<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Ekonomista Miloš Grujić za BUKU: Živimo u novoj normalnosti, mnogi koriste razvoj situacije u Ukrajini kao alibi...

Da li će cijene u BiH i dalje rasti? Kolike će nam biti kamate u bankama? Prijeti li nam nestašica struje? Kolike će nam biti penzije? Jesmo li spremni za zimu?

31. oktobar 2022, 1:38

U prethodnih nekoliko emisija, isključivo smo se bavili politikom. Danas pričamo o ekonomiji, od koje se živi. Razgovaramo sa doktorom ekonomskih nauka i direktorom PREF-a Milošem Grujićem.

Čudna je ova 2022. godina, ali kriza je počela 2020. godine od famozne pandemije. U kakvom ekonomskom trenutku sada živimo?

Ovo je nova normalnost. Čak je ta situacija počela i malo ranije. Ako se prisjetimo, i prije zvaničnog početka pandemije, Njemačka je 2019. godine za dlaku izbjegla recesiju. Pričamo o situaciji kada se dva kvartala uzastopno ostvaruje negativan privredni rast, a Njemačka je imala jedan, pa zamalo i sljedeći, a zna se da je Njemačka srce evropske privrede. Tako da je već krajem 2019. godine bilo nagovještaja da će doći do povećanja cijena i struje, i energenata, i đubriva, i hrane, a onda je dolazak pandemije poremetio i lance dobavljanja. Imali smo istovremeno šokove i sa strane ponude i sa strane potražnje. Onda su centralne banke, u želji da malo stimulišu privredu, počele da doštampavaju novac i već se očekivala inflacija. U proljeće ove godine imamo situaciju na tlu Ukrajine, što je dodatno zakomplikovalo situaciju na svjetskim tržištima.

Šta se poremetilo kada govorimo o Ukrajini? Šta je konkretno komplikovanije kada govorimo o ekonomije od tog februara?

Mnogi koriste razvoj situacije u Ukrajini kao alibi. Imamo činjenicu da je naštampano previše novca, imamo činjenicu da je dosta novca otišlo u depozite, u kriptovalute. Nije da nije bilo novca, možda se malo poremetio obrt. Ali imamo i činjenicu da su i Ukrajina i Rusija veliki izvoznici pšenice, ulja, oko 40% svih količina pšenice dođe iz te zone i oko 80% suncokretovog ulja. Ako na neko vrijeme prekinete dolazak tih sirovina u Evropu, imate ovu situaciju. Sa tog područja se izvozi i mnogo ruda, dosta transporta prelazi preko tih kanala, tako da imamo i šok na strani ponude, koji je dodatno zamrsio tu situaciju sa štampanjem novca..

Kada govorimo o BiH, je li bilo opravdanje da neke namirnice skoče duplo, tri puta, ulje je bilo preko 5KM, sada je već 4,5KM, maslac od 250g je skoro sedam maraka... Da li je to sve normalno jer se dešava Ukrajina ili je to neobjašnjivo?

U velikoj mjeri se to može objasniti. Hrana je najviše poskupila u zadnjih godinu dana, oko 30%, inflacija je nekih do 20 odsto, plate istina jesu rasle, ali su rasle i cijene hrane. Činjenica je da su i tokom pandemije cijene počele nekontrolisano da rastu. Onda su donosioci političkih odluka uputili jasnu poruku da će biti kontrola, jer je lako računovodstveno ustanoviti kako se povećavaju marže i cijene. Onda su trgovci rekli 'pa i nama je porasla nabavna cijena', što jeste istina. Usljed velike potražnje, kada se razgrabi roba u marketima, oni treba da nabave novu turu po većoj cijeni, cijena energenata, goriva je porasla i to se prosto odrazi na cijene. Drugi dio objašnjenja je da smo sami, svjesno ili nesvjesno, pravili zalihe, što je dodatno smanjilo ponudu. I zaista je iz Ukrajine i Rusije presječen dio nabavki. Vjerovatno bi te cijene narasle, ali dobra je stvar da, kada se zaoštrila kontrola, da je to počelo da se spušta na neki objektivan nivo.

Već godinama pričamo o tome da se izjednačava broj penzionera i zaposlenih, šta to znači za budućnost penzionog sistema?

Što se tiče odnosa broja zaposlenih i penzionera, nama je stanje dramatično već zadnjih 20 godina. Sada imamo oko 275 hiljada penzionera, malo više imamo zaposlenih, oko 280 hiljada. Činjenica je da će taj odnos početi još više da se izjednačava. Pitanje koje iz toga proizilazi je ko će našoj generaciji zaraditi penziju. Kako će se taj sistem međugeneracijske solidarnosti održavati u budućnosti. Moraćemo sami da se pobrinemo za svoju budućnost. Zato smo i zagovarali da se uvede treći stub dobrovoljnog penzijskog osiguranja, da štedimo za starost i da poslodavci razmišljaju da su im radnici korisni, pa kad mu plati životno osiguranje ili penzijski doprinos, to je način da on zadrži dobrog radnika.Tako da treba i poslodavci da se brinu o svojim radicima, ali i mi kao pojedinci da razmišljamo o svojoj budućnost..."

Pogledajte cijeli razgovor: