Toj odluci prethodila je referendumska odluka većine građana (92,18 posto) da Hrvatska neće ostati u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi, javila je Hina.
Na temelju takvog očitovanja volje građana, a nakon neuspjeha pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama o izlasku iz državnopolitičke krize, Sabor Republike Hrvatske, donio je na zajedničkoj sjednici sva tri saborska vijeća 25. juna 1991.
Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Njome se utvrđuje da tim činom Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ kao i postupak za međunarodno priznavanje.
Na istoj je sjednici Sabor donio i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.
Posredstvom međunarodne zajednice, radi lakših pregovora o razdruživanju među bivšim jugoslavenskim republikama, Brijunskom deklaracijom utvrđen je tromjesečni rok odgode primjene Ustavne odluke od 25. juna 1991.
Istekom moratorija, 8. oktobra 1991., Hrvatska je raskinula državno-pravne sveze s ostalim republikama i postala slobodna, samostalna i nezavisna država.