Ana P. iz Apatina upravo je postala vlasnica više od tri miliona kvadratnih metara zemljišta u selu Mekinjar na području opštine Udbine u Lici te će uskoro u zemljišnim knjigama uz parcele biti upisano njeno ime, umjesto Republike Hrvatske.
Ako, naravno, viši sud potvrdi odluku Opštinskog suda u Gospiću, koji je tako odlučio po njenoj tužbi. U tom slučaju država će joj, osim “prepisa” silnih kvadrata zemljišta, morati isplatiti i više od 2.000 evra sudskih troškova.
Tužbu protiv Republike Hrvatske penzionerka je podnijela 10. aprila prošle godine navodeći da se Republika Hrvatska vodi upisana na zemlji koja joj pripada nasljedstvom. Riječ je o nekoliko manjih parcela, na kojoj je i kuća, te pašnjak površine 3.072.127 kvadratnih metara koji se nastavlja na te parcele.
Tvrdi da je to naslijedila od pokojnog supruga Milana koji je 2022. godine umro u starosti od 75 godina, a on je to ranije naslijedio od svojih roditelja Momčila i Boje. Navodi da je posjedovanje tih nekretnina bilo nesmetano više do 150 godina, te da sve te parcele zapravo čine cjelinu s kućom i okućnicom u kojoj je rođen njen suprug.
Za potrebe postupka angažovala je geodeta koji je sačinio geodetski elaborat, a ona je to Republici Hrvatskoj dostavila tražeći da joj se imovina prizna mirnim rješavanjem spora. Međutim, Državno tužilaštvo ju je odbilo pa je podnijela tužbu, smatrajući da je imovinu stekla po naslijeđu, odnosno neometanom uživanju tokom dužeg vremenskog perioda.
U tužilaštvu kažu da su je odbili zato što nije dostavila dokaze kojima se utvrđuju odlučne činjenice, pa je sudu predloženo da bez ročišta odbaci njenu tužbu. Ali postupak je pokrenut, sproveden je dokazni postupak, kao i uviđaj na mjestu događaja, saslušane su tri svjedokinje, redom bivše stanovnice sela. One su dale iskaz u korist tužilje, navodeći kako je kuću na predmetnoj parceli sagradio svekar tužilje Momčilo, te da je gradnja završena prije početka Domovinskog rata 1991. godine.
Kaže i da je čula iz priča da su Momčilovi djedovi i pradjedovi živjelu u selu, a da je nakon Momčila sve naslijedio njegov sin Milan, koji je uzdržavao roditelje do njihove smrti. Držali su krave, ovce i konje, te su koristili sve te pašnjake.
“Šumarstvo i država nisu tamo dolazile jer ništa nije bilo njihovo”, rekla je svjedokinja Ljuba T., što su potvrdile i druge dvije svjedokinje navodeći kako su svi u selu znali da to imanje pripada toj porodici i da su na posjedu barem 100 godina, kao i da država ima svoju zemlju koja se nalazi nekoliko kilometara dalje.
Presuđujući u njenu korist, Opštinski sud u Gospiću je utvrdio kako je tužiteljka morala da dokaže da je putem svojih predaka bila u neprekinutom posjedu nekretnina od 6. aprila 1941. godine, s obzirom da se radilo o parcelama u društvenom vlasništvu, te da je u tome na kraju i uspjela.
“Sud je nakon utvrđivanja stvarnog stanja na licu mjesta u prisustvu geodetskog vještaka i saslušanja svjedoka, čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužilje u cjelosti osnovan jer je nesporno utvrđeno da su punomoćnici tužilje i ona sama u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina više od 100 godina, dok tužena nije dokazala nepoštenje na strani tužilje i njenih pravnih predaka, da bi oni kao de fakto vlasnici nekretnina posumnjali da im ove nekretnine ne pripadaju jer nisu bili ometani niti im je neko osporavao pravo na posjed”, obrazložio je Opštinski sud u Gospiću u svojoj nepravosnažnoj presudi.