INTERVJU

Žarko Puhovski za BUKU: BiH sa visokim predstavnikom ima manje samostalnosti nego u Austro-Ugarskoj

Kako pospremiti nered na Balkanu, pitanje je o kojem je tokom panel diskusije u okviru festivala Sloboda narodu govorio i filozof, politički analitičar i aktivista Žarko Puhovski. Odgovor nije jednostavan, ali Puhovski kaže: lako, pod tepih.

13. juni 2022, 10:15

Tako to biva na Balkanu. On je govoreći za BUKA podcast dao odgovore na brojna pitanja koja se tiču budućnosti Balkana, regionalne saradnje, nacionalizma...

Sloboda ne nastaje, rekao je Puhovski za BUKU, tako što se ljudi usaglase da budu slobodni, već sprječavanjem onih koji bi da spriječe slobodu.

„To znači da sloboda nastaje nekom vrstom borbe. Demokracija ne može nastati na demokratski način, jer kad bi ona mogla nastati na demokratski način onda ne bi bi bilo potrebno da nastaje nego bi već postojala. Ona nastaje jednom voljom, voljom moći koja je recimo prihvatila kod nas 90-e da se postavi mogućnost slobodnih pluralističkih izbora prvi put u povijesti svih ovih krajeva“, rekao je Puhovski.

Iako smo raspadom Jugoslavije osjetili neke slobode poput slobode izbora, neki su nivoi slobode ostali nedokučivi. Politička je sloboda rasla, ekonomska smanjivala.

Puhovski se pita i da li je u  sredini u kojoj se nalazi kao gost -  u BiH moguće pronaći demokratsko rješenje na demokratski način. Objašnjava da demokratski način u BiH ne podrazumijeva odluku koju podržava većina stanovništva nego većina u bošnjačkoj, srpskoj, hrvatskoj i ostaloj komponenti tog stanovništva.

„Realno to je jako teško očekivati. Ali je realno da alternativno rješenje glasi nametanje demokratskog rješenja, a to mi se čini krajnje sumnjivo“, kaže naš sagovornik.

Podsjeća i na nedavnu odluku visokog predstavnika u BiH kojom se obezbjeđuje novac za provedbu izbora, koja je ništa drugo no nametanje demokratije.

„Onda se pojavljuje niz glasova koji nervozno, katkada histerično, viču da se povrijeđuje suverenost Bosne i Hercegovine. Ne možete povrijeđivati nešto što ne postoji, BiH nema suverenost, nekome može biti žao, nekome drago, ali država u kojoj inozemni činovnik određuje i dodjeljuje novce za izbore ima manje samostalnosti nego što je imala BiH kao protektorat u Austro-ugarskoj“, ocjenjuje ovaj filozof i politički analitičar.

Puhovskog pitamo da li bosanskohercegovačko društvo zloupotrebljava demokratiju i koristi je kao sredstvo blokade?

„To je istina, ali ta blokada slijedi iz pravila koja opet nisu nastala u BiH nego u Dejtonu. Dejtonski sporazum je, stalno to ponavljam, od 1995, odličan sporazum za primirje, ali je loš mirovni sporazum i njega se ne može izmijeniti. To je sada problem, ili ga je jako teško izmijeniti“, odgovara Puhovski.

Kakvi god bili lokalni političari u BiH, dodaje naš sagovornik, oni koriste vanjske obrasce za međusobne obračune.

„To je neugodna situacija u kojoj se nalazimo. To nije izmišljotina zlih mozgova u Sarajevu, Banjaluci i Mostaru nego nekakvih, možda ne zlih, ali ne naručito inteligentnih mozgova okolo po svijetu koji onda interveniraju i kažu: oni se ne mogu dogovoriti, pa mi moramo intervenirati jer ne možemo gledati ovaj nered.“

Kako pospremiti nered na Balkanu?

Sa evropskog stajališta Balkan znači nered, kaže naš sagovornik, dodajući da se taj nered posprema kao i uvijek – pod tepih.

