toliko velika da nikakvo
mehaničko odstranjivanje ne bi imalo nikakvog efekta. Rebraši su
dvospolci, no mogu mijenjati spol po potrebi, a također je poznato da
imaju sposobnost samooplodnje. Jedino što se trenutno može raditi jest
praćenje, odnosno promatranje razvoja situacije. No nama za to trebaju
sredstva. Trebalo bi uključiti brodove i ljude, a toga trenutno nemamo
na raspolaganju. U budućnosti će nas također zanimati izvješće ribara
imaju li nakon ove dvije godine neke pokazatelje da ulov plave ribe –
inćuna i srdele pada. Za sada je malo rano za to, no to je prvo što
treba vidjeti“, kaže Lučić.
Ribarstvo Crnog mora oporavilo se od kataklizme, dijelom zahvaljujući uvođenju Beroe ovata,
no nikada se nije vratilo na razinu prije 80-ih. Prema stranim medijima
jedino pravo rješenje mogao bi biti sporazum The International
Convention for the Control and Management of Ships’ Ballast Water and
Sediments (BWM Convention) koji je na snagu stupio 8. rujna ove godine, a
kojim se od brodara traži da osiguraju uništavanje svih organizama koji
se prevoze balastnim vodama. No pitanje je tko će moći natjerati
brodare da se strogo pridržavaju takvog režima koji će poskupjeti
transport. Također nije jasno što će se zbivati s populacijama koje su
se kod nas već nastanile.