Niko nije aspolutni pobjednik. To je epilog juče održanih vanrednih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori. Nakon kohabitacije, manjinske vlade, kriza institucija i vlasti, svi su vjerovali da pobjeda Jakova Milatovića u drugom krugu predsjedničkih izbora može iznjedriti period političke stabilizacije. No, to se, očigledno neće desiti. Nijedan politički blok nije ni blizu broju od 41. mandata, što je minimum za formiranje Vlade. Najviše imaju Evropa sad i koalicija oko DPS-a, ukupno 45, ali već je najavljeno da od takve koalicije nema ništa.
Prvo iznenađenje izbora u Crnoj Gori je mala izlaznost. Skoro 20% manja nego na predsjedničkim izborima.
Stefan Đukić, esejist, kolumnist i politički analitičar, za BUKU kaže da je mala izlaznost rezultat dva faktora – birači nisi osjetili da imaju za koga da glasaju, ali, ne manje važno, da nemaju potrebe protiv nekoga da glasaju.
“Poslata je poruka da su promjene nakon avgusta 2020. dosta loše, ali ni da su predstavnici starog režima zaslužili bilo kakvu novu šansu. Istovremeno, manja izlaznost je dokaz smirivanja strasti, pada tenzija, pa nije bilo “odsutne” potrebe da se glasa”, smatra Đukić.
Novinar Vuk Vujisić u izjavi za BUKU kaže kako se po prvi put u Crnoj Gori glasalo bez tenzija i bez bitke za neka presudna i istorijska pitanja, tako da su građani birali partije i programe i glasali za nekog, a ne protiv nekog, što je do sada bio slučaj.
“Mala izlaznost je produkt razočaranosti birača u političku elitu, izostanak “mobilizacije birača” sa svim neregularnostima koje su pratile dosadašnje političke procese poput ucjena i kupovine glasova. Uprkos kampanjama koje su imale obećavajuće programe, građani nisu bili motvisani da u velikom broju izađu kao što su to činjeli prethodnih godina, što bi trebalo da bude jasna poruka cjelokupnoj političkoj sceni Crne Gore, uključujući i one koji su juče slavili na izborima”, kaže Vujisić.
“Nikad mirnije i manje birača”, ovako mediji ocjenjuju izborni dan u Crnoj Gori. Ne previše zanimljiv izborni dan ipak će značiti i zanimljivu postizbornu kombinatoriku. Ko će s kim, ko će pregaziti svoju riječ, vidjećemo, ali nikome ne treba previše vjerovati. Iako iz PES-a kažu da neće sa URA-om i DPS-om, ne treba zaboraviti ni kako su se pred izbore 2020. godine međusobno optuživale Demokrate i DF, da bi nakon samo nekoliko mjeseci formirale vladu, skupa sa URA-om. Sigurno je samo jedno – ko god bude okosnica vlasti, imaće težak zadatak da okupi koalicione partnere.
“Imajući u vidu dešavanja u protekloj nedelji u slučaju afere sa eventualnom povezanošću “kralja kriptovaluta” sa nosiocem liste Evrope sad, Milojkom Spajićem, i razmjena optužbi istog sa aktuelnim premijerom, Dritanom Abazovićem, čija je partija osvojila 4 mandata, kao i poruke sa Zapada koje ocjenjuju koaliciju Za budućnost Crne Gore (NS i DNP – bivši DF) kao nepouzdanog partnera, biće izazovno formirati buduću vladu”, ocjenjuje Vujisić.
Pregovori, dodaje, neće biti jednostavni, jer postoji dosta opcija i kombinacija, pa se može svašta desiti u narednom periodu.
“Od nelogičnih koalicija, povlačenja izrečenog, cijepanja postojećih koalicija, pa i do mogućih tužilačkih procesa. Međutim, može se desiti da i diplomatski uticaj učini svoje, pa da dobijemo stabilniju parlamentarnu većinu uz pravljenje velikih kompromisa”, mišljenja je Vujisić.
Najizglednije je, ipak, da bi vladu mogla formirati koalicija Evropa sad koja ima 24 mandata, a najrealnije bi bilo da u koaliciju pozovu Demokrate koje su u predizbornoj koaliciji sa, za PES nepoželjim, pokretom URA, sa kojim imaju dogovor da nakon izbora pregovaraju odvojeno.