„Jednostavno zato što Balkan u svakom značenju ima nered kao jednu od svojih osnovnih odrednica. Istovremeno znači red unutrašnje, tradicijske egzistencije. Red koji je zasnovan na zadovoljstvu u primitivizmu. Primitivizma ima svugdje, ali je Balkan specifičan po tome što u njemu vlada potpuno zadovoljstvo vlastitim primitivizmom. On se smatra dovoljnim obrazcem za život svakog normalnog čovjeka, oni koji hoće van iz toga su izrodi. I njih treba kao izrode tretirati.“

Upitan da li je moguće da se u Bosni i Hercegovini, kao u zemljama regije, dogodi jačanje istinske ljevice, odgovara da se ljevica u BiH višestruko osramotila.

„Prvo s Dodikom, Dodik je prvo bio socijaldemokrata. Dodik se, to mogu osobno posvjedočiti, dosta dobro držao tokom rata. On je sjedio s nama iz nevladinih udruga i prosvjedovao ili barem gunđao protiv Karadžića. Što mu je danas možda žao, dakle on se promijenio. Druga sramota je bio Komšić i to je uništilo svaku mogućnost ljevice u narednim godinama. Ispalo je da je Dodik postao veći Srbin od Karadžića, a Komšić veći Bošnjak od Izetbegovića. To je naprosto jedna vrsta prevare“, ocjenjuje Puhovski šanse ljevice.

Problem ljevice je i, kako kaže, promašaj sa pitanjima koja su aktuelna za nju. Poput socijalnih prava, rodnih pitanja, ustroja familije i odnos prema vjerskim i nacionalnim identitetima.

Slučaj Srđana Puhala dovoljan je indikator stanja ljevice koja se ponašala identično desnim strankama.

„Jer je njima nadstrešnica muslimanske ili srpske ili hrvatske važnija od unutrašnje podjele na ljevicu, desnicu itd. Dakle, ja mogu biti Hrvat ljevičar, ali se od mene očekuje da sam prvo Hrvat. Mogu biti Bošnjak desničar, konzervativac, ali se od mene očekuje da prvo budem Bošnjak. Mi smo imali prije 25 veliki skandal u Zagrebu kad su pokušali suspendirati jednu lijepu djevojku na natjecanju za Miss Hrvatske pričajući o tome da je ona muslimanka. I pored osoba koje su prosvjedovle je bio vođa Islamske zajednice u Hrvatskoj. On nije rekao mi se protivimo natjecanjima za misicu jer su to pitanja golotinje itd, on je rekao mi kao Bošnjaci ne možemo pustiti da nas se na ovakav način diskriminira jer je njemu to bilo bitnije da je Bošnjak nego što je vjerski vođa. On kao vjerski vođa se zgražava nad time da djevojke u bikinijama nastupaju okolo i mašu atributima da bi dobile poene, nego je bilo važno, i to je bilo važno, da se radi o diskriminaciji, ali to ja imam pravo reći kao ateist ili neko ko nije skandaliziran, dapače nisam skandaliziran djevojkama u bikinijama, ali neko ko bi to trebao osuđivati, to ne smije reći. To je taj primejr koji imamo na svim stranama, prvo sam etnički određen, pa tek vjerski, pa tek sve ostalo“, zapaža Puhovski.

Takav primjer nalazi i u Hrvatskoj gdje je to posebno zaoštreno s pitanjem proglašenja kardinala Stepinca za sveca gdje se hrvatska crkva sve glasnije buni protiv pape koji tu odluku nije donio.

„Sad je njima važnije što hrvatski kardinal nije postao svetac nego tomu da prihvate ono što je bitno u rimokatoličnkoj crkvi, a to je potpuna poslušnost papi. Oni su prije Hrvati nego katolici. Ta priča važi na svim stranama“, pojašnjava.  

Zašto je nacionalizam jak, šta je potrebno da se rješimo snažnih i pogubih okova etnonacionalizma? Teško je odgovoriti, kaže sagovornik BUKE, jer kad god se čini da je došlo vrijeme da se etnonacionalistički primitivizam olabavi pojavi se novo osnaženje.

„Recimo prije nekoliko godina Tramp, koji je vratio desnu interpretaciju etnonacionalizma, imali ste nevjerovatan nacionalizam za vrijeme referenduma o Brexitu, imate Orbana koji naprosto srasta sa nacionalizmom, u baltičkim zemljama nema spora kako su etnonacionalisitčke interpretacije  primarne, a s druge strane gotovo 40% francuskih građana i građanki je glasalo za primitivnu etnonacionalističku koncepciju gospođe Le Pen...“, podsjeća Puhovski na neke od primjera jačanja nacionalizma u Evropi.

