Hrvatska je u novom izvješću Europske agencije za okoliš (EEA) u ukupnom poretku po čistoći plaža završila na 12. mjestu. Po čistoći morskih svrstana je na 14. mjestu, dok je po kopnenim predzadnja, odnosno 22.
Dugi niz godina bila je u samom vrhu, na 3. mjestu, a u posljednjem izvješću bila je 5.
Kako se objavljuju izvješća?
EEA i Europska komisija svake godine objavljuju izvješće o kvaliteti voda za kupanje u Europi. Najnovije izvješće, objavljeno 16. lipnja 2026, odnosi se na sezonu 2025. i temelji se na podacima koje su prijavile države članice EU te Albanija i Švicarska s 22.289 kupališta.
Kvaliteta vode ne mjeri se tako da netko pogleda more, rijeku ili jezero i kaže: “Ovo izgleda čisto.” Voda se uzorkuje prije i tijekom sezone kupanja, a zatim se u laboratoriju traže dvije skupine bakterija: Escherichia coli i crijevni enterokoki.
One same po sebi ne moraju uvijek biti najveći problem, ali su najbolji indikator da je voda možda onečišćena fekalijama, primjerice iz kanalizacije, septičkih jama, stočnog gnoja ili površinskog otjecanja nakon velikih kiša. Zato se nazivaju indikatorske bakterije. One su kao dimni alarm. Alarm ne znači da postoji požar, ali upozorava da bi mogao postojati.
Četiri kategorije
Prema europskim pravilima Direktive o vodi za kupanje, voda se razvrstava u četiri kategorije: izvrsna, dobra, zadovoljavajuća i nezadovoljavajuća.
Važno je naglasiti da ocjena nije rezultat samo jednog uzorkovanja. Klasifikacija se temelji na podacima iz aktualne sezone i tri prethodne, u ovom slučaju iz razdoblja od 2022. do 2025. To daje stabilniju sliku, jer jedno kratko onečišćenje nakon pljuska ne bi smjelo potpuno preokrenuti ocjenu neke plaže.
Problem prijavljenih plaža
Prema podacima za sezonu 2025., u Hrvatskoj je 896 od 1039 prijavljenih kupališta dobilo najvišu ocjenu, “izvrsno”. To je 86.2% svih prijavljenih lokacija. Ranijih godina redovno je imala preko 95%.
Bilo je očekivano da će pasti jer je takav bio trend posljednjih godina, prije svega zbog masovnog turizma, uključujući i golem nautički. Naime, udio Hrvatske u svjetskom nautičkom turizmu procjenjuje se na oko 40%, o čemu smo već pisali na Indexu. No, nitko nije očekivao toliki pad.
Dr. sc. Slaven Jozić, viši znanstveni suradnik s Instituta za oceanografiju i ribarstvo, tumači da je problem u načinu na koji se obrađuju podaci nalaza uzorkovanja i računaju statistike. “Velik dio ovog pada može se pripisati činjenici da čak 113 hrvatskih kupališta još nije klasificirano, uglavnom zato što za njih ne postoji dovoljno dug niz uzorkovanja. U ranijim izviješćima tek je nekoliko plaža bilo neklasificirano”, kaže Jozić.
“Ako se gledaju samo kupališta koja su zaista klasificirana, odnosno uzorkovana svih godina koje se računaju, Hrvatska i dalje stoji vrlo visoko. Od 926 klasificiranih lokacija, 896 ih je izvrsne kvalitete, što je oko 96.8%. Naime, kada se računa postotak plaža s izvrsnom kvalitetom vode, on se ne izračunava u odnosu na broj onih plaža koje redovno prate i prijavlju rezultate uzorkovanja, već u odnosu na ukupan broj prijavljenih plaža. 113 plaža koje nisu klasificirane stoga kvari statistiku”, tumači Jozić.
Zašto neke plaže nisu klasificirane?
Nameće se pitanje zašto se plaže prijavljuju, a uzorkovanje za njih se ne vodi sustavno i redovito? Jozić tumači da postoji cijeli niz plaža na kojima se uzorkovanje radi tek povremeno.
“To su nove plaže koje se uvode u monitoring, a na kojima se ne provode redovna uzorkovanja. Uzorkovanje se plaća pa će investitori ponekad financirati uzorkovanje, a ponekad neće. Te plaže vjerojatno su sve izvrsne kvalitete. No, ako ne postoji sustavno praćenje, EEA ih neće klasificirati među plaže s izvrsnom kvalitetom, a one će ipak ući u konačan zbroj.
