Doktor - kardiolog Maja Dragojević – Stojić jedina je žena u Republici Srpskoj u trci za gradonačelničku poziciju na predstojećim lokalnim izborima.
Kandidatkinja je Srpske demokratske stranke u Prijedoru, a BUKA je već ranije pisala o Dragojević – Stojić koja je u martu ove godine, zbog izjave da je kriza izazvana korona virusom pokazala sve manjkavosti u zdravstvu, dobila prekršajnu prijavu, jer je njena izjava okarakterisana kao širenje panike.
Sa njom danas razgovaramo o kandidaturi, ženama u politici, za šta će se zalagati ako bude osvojila ovu poziciju, te da li je spremna otvoriti pravi dijalog na temu zločina u Prijedoru početkom 90-tih.
Majo, jedna ste od 12 žena kandidatkinja za načelničku, odnosno gradonačelničku poziciju na lokalnim izborima ove jeseni u Republici Srpskoj. To je, kada je riječ o ženama, samo 10 posto svih kandidata. Kako komentarišete to da nam je i u 2020. godini nesrazmjerno mali broj žena nositeljica stranačkih listi?
Žena u politici je jako malo zastupljeno u odnosu na muškarce, možda zbog neke ustaljene prakse gdje su se uglavnom muškarci kandidovali za važnije pozicije, možda i zbog našeg podneblja, jer kod nas se još žene ne cijene koliko bi trebalo. One se smatraju slabijim bićima, a istina je zapravo sasvim suprotna, one imaju neke potpuno druge osobine. Priroda je takva da smatram da smo jača bića, dajemo novi život, istovremeno smo i majke, i domaćice, i supruge, i zaposlene i zapravo smo jako sposobne, možda i sposobnije od naše, da tako kažem, muške, odnosno jače polovine. Ako žene mogu biti nosioci porodice i kuće, mislim da bi zastupljenost u političkom i društvenom životu sigurno donijela istu takvu stabilnost i promjene koje su nam svima neophodne.
Koliko je džender priča i uopšte uticaj i aktivnost žena u politici tek puka kvota, a koliko ima smisla pričati o ovome kao ozbiljnoj stvari?
Moguće je da je to samo puka kvota u pojedinim strankama, što se tiče učešća žena na listama, ali što se tiče stranke u kojoj sam ja, SDS-a, to nije slučaj. Ja imam apsolutnu podršku, kako predsjednika stranke, imam podršku i predsjednika Gradskog odbora, i moja kandidatura nikada nije bila upitna, jer mi smatramo da na svim nivoima trebamo pronaći najbolja riješenja kada su kandidature generalno u pitanju i u gradu Prijedoru su se svi složili da to upravo budem ja. Imam maksimalnu podršku i još veću ličnu odgovornost i obavezu.
Za šta se kao političarka zalažete?
Zalažem se prije svega da živimo u slobodnoj zemlji, gdje će se cijeniti prava i potrebe običnog čovjeka, gdje ćemo svi živjeti dostojanstveno i imati jednaka prava i gdje će biti cijenjen svačiji rad, bez obzira na pripadnost po bilo kojoj osnovi. Nama su potrebne korijenite promjene na svim nivoima, a ja ću se zalagati da svaki stanovnik naše zemlje i našeg grada bude zadovoljan i da se u takvom duhu i sa takvom emocijom zalaže i daje svoj maksimum, kako za svoju porodicu, kompletno društvo, tako na kraju i za sve nas.
Kada je život u Prijedoru u pitanju, koja oblast vam se čini najproblematičnijom, gdje je potrebna hitna i korijenita promjena?
Grad Prijedor je za vrijeme prethodne koalicije, koju mi ovdje imamo već 16 godina i zovemo je najduža koalicija na Balkanu, sa pozicije drugog grada u RS dospio na šesto mjesto. Za vrijeme vladavine te dvije stranke, DNS i SNSD, započeti su i nisu završeni infrastrukturni projekti. Godinama se u svakoj predizbornoj kampanji priča o asfaltiranju i nekim osnovnim potrebama, o kojima se ni ne treba pričati. Znači, asfaltiranja, zaobilaznica, kanalizacionoj mreži, obećavaju se zapošljavaja ogromnog broja ljudi, izgradnja sportskih centara, regulacija vlasničkih parcela, to ništa još uvijek nije urađeno i ne postoji i jedino što možemo da konstatujemo jeste da nam odlazi sve veći broj ljudi, odlaze cijele porodice koje svoju budućnost žele da grade na nekim drugim prostorima i nekim drugim zemljama i to je najveći problem našeg grada.
Šta biste vi ponudili kao alternativu i kakve biste novine donijeli, šta biste započeli?