“Imajući u vidu dosadašnje poruke, vladu bi mogle formirati koalicija Evropa sad ukoliko ostane jedinstvena sa svojih 24 mandata, od kojih PES (Pokret Evropa sad) ima 17, sa Demokratama koje za sada imaju 7 mandata, Bošnjačka stranka sa iznenađujućim rezultatom od 6 mandata, SNP sa 2 i manjinske stranke sa 4 mandata, što je tačno 41 mandat, koliko je potrebno za većinu. Međutim, ukoliko se bude tražila stabilna evropska parlamentarna većina, biće im potrebna URA, sa svoja 4 mandata, ili bivši DF, sa svojih 14 mandata. U svakom slučaju, mandatna matematika i odnosi snaga su toliko dobro postavljeni da su mogući razni scenariji. DPS sigurno ostaje u opoziciji, jer ne vjerujem da bi bilo ko rizikovao sa njihovom manjinskom podrškom ili drugim kombinacijama, koje su takođe negdje pominjane”, dodaje Vujisić.
Đukić kaže kako su sve opcije na stolu i svako sa svakim može da razgovara, iako neki govore da to neće činiti.
“Upravo zbog toga niko nema moć da ucjenjuje i da se bez njega ne može. Mislim da je nezahvalno predviđati cijelu koaliciju, ali će njen stožer svakako biti PES”, mišljenja je Đukić.
Očekivao se period političke stabilizacije nakon parlamentarnih izbora, ali već se govori o tome kako uskoro treba raspisati nove izbore. Naše sagovornike pitamo vjeruju li u mogućnost formiranja stabilne većine?
“Ukoliko ne bude kompromisa i uticaja diplomatije, Crnu Goru sve čeka samo ne stabilan politički život. Međutim, i to je pohvalno za zemlje u tranziciji koje su ovako dugo bile pod jednom vladajućom elitom i koje su proglašavane čak i hibridnim režimima”, mišljenja je Vujisić.
“Mislim da je to očekivanje bilo pogrešno. Mi patimo od nadoknađivanja dugog perioda nemijenjanja vlasti. Nas očekuje period nestabilnih vlasti i nakon ovoga vjerovatno i sledećeg ciklusa. To nije nužno loše, jer će se razbiti osjećaj političkih partija koja tretiraju resore kao svoje feude”, prognozira Đukić.
Glavne lekcije jučerašnjih izbora
Mnoge političke stranke izgubile su veliki broj glasova, neke poput SDP-a nisu ni prešle census, DPS je dodatno pao, pokret Evropa sad prvi put ulazi u parlament, a najveći rast bilježi Bošnjačka stranka. Šta to govori o raspoloženju građana?
“Građani su spremni da kazne političku elitu ukoliko se ne ispostave osjetni i konkretni rezultati po njihov životni standard. Čak ni Evropa sad nije porasla, doduše, jeste dobila po prvi put parlamentaran status, ali podsjetiću da je Jakov Milatović dobio značajno više glasova u prvom krugu u odnosu na ono što je Milojko Spajić ostvario sa proširenom listom, tako da bi to trebala da bude poruka i rukovodstvu Evrope sad. DPS se ipak sačuvao više od očekivanog. Imajući u vidu sve one priče i optužbe, ali i pritiske kojima je pribjegavao u dosadašnjim izbornim procesima, izgleda da je to partija sa najstabilnijim biračkim tijelom. Ipak, kad prođe izborna euforija i kada se krene sa realizacijom izbornih programa, vidjećemo da li će građani tada poželjeti nove političke pokrete i smjenu postojeće političke ponude. Sve su prilike da tek sledeći izborni ciklus može donijeti istinsku demokratiju i boljitak”, kaže Vujisić.
Od jučerašnjih izbora, ocjenjuje Đukić, naučili smo da su 2/3 glasača sada na strani pobjednika 30.08.2020. godine.
“Istovremeno, većina tih glasača nije birala tadašnje partije pobjednice. Birači žele promjene, ali da ih nose novi ljudi. Sve drugo su sitne partijske kalkulacije koje se mijenjaju iz mjeseca u mjesec”, zaključuje Đukić.