Za kupače je najvažnija jednostavna poruka, a ta je da se hrvatske vode i dalje mogu svrstati među najbolja u Europi, iza Cipra, Grčke, Bugarske i Austrije”, poručuje Jozić.
Problem kopnenih plaža
Dio problema je i kvaliteta vode na kopnenim plažama jer se i one računaju u ukupnu statistiku. Na razini EU generalno, one su onečišćenije od morskih.
Jozić kaže da je tu u igri više faktora.
“U EU je 2025. godine 88% morskih plaža bilo izvrsne kvalitete, dok je kod kopnenih taj udio bio 78%. Prate se plaže na umjetnim jezerima, na prirodnim i na rijekama. Rijeke su poseban problem: samo 47% od oko 1200 službenih riječnih kupališta u Europi imalo je izvrsnu kvalitetu. Razlog je u tome što je more veliko, slano i dinamično.
Onečišćenje se u njemu često brže razrijedi, a sunčevo zračenje i slanost mogu smanjivati preživljavanje mikroorganizama koji se uzorkuju. Rijeke i mala jezera puno su ranjiviji sustavi. Ako nakon oluje kanalizacija ili oborinske vode uđu u malu rijeku, kupači to mogu osjetiti već isti dan. Kod rijeka se sve što se dogodi uzvodno može vrlo brzo pojaviti nizvodno”, kaže Jozić.
Kopnene vode znatno slabije od obalnih
EEA posebno upozorava da su male rijeke, ribnjaci i jezera s malim protokom osjetljiviji na kratkotrajna onečišćenja povezana s jakom kišom ili sušom, osobito ljeti.
To je važno i za Hrvatsku, jer su hrvatske kopnene vode za kupanje znatno slabije od obalnih. U 2025. Hrvatska je imala 42 prijavljene kopnene lokacije, od kojih su 23 bile izvrsne, 11 dobrih, tri zadovoljavajuće, tri nezadovoljavajuće i dvije neklasificirane.
Jozić kaže da Hrvatska nema puno klasificiranih kopnenih plaža.
“Imamo Jarun, nešto oko Varaždina, Slavonskog Broda i Osijeka, ukupno 42 plaže. One su znatno lošije kvalitete od morskih pa također kvare naš ukupan plasman. Na sreću, ne previše jer je njihov udio mali. Neke zemlje imaju puno više kopnenih plaža, a manje morskih i obratno, pa to može objasniti kako to da smo po kopnenim plažama 22., po morskim 14., a ukupno ipak bolji – 12.”, tumači Jozić.
Europa se popravila zbog kanalizacije
Na razini EU, 85% kupališta u 2025. dobilo je ocjenu izvrsno, 96% zadovoljilo je barem minimalne standarde, a samo 1.5% lokacija ocijenjeno je kao nezadovoljavajuće.
EEA naglašava da je kvaliteta voda za kupanje u Europi posljednjih desetljeća znatno porasla ponajprije zato što se manje nepročišćenih i djelomično pročišćenih otpadnih voda ispušta u prirodu.
Jessika Roswall, europska povjerenica za okoliš, vodnu otpornost i konkurentno kružno gospodarstvo u priopćenju Europske komisije i EEA rekla je da “europski rezultati o vodama za kupanje još jednom pokazuju vrijednost europskog okolišnog zakonodavstva i desetljeća ulaganja u pročišćavanje otpadnih voda i upravljanje vodama”.
Što ova ocjena ne govori?
Hrvatska sustavno prati kakvoću mora za kupanje od 1989., a u nekim županijama ispitivanja su počela još 1986. godine. U izvješću se navodi da je program tijekom godina usklađivan s europskim pravilima, smjernicama Mediteranskog akcijskog plana i smjernicama WHO-a.
Treba istaknuti da europska direktiva kupače prvenstveno štiti od mikrobiološkog rizika, dakle od bakterija koje upućuju na fekalno onečišćenje. Ona ne daje potpunu sliku kemijskog onečišćenja, primjerice pesticida, farmaceutika, nutrijenata, PFAS spojeva ili mikroplastike. Ti se problemi prate drugim europskim pravilima, osobito tzv. Okvirnom direktivom o vodama.
Drugim riječima, “izvrsna voda za kupanje” znači da je voda prema propisanim mikrobiološkim kriterijima sigurna za kupanje. Ne znači da je cijeli ekosustav savršen ili da u njemu nema drugih pritisaka.