Mi uveliko radimo na realnom i ostvarivom političkom programu, koji ćemo ponuditi našim sugrađanima i koji ćemo uskoro prezentovati. Okupili smo najbolje eksperte na realizaciji istog, u pitanju je sjajan tim i planiramo da angažujemo najbolje ljude, bez obzira na bilo kakvu pripadnost, i političku i bilo kakvu drugu, ne dolazi u obzir da se zapošljavaju samo stranački kadrovi
Na prvom mjestu ćemo raditi na ekonomskom jačanju, ali i sanaciji dugova iz prethodnog perioda, trebaćemo uložiti veliki trud i znanje za pronalaženje rješenja u tom pravcu. Ono što mislim da je jako bitno i biće jedno od mojih prioritetnih zalaganja jeste da omogućimo rad malim i srednjim preduzećima, da se baziramo na rješenje problema i poboljšanje stanja u poljoprivredi, zdravstvu, sportu i kulturi. Moramo stvoriti uslove da naši građani sa zadovoljstvom žive u našem gradu i da svi radimo i gradimo našu budućnost ovdje.
Često kroz kampanje čujemo apstraktne pojmove, govori se o boljoj budućnosti, a gubi se iz vida problem običnog građanina koji jedva spaja kraj sa krajem. Posljednja analiza Svjetske banke kaže da će nam uz ovakvo stanje trebati još 100 godina da dostignemo evropski standard. Šta politika može uraditi da običnom čovjeku bude bolje?
To jeste najvažnije pitanje u svim ovim dešavanjima. Iskreno da vam kažem, i kroz svoj dugogodišnji rad kao doktor medicine, trenutno kardiolog, i u životu uopšte, na prvom mjestu mi je bio običan čovjek, što na kraju krajeva i sama jesam i to znaju svi koji me poznaju. U politiku sam i ušla zbog običnog čovjeka i to će biti najveća borba do sada. Realizacija prava i potreba običnog čovjeka je ono što svima nama treba i što treba da nam bude na prvom mjestu. To treba da bude motiv i zadatak svih političara, a ne ono na šta smo svi navikli - bogaćenje pojedinaca i nekoliko ljudi oko njih. Mi u ovoj zemlji više nismo građani prvog, ni drugog reda, mi smo izgubili savki red i upravo to će biti moj prioritet da vratimo dostojanstvo čovjeka, da se osjećamo lijepo u našoj zemlji, da imamo uslove za sve što nam je neophodno. Ekonomski razvoj je na prvom mjestu i tu nema price. Pogledajte koliko su samo penzije male, da nakon dugogodišnjeg rada sebi ne mogu da priušte voće i meso, da ne pričam o odmorima, banjama, a evo i zdravstveni sektor… Znamo da se u mnogim državnim firmama ne uplaćuju doprinosi, to je jedan začarani krug i pitanje je kako će se, ne samo penzioni, već i svi ostali fondovi puniti. Plate u zdravstvu su duplo manje od kolega u Federaciji, o uslovima rada da i ne pričam, i sve to apsolutno moramo da mijenjamo, jer to je za dobrobit svih nas.
To nisu stvari koje se mogu riješiti preko noći, za godinu, dvije, za to su potrebni dobri planovi, ostvarivi planovi i dug vremenski period.
Da, za to će trebati mnogo truda, najbolji eksperti, da riješe upravo te probleme iz ranijeg perioda i ovo sve što dolazi. Ja vjerujem da ću biti gradonačelnica, da će to biti najveća borba do sada i da ću sada uložiti svoj najveći trud u odnosu na sve ovo što sam postigla do sada.
Svih ovih godina nije otvoren pravi dijalog na temu zločina u Prijedoru početkom 90-tih, da li ste vi spremni to promijeniti i prekinuti zavjeru ćutanja dugu dvije decenije? I da li bi, ako budete gradonačelnica, Prijedor konačno mogao dobiti i spomenik za ubijenu djecu?
Ratni period je težak period, u gradu Prijedoru su zastupljene sve nacije, poštujemo se, sarađujemo na dnevnom nivou i svim aspektima. Zločini su se desili u mnogim sredinama, meni je iskreno žao zbog toga i saosjećam sa svim tim ljudima i onima koji su dali živote i njihovim porodicama koje su izgubile svoje namilije. Mi ćemo svakako razgovarati i svakako pokušati naći najbolje rješenje, tako da niko ne bude ugrožen i da svi u neku ruku budu zadovoljni, a sad teško je reći u ovom trenutku kako će se realizovati i na koji način će se postići dogovor i lokalizacija, obzirom da znam šta sve boli bošnjački narod i šta se sve desilo. To su teme malo šire, ozbiljnije, zahtijevaju duže razgovore, ali ćemo pokušati naći zajednički jezik.
I za kraj, koja je vaša osnovna poruka glasačima, onima koje pozivate da vam u novembru daju glas?
Prvo moramo da se oslobodimo straha, drugo, da otvorimo vidike, jer smo mi ti koji odlučujemo o svojoj budućnosti i ono treće, što ja najviše volim, jeste da puste svoje srce da odluči, zato što ih srce neće iznevjeriti.