Šta može poboljšati regionalne odnose? Može li inicijativa Otvoreni balkan biti nešto što će prvo ekonomski ujediniti regiju, a potom poboljšati međususjedske i diplomatske odnose?

„Nisam siguran u to jer je to očigledno bila jedna vrsta utješne nagrade za odgođeni prijem u EU. To nije uopšte sporno. S druge strane još uvijek imate neprelazne ili teško prelazne granice između Srbije i Kosova, a s druge strane praktičko ukidanje granica između Kosova i Albanije o čemu se gotovo uopće ne govori. Događaju se neobične stvari koje su puno više političke nego ekonomske. Meni se čini da ekonomsko rješenje ne pomaže u bitnim političkim pitanjima. Ni općenito ni konkretno na balkanskom području. U vrijeme najgorih odnosa Srbije i Hrvatske ekonomska razmjena je funkcionirala sasvim dobro. Jer su interesi bili takvi“, odgovara Puhovski.

Komentarišući prošlosedmičnu izjavu predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića da BiH treba reorganizaciju kaže da je to istina, ali ne reorganizaciju kakvu želi Čović.

„To što ja znam da on misli pod tim nešto drugo od onoga što misli neko normalan je opet drugo pitanje, ali sigurno je da ovakva BiH ne može funkcionirati. Dakle ona treba restruktuiranje, reorganiazciju, kako god želite, dekonstrukciju. Tu ima pravo, ali odgovor je vrlo jednostavan, Hrvatska će se prestati miješati kad se prestane miješati Beograd, Ankara, Vašington, Brisel, Peking, Moskva...“

U politici je pravilo, dodaje, da nema vakuma. Ako nema neke sile, prodire neka druga sila.

„Bosna je prazna, Bosna nema političku silu koja drži zajednicu. Nema političke zajednice bez političke sile koja je drži. Bosna ima činovnika koji potpisuje finansiranje izbora. Bosna je prazno mjesto i u to prazno mjesto svi nastoje ući. Možda neki imaju doista najbolje namjere, ali te najbolje namjere imaju smisla samo zato što se u BiH tri stranke ne mogu dogovoriti i reći ovo je naše rješenje. Ja bih zbilja volio vidjeti ko bi iz Zagreba i Beograda gunđao ako bi se srpske, bošnjačke i hrvatske elite dogovorile oko nekog rješenja. Ako bi i gunđali, bili bi jako tihi. Oni žive od toga, budimo pošteni, što ovdje nema dogovora. Svi oni žive i ti njemački diplomati i srpski i hrvatski nacionalisti“, rekao je Puhovski za BUKU.

Problem je, uočava, u Sarajevu, Mostaru i Banjaluci, ali i što sa ovom generacijom političara nema dogovora.

Za hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića kaže da se ponaša kao nezakoniti politički sin Franje Tuđmana. Tako Milanovićevu izjavu da Finska i Švedska ne mogu ući u NATO bez izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine naziva besmislicom.

 „S druge strane šta je s tim zakonom? S treće strane, kakvog smisla NATO ima, sad se pokazalo da NATO nema nikakvog smisla. Preko Hrvatske, Mađarske, Rumunjske je preletjela 40 godina stara ruska letjelica i pala usred Zagreba da niko nije ni pisnuo. Čak ni tehnički NATO ne brani. To je naprosto jedna fantazija koja služi za prodaju oružja prije svega, i koja se igra igre koja se zove poklanjamo oružje Ukrajini koja se za nas tuče da bi oslabili Rusiji, ali mi se ne bahćemo“, jasan je naš sagovornik.

NATO je za njega čudna stvar, a posebno zbog zaoštravanja odnosa dvije NATO članice - Turske i Grčke.

„Stalno smo na rubu sukoba dvije članice NATO-a“, uočava Puhovski.  

*ovo je parcijalni dio intervjua, kompletan intervju poslušajte u našem audio podcastu