Svoje razloge naveo je u podužem govoru koji se zadnja dva dana širi društvenim mrežama.
“Naš sadašnji fiksirani svijet je svijet nasilja nad ženama. Budući
svijet, evolucijski svijet, svijet prema kojem idemo je svijet koji će
dokidati nasilje. Nećemo ovo stavljati u nikakve političke ni stranačke
okvire. Osobno sam nezavisni saborski zastupnik. Glasujem kako prosudim.
Dokaz i teret dokazivanja jesam li nezavisni nije na meni nego na onima
u čijem se klubu nalazim i uglavnom u zadnje vrijeme glasam suprotno
nego što oni čine i ne promatram to kao nikakav problem. Zbog čega? Zbog
toga što je temeljna odlika ljudskog bića da razumom spoznaje, da
slobodom odlučuje i da nenasilno djeluje. Ova treća kategorija je
sadržana u Istanbulskoj konvenciji i njenoj ratifikaciji.
A da bismo ratificirali tu Istanbulsku konvenciju trebamo prvo krenuti
od ovog razumskog i slobodnog. A sad ću vam reći što je to razumsko.
Govorili smo o tome da je rod odvojen od spola. No, to nije prvo
odvajanje. Pogledajmo logički i ontološki, to nitko nije spominjao.
Pozivali su se na prirodni red, na prirodni zakon, ali su tu kolege
nažalost izbjegli zakon logike. A tad nemamo prirodni red nego imamo
prirodni nered i logičku nezakonitost.
Reći ću vam što to znači. U logici i filozofiji postoji nešto što se
naziva supstancija, biće u sebi. Biće koje postoji u sebi je čovjek. Ili
ako hoćete da još uključimo i ženu, i čovječica.
Čovjek je prvo ono biće koje ne smijemo od nikoga odvajati. Nakon toga,
tom biću pridajemo neko određenje – to je spol. Nakon toga, tom
određenju pridajemo sljedeće određenje – a to je rod.
Mi bez čovjeka ne možemo imati spol. Ontologija spola je laž, ontologija
roda je laž. Nasilje je laž. Svijet u kojem se odigrava nasilje nije
svijet vjere, to je svijet mrtvih bogova. Te mrtve bogove je u svijet
unio nasilnik. Onaj tko pretuče ženu u svijet je unio mrtvog boga. Onaj
tko siluje dijete, u dječji svijet je unio mrtvog boga. Zbog čega? Zato
što je dokinuo vrijednost u sebi.
Ovo je uistinu dokument gdje se mi civilizacijski određujemo hoćemo li
pripadati svijetu u kojem se poštuju ljudska prava, a tu pripadaju i
religijska prava, a to su prava živog boga.
Kršćanstvo je plemenita religija jer promovira da je čovjek slika boga.
Što to znači? To znači da je čovjek slobodan i da se može određivati i
spoznavati. Pred tom slobodom staju čovjek i bog. Ne smijemo niti
božanskim niti ljudskim nasiljem djelovati na tuđu slobodu. I htio bih i
od institucionalne crkve da i ona stane na ono mjesto gdje je stao bog.
Načelo savjesti kao subjektivne norme moralnosti, načelo moje slobode je
takvo da mi nitko u uho neće došaptavati što trebam činiti. Ali ću se
svakako zalagati da moje činjenje i djelovanje bude nenasilno. A to
možemo isključivo ukoliko uvedemo mnoge distinkcije. A uistinu nije
teško shvatiti da je spol biološka kategorija i tvrditi da smo mi samo
biološka bića znači biološku redukciju.
Mi smo nažalost danas razvili genitalnu politologiju. Toliko smo se
usmjerili na to spolno područje da smo razvili čitavu jednu perverznu
disciplinu koju ja nazivam genitalnom politologijom. Odustanimo od toga,
upustimo se u humanističke rasprave. Upustimo se u izgradnju društva i
svijeta koji će prestati biti nasilan, koji će biti pluralan, svijeta
koji će shvatiti da pozivanje na ovaj ostraćeni suverenizam jest još
jedna vrsta logičke ironije. Pogledajte, suverenisti negiraju unutarnji
suverenitet. Na koji način? Unutarnji suverenitet znači da vlast
proizlazi iz naroda. Narod nije homogen, to je heterogena stvarnost. Ima
mnoge identitete: rodne, spolne, religijske, nacionalne… Suverenisti
koji uzimaju u obzir samo jednu kategoriju negiraju unutarnji
suverenitet. Isto tako kao što ne shvaćaju da parodijski nastupaju da su
etnobiznismeni. Najveći etnobiznismeni u Hrvatskoj jesu oni koji na
temelju većinskog naroda taj narod nacionalno ostrašćuju svodeći ga na
svjetsku manjinu. Najopasniji ljudi u Hrvatskoj su oni koji su odlučili
da im instrument nasilja bude instrument kako će se odnositi prema
drugim ljudima.
Ovo je jednostavno pitanje, a to je hoćemo li priznati da su žene povijesno svedene na bića koja smo mi muškarci maltretirali?
Mi smo stoljećima žene izlagali nasilju. Sad smo odlučili da ćemo izaći
iz te skrivenosti nasilja i da ćemo humanizirati svijet. A to možemo
samo ako kažemo da smo žene nepravedno ponizili.
I zbog toga kažem, kad bi cijeli svijet bio protiv ratifikacije, ja bih i
dalje bio za ovu ratifikaciju zato što ova ratifikacija sućutno prilazi
sadašnjoj ženi jer u njoj vidimo simbol povijesne žene koja je bila
ugnjetavana. Ova odluka da sudjelujem u ratifikaciji je odluka mene kao
historijskog bića koji imam odgovornost prema svim ženama ovog svijeta i
svih vjekova”, pričao je Vučetić.