Tokom 79 dana bombardovanja ubijeno je najmanje 2.500 a ranjeno i povrijeđeno više od 12.500 ljudi.
Premijer
Srbije Ivica Dačić položiće vijenac na Spomenik stradalim pripadnicima
Vojske Srbije na brdu Straževica u Rakovici, a prvi potpredsjednik vlade
Aleksandar Vučić na Spomen-obilježje pripadnicima Ratnog vazduhoplovstva i
protivvazdušne odbrane ispred Komande Vazduhoplovstva i protivvazdušne
odbrane u Zemunu.
Poštu stradalim radnicima RTS odaće
gradonačelnik Beograda Dragan Đilas polaganjem cvijeća na spomenik
“Zašto?” na Tašmajdanu, dok će gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević
prisustvovati komemorativnom skupu u novosadskoj kasarni Jugovićevo.
Državni sekretar u Ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalne
politike Negovan Stanković položiće vijenac na Spomenik djeci stradaloj
tokom NATO bombardovanja u Tašmajdanu.
Napadi na Srbiju započeli su 24. marta 1999. a posljednji napad dogodio se 10. juna, u 13.15 nedaleko od Kosovske Kamenice.
Poginulo je, ili nestalo, 1.008 pripadnika vojske i policije, od
čega je 659 pripadnika vojske, a 349 pripadnika policije. Teže i lakše
ranjeno oko 6.000 civila, među njima 2.700 djece.
Ukupna
materijalna šteta procjenjena je na više desetina milijardi dolara. Ratni
gubici NATO u ljudstvu i tehnici nikada nisu objelodanjeni.
NATO snage su ubile 631 pripadnika Vojske Srbije, nestalo je 28, što je
ukupno 659 žrtava, od čega 72 oficira, 41 podoficir, 18 vojnika po
ugovoru, 191 vojnik na služenju vojnog roka, 245 rezervista, 60
dobrovoljaca i tri civila u vojsci, saopštio je ministar odbrane
Aleksandar Vučić, 11. februara ove godine u Skupštini Srbije.
Prema ranije objavljenim podacima, ranjena su 5.173 vojnika i policajca.
Odluka o agresiji na SRJ donijeta je, prvi put u novijoj istoriji, bez
odobrenja Savjeta bezbjednosti UN, a naredbu je tadašnjem komandantu
savezničkih snaga američkom generalu Vesliju Klarku izdao generalni
sekretar NATO Havijer Solana.
SRJ je napadnuta pod izgovorom da
je krivac za neuspjeh pregovora u Rambujeu i Parizu o budućem statusu
pokrajine Kosovo i Metohija.
Nakon što je odluku o neprihvatanju stranih trupa potvrdila
Skupština Srbije, koja je predložila da snage UN nadgledaju mirovno
rješenje sukoba na Kosovu, NATO je 24. marta 1999. u 19.45 časova započeo
vazdušne udare krstarećim raketama i avijacijom, na više područja
Srbije i Crne Gore.
Devetnaest zemalja alijanse, počele su
bombardovanje sa brodova u Jadranu, iz četiri vazduhoplovne baze u
Italiji, podržane strateškim operaterima koji su poletjeli iz baza u
zapadnoj Evropi, a kasnije i iz SAD. Najpre su gađane kasarne i
protivvazdušne odbrane Vojske SRJ, u Batajnici, Mladenovcu, Prištini i
drugim mjestima.
Gotovo da nema grada u Srbiji koji se tokom 11 nedjelja napada bar nekoliko puta nije našao na meti.
U bombardovanju je uništeno i oštećeno 25.000 stambenih objekata,
onesposobljeno 470 kilometara puteva i 595 kilometara pruga. Oštećeno je
14 aerodroma, 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 18 dečjih vrtića, 69
škola, 176 spomenika kulture i 44 mosta, dok su 38 razoreni.
Tokom agresije izvršeno je 2.300 vazdušnih udara na 995 objekata širom
zemlje, a 1.150 borbenih aviona lansiralo je blizu 420.000 projektila
ukupne mase 22.000 tona.
NATO je lansirao 1.300 krstarećih raketa, izručio 37.000 “kasetnih
bombi” od kojih je poginulo oko 200 osoba, a ranjeno više stotina, i
upotrijebio zabranjenu municiju sa osiromašenim uranijumom.
Uništena je trećina elektroenergetskog kapaciteta zemlje, bombardovane
su dvije rafinerije, u Pančevu i Novom Sadu, a snage NATO su prvi put
upotrijebile i takozvane grafitne bombe za onesposobljavanje
elektroenergetskog sistema.
Poslije više grubih diplomatskih
akcija potpisan je Vojno-tehnički sporazum u Kumanovu 9. juna 1999. ali
su posljednji projektili na Srbiju pali 10 juna 10. juna, u 13.15
nedaleko od Kosovske Kamenice, što znači da je bombardovanje Srbije
ukupno trajalo 79 dana.
Generalni sekretar NATO-a 10. juna
izdao naredbu o prekidu bombardovanja, pošto je započelo povlačenje
snaga SRJ I Srbije sa Kosova i Metohije.
Tog dana je Savet
bezbednosti UN usvojio Rezoluciju 1244, a u pokrajinu je upućeno 37.200
vojnika Kfora iz 36 zemalja, “sa zadatkom da čuvaju mir i bezbednost”.