Spakuj nam, Deda Mraze, u mašnu jednog Vučića. Uvjeri nas da nismo najbeznadežniji u okruženju. Spakuj na svoje saonice jednog bestijalnog konvertita, zapakuj ga u mašne, oboji ga EU zvjezdicama i donesi ga kao novogodišnju želju građanima Bosne i Hercegovine. Ne želimo ništa pretjerano i nemoguće, već samo nešto što su naši susjedi već iskusili ljuteći se i ne vjerujući tom istom Vučiću, ali sa onim propratnim kezom uživanja u narodnim poslovicama kao što je ničija nije do zore gorjela.
Daj nam, Deda Mraze, jednog takvog Vučića. Prepredenog. Nesavršenog. Lukavog. Uozbiljenog. Licemjernog. Sa čudnom političkom prošlošću koju iskupljuje evrointegracijskim entuzijazmom. Neka bude svjež, neka nas impresionira iluzijom o svom trudbeništvu i velikom radu. Neka stalno nosi papire pod miškom i penkalo u ruci, sa obaveznim naočarima zabrinutog profesora, blago spuštenim na nosu. Neka pravi beskrajno duge dramske pauze. Neka ponavlja sto puta riječi borba/protiv/korupcija/organizovani kriminal, samo neka na kraju farse farsu učini manje farsičnom pompeznim hapšenjem koje ne gubi na značaju i kad se sva medijska šminka skine i od pompe ostane nimalo manje pompezan Miroslav Mišković.
Neka naš Vučić, ako mora i ako mu se ište, bude i ministar kulture, omladine i sporta, ali samo neka i iz tog nenadležnog resora stvori političku volju koja hapsi, makar i neselektivno i nedosljedno, tobož nedopoštenim uticajem na pravosudne organe, ali neka udara tamo gdje svi znamo da se mora udariti. Na glavu i na vrat.
Daj nam ga, Deda Mraze, onako sasvim nesavršeno nesavršenog. Stvori ga iz već prisutnih likova. Prepolovi, otcjepi, rascjepkaj neku veliku stranku fašistoidnih postulata. Sludi nekog od aktuelnih aktera. To bar nije teško u nas. Ako treba, neka svađa bude gora i privatno dramatičnija nego kada su radikali doživjeli šizmu. Umiri novu stranku, onako sasvim labavo. Da je liberali, intelektualci i ljevičari žustro kritikuju, preziru i da se čedno gnušaju, ali da ona lagano i sve manje labavo, u nesavršenoj povijesti nikad priznate fašistoidnosti, ostavi svoje mračne junake i ideale. Vjeruj mi, Deda Mraze, ti to moraš učiniti. Ova nam je godina možda posljednja šansa. Svi su se susjedi koliko toliko upristojili. Hrvatska je uhapsila Sanadera, ponizila HDZ na izborima. Srbija je uhapsila nedodirljivog Miškovića, ponizila umišljenog i lažljivog Tadića. Naši susjedi uredno Brisel podsjete da liče na modernu državu, u nekoliko novinskih naslova. Doduše, aljkavo i nevoljno, onako kako te ja sada molim da i ti nas upristojiš poklonivši nam konvertita kojem razumni, pronicljivi i pametni sa pravom nikad neće vjerovati, koliko god on razumnije bude izgledao.
Daj nam, Deda Mraze, jednog takvog. Neka ga opanjkavaju svi kolumnisti od Oslobođenja preko Glasa i Avaza do Radio Sarajeva i BUKE, ali neka na kraju objavi vijest u udarnom terminu nacionalne televizije kojom će nas podsjetiti da je pravda spora, istina veoma spora, ali ipak, neću reći dostižna, no da postoji kao zacrtani i proračunati politički cilj u agendi beskrupuluznog makijaveliste. Nešto što može podsjetiti da postoji stvarni život, stvarne vijesti i drama, a ne samo Fahrudin Radončić što pali drogu u termoelektrani koja zbog toga prestaje da radi, ne bi li nam dokazao borbu protiv korupcije.
Neka naš Vučić bude još nevjerovatniji od srpskog. Neka nastane iz SDS-a, HDZ-a, ili SDA-a, ali neka prvo odsluži poduži staž u opoziciji, nešto što u Bosni gotovo niko ne robija od toliko nivoa vlasti. Nismo izbirljivi. Ako hoćeš, učini ga još većim glumcem. Uvećaj mu usne, izobliči lice do zabrinutosti, zategni mu glas, napravi ga beskrajno dosadnim u njegovoj upornoj priči o korupciji, samo da na kraju obznani rezultate, uzdrma kuloare, zaplaši velike ribe, obraduje raju, makar i na trenutak, dok neko ugojen sveopštom bijedom odlazi u apsanu.
Još nešto, Santa. Prije nego što nam isporučiš Acu Vučića da nam odigra napeti i spektakulrni američki triler sa dobrim zapletom i lošim raspletom u kojem nisu svi krivi kažnjeni, ali jeste ulovljena krupna zvjerka kao najveći negativac, dobro ga nacionalno anesteziraj. Dakle, i više nego što je sad Vučić britanski hladan i neemotivan kada mu spomenu Kosovo platformom, rezolucijom ili nekom drugom emocijom. Bosanski Vučić mora biti još ledeniji i bezobziriniji prema svojim iskrenim nazorima radikala ispod debele kože konvertita što se nikad nije i neće okrenuti do kraja. Zato on mora biti nemilosrdni gad prema samom sebi. Iznevjeritelj svih svojih ideala, mišljenja i stavova da bi pokupio taj politički poen zvan privid od države u sklopu evrointegracija koje on vodi. Licem glumca, kožom konvertita, upornošću koja neće odustati dok ne uhapsi zvjerku.
Ako nam pokloniš Vučića, Santa, neće mu biti teško stvoriti naš one man show triler u kojem je on neumoljivi istražitelj nepokolebljivih vrlina u koje niko ne vjeruje (ponajviše kritična javnost, šta god ona bila) osim njega samog, jer materijala ima dosta. Potrebna je samo ta prokleta volja, da se dokaže, bar sa dva tri hapšenja, da smo država u ta dva, tri hapšenja, i da EU može računati na nas.
To je jedna sasvim mala želja, Deda Mraze. Realna i neugledna, kao one želje skromne djece što su odavno odustali od velikih poklona jer su svaki put do sada prevareni.
Zato nam daj, deda Mraze, u 2013. nešto nesavršeno i stvarno kao što je Aleksandar Vučić.
Samo da Čađo više ne može reći da nema organizovanog kriminala u Srpskoj, i da ličnost godine više ne bude Milo Đukanović jer, složićeš se, da je prevršilo. Zato i želimo male želje. A budi siguran mnoge ćeš obradovati, koliko god tvoj poklon nesavršen i omržen bio, jeste i ostaće. Možda godinu treba početi baš jednom nesavršenom i malom željom da bismo narednih godina mogli poželjeti mnogo više od Ace Vučića.