Kad god nam nije do toga da stavimo masku i da držimo odstojanje od sagovornika, treba da se podsjetimo na čojstvo, najplemenitiju osobinu od svih, u kojoj čuvamo druge od sebe, bez obzira na to da li su to naši prijatelji, roditelji, braća, rođaci ili neko nama potpuno nepoznat.
On ističe da kriza s epidemijom koronavirusa traje već predugo i da smo zato svi uznemireni, na kraju živaca, a da se naša psiha brani tako što ne želi da prihvati činjenično stanje. Prema Pušiću, što epidemija duže traje, sve manje želimo da vjerujemo u činjenice, potiskujemo ih, u nadi da će koronavirus i sva priča oko njega nestati preko noći.
I meni je ovo sve užasno dosadilo, ali svjestan sam da moram da budem civilizovan, ako ne zbog sebe, onda svakako zbog dragih ljudi oko sebe.
Ako se osjećamo potpuno zdravo i nemamo nikakve simptome, često nismo ni svjesni da smo možda inficirani, pa noseći masku i držeći odstojanje štitimo druge od sebe, da se eventualno ne zaraze i ne trpe posljedice koje za neke mogu biti mnogo ozbiljnije nego za nas, navodi Pušić.
Dakle, kada neko ne nosi masku i ne drži odstojanje od sagovornika, taj se ne ponaša junački, jer on ne štiti sebe od drugih, ali, takođe, njegovo ponašanje nikako ne može biti čojstvo, jer ne štiti druge od sebe.
Prema podacima iz posljednjeg istraživanja javnog mnjenja koje je Ipsos sproveo u oktobru, uz podršku UNICEF-a i Britanske ambasade u Podgorici, većina građana primjenjuje neku od mjera #RazmakMaskaRuke, ali ne i sve tri istovremeno, kako je preporučeno. Procenat građana koji navode da nose masku porastao je sa 25 odsto u martu na 81 odsto u oktobru, dok je procenat ljudi koji kažu da tokom razgovora drže odstojanje 1‒3 metra ostao isti – 83 odsto. Međutim, ljudi koji kažu da primjenjuju sve tri mjere #RazmakMaskaRuke i dalje su manjina – svega 48 odsto građana.
