Pusti grad, okreni se selu, danas svi koji imalo razmišljaju o budućnosti shvaćaju kako se biznis radi, lova vrti u zaleđu.
Na selu se događa život, to nam iz prve ruke kažu Josipa i Ivan Kunac koji su se iz sinjskog podstanarstva preselili u Potravlje, selo u općini Hrvace. Do posla svakodnevno putuju, no mirni su jer znaju da su djeca na sigurnom kod Ivanove obitelji. A zadovoljstvo je i u činjenici da se nakon radnog dana vraćaju na svoje, u kuću s dodatnom kućicom i bazenom sagrađenom na zemljištu koje su po cijeni, kao mlada povratnička obitelj, za 55 tisuća kuna kupili od države uz pomoć Općine Hrvace. I nisu jedina mlada obitelj koja je na ovakav način stekla svoja četiri zida.
Nisu samo na zidovima stali, još dok su imanje na vidikovcu s kojeg puca pogled na Perućko jezero gradili, počeli su razmišljati o turističkom iznajmljivanju. I evo ga, prva sezona se razvukla od srpnja do listopada. Druga, aktualna je već započela u travnju, i za sada ima bukinge do kraja ljeta. Ma da im je tko dok su bili u podstanarstvu kazao da će im se ovo dogoditi, govori Josipa, ne bi vjerovali. Ali dogodilo se čudo.
NIKAD VIŠE U GRAD
– Čuli smo za tu općinsku odluku oko davanja zemljišta mladim obiteljima. Ali isto mi se nekako iz Sinja nije dalo ići na selo koje je tada bilo prilično nerazvijeno. Teška je to tada odluka bila, baš teška.
Ali odlučili smo, gledali smo u budućnost, ali ovaj pogled na Peruću, planine… Dok smo gradili kuću, već smo razmišljati o ulasku u turizam. Kažem ja tada mužu, ma daj Bože da uhvatimo barem 30 noćenja. A sezonu, pazite ovo, završimo s puno više. Ne bi se više minjala za grad za ne znam koje pare. Radim u Otoku odakle sam i inače rodom, ali i da moran svaki dan putovat još 50 kilometara više od ovog šta sad putujem, opet se ne bi minjala. Jako smo sretni ovdje – veli Josipa.
Oko jezera Peruća, na području općine Hrvace događa se čudo. Na lokalitet koji je u ratu doživio velike strahote, paleže, pustošenje, iseljavanja, život buja na sve strane. Otvaraju se kuće za odmor s bazenima, direktorica Turističke zajednice grada Sinja Monika Vrgoč broji ih već 18, i to s visokim zvjezdicama.
Unaokolo niču brojni novi ugostiteljski objekti. A da tek vidite laste u obliku mladih obitelji koje su napučile razrušene djedovine. Već ih je pristiglo 18, a uz bok je njih još 20 obitelji koje su iskoristile državne, županijske i općinske pripomoći. U Hrvacama, 45 minuta vožnje do Splita, bilježimo optimističnu priču.
– Javlja nam se jako puno novih mladih ljudi, koji bi na općinskom zemljištu s olakšicama koje bi se nudile kroz program zbrinjavanja mladih obitelji, željeli napraviti stambene kuće.
Već dugo radimo na sređivanju papirologije i osiguravanju novih 35 hektara zemljišta za buduće četiri stambene zone na nekoliko lokaliteta, te njegova prebacivanja iz državnog na općinsko vlasništvo, koje bi im potom mogli ponuditi uz vrlo pristupačne cijene i razne olakšice. Napravit ćemo sve da im olakšamo odluku o preseljenju u ovaj vrlo perspektivan kraj.
A nudimo i dobre uvjete, jaslice, vrtić, školu, ambulantu, stomatološke ordinacije, prijevoz za učenike, razne aktivnosti, dva KUD-a, klapu, glumačku družinu. Tu je i nekoliko jakih građevinskih tvrtki koje traže nove radnike. Sinj je blizu, Split je blizu, stvara nam se turizam, vikendima sve više ljudi dolazi u obilazak naših prirodnih atrakcija – veli načelnik općine Hrvace Dinko Bošnjak, koji već 30 godina obnaša tu dužnost.
Ovi su lokaliteti došli u prvi plan. Stigli su tako u Hrvace, Vrliku, Trilj, Sinj, cijelo cetinsko područje. Ugostitelji s područja općine trljaju ruke, slobodnih mjesta u pojedinim danima nema ni za lijek. Brojni rade bolje od svojih kolega s obale.
Kod Mire Markulina, vlasnika izletišta “Panj” u Hrvacama, smještenom tik uz Cetinu, stol se jedva može naći. Već dugi niz godina pun je kao šipak, kod njega dolaze isključivo grupe, djeca iz vrtića i škola cijele Dalmacije. Ekipa s vjenčanja, krizmi, pričesti, raznih fešta vikendima. Grupe od Tokija i Japana do Londona. Ludnica živa.
– Cetina je nama pred nosom, mogao sam ja u program ubaciti i kajak i ovo i ono, ali ako se širiš gubiš kvalitetu. Mi smo se vezali uz osnovno, kod nas je to domaći pršut, vino, povrće.
Tu je obitelj i radnici koje ćeš pošteno platit za njihov rad i trud. Od 14. godine sam u ugostiteljstvu, ali i dandanas dočekam goste, sve ih smjestim na parkiralištu, sam kupujem spizu. Sam kupujem meso za goste, onda vodim računa da i ono lipo i ono ružno po istoj cijeni platiš. A zašto onda ne bi uzea lipo.
Za njega se moraš ujutro rano dignit i obić sve mesnice. Vidi ovih mojih livada, sve sam to okrupnia, ovo je raj za dicu. Navečer neće da idu doma. Cili mi Split ovde dolazi, biže od kotla grada. Legnu tu na livadu kolko su dugi i široki i guštaju. I zato preko tjedna bilježimo gomile autobusa koji nam dovode djecu na jednodnevne izlete iz cijele Dalmacije, od Dubrovnika do Zadra. A vikendima smo puni mjesecima unaprijed. Selo moje malo, nema općine ka šta su Hrvace na cilom svitu. Treba u selo bižat, tu se biznis radi – kaže Markulin.
SVI ZAJEDNO, TO JE CILJ
Ali kako je govorila njegova mater, đava ti je gluvome šapjat i ćoravom namigivat, tko je na Rivi naumio đabalebarit satima uz kavicu, taj će od seoske i radne perspektive bježati ka vrag od tamjana.
Ipak ima onih koji drugačije razmišljaju i sve ih je više. Jakov Titlić, viši stručni suradnik u Općini Hrvace, u vožnji do obala Peruće pokazuje nam lokacije budućih atrakcija. Ovdje autokamp, pa onda još jedan za koji bi investitor, evo da su papiri sad gotovi, odmah krenuo u realizaciju, onda hotel na Perući, pa još veslački kamp. Tu će biti parcele za mlade obitelji, ondje se planiraju rančevi.
– Ako se ujedinimo s ostalim općinama i gradovima ovoga kraja, a to nam je plan, i na tome smo već puno toga odradili, onda možemo sve. Onda ćemo imati blagodati Peruće, šetnice, biciklističke staze, avanturistički i brdski turizam, Dinaru i Svilaju, treking, šetnje, mostove preko Cetine, viseće mostove, još jaču ugostiteljsku ponudu, turizam. Da, radimo na tome intenzivno, sve nam je to i u našem Prostornom planu. Vidjet ćete za koju godinu što se ovdje sve zakuhalo – veli pročelnik Titlić.
Više na Slobodna Dalmacija