Tokom 1992. i 1993. godine Pablo Escobar se od zakona krio po raznim “mišjim rupama” na periferiji Bogote. Napušten od prijatelja i saradnika, sa kompletnom Kolumbijom za vratom, u podrimima i špiljama jedino čega je imao u izobilju bili su milioni dolara koje je prethodno sakrio u pomenuta skloništa. Nakon što je najpoznatiji diler svih vremena ubijen, policija je u njegovim skrovištima pronašla gomile nagorenih novčanica koje je Escobar palio kako bi se ugrijao.
Grijanje dolarima
Na dolare se grijao i Brian Wilson, osnivač i pjevač jedne od najpopularnijih rock grupa svih vremena “The Beach Boys”. Pored toga što je u kamin ubacivao svežnjeve dolara, Wilson je u svom dnevnom boravku pravio džinovske kule od pijeska, te dnevno jeo desetine kilograma hrane. Dennis Wilson, njegov brat i muzičar iz grupe, utopio se dok je mrtav pijan pokušavao pokupiti stvari koje je prethodno bacio sa palube svoje jahte.
Sa milionima dolara u džepu su umrli Curt Cobain, Jim Morrison, Jimmy Hendricks, Amy Winehouse. Imali su novac, velike i skupe automobile, letjeli privatnim avionima, spavali u najskupljim krevetima na svijetu, pili najskuplja francuska vina, doručkovali tartufe i bili u prilici imati sve ono što “obični smrtnici” mogu samo sanjati. Imali su sve osim sreće koju novac nije mogao kupiti.
Koliko je novac zaista enzim sreće, pitanje je koje se uvijek iznova ponavlja sa često potpuno kontradiktornim odgovorima. Istina je da novac podiže životni standard, poboljšava zdravstvenu zaštitu, smanjuje mogućenosti da se nađemo, u po život opasnim situacijama, te čini da pijemo zdraviju vodu i jedemo zdraviju hranu. To nas čini dugovječnijim, ali čini li nas i sretnijim? Ne nužno, barem ne, sudeći prema brojnim istraživanjima koja mjere nešto što se zove “indeks sreće u pojedinim zemljama”. Zvuči čudno, ali prema dostupnim istraživanjima, na vrhu piramide sreće nalaze se stanovnici zemalja kao što su Pakistan, Džibuti, Albanija, Costa Rica, Kolumbija, Venezuela, Vijetnam, dok u ne baš sretne spadaju i stanovnici bogatih zemalja kao što su Bahrein, Katar, Togo i Luksemburg.
Čudotvorni endorfin
Razlog za ove, pomalo čudne podatke je jednostavno ljudski. U zemljama kao što su Albanija ili Pakistan, pa i BiH, život teče sporije. Ljudi imaju vremena da razgovaraju, imaju vremena da pričaju sa komšijama i sa članovima vlastite porodice. Životna očekivanja stanovnika zemalja “trećeg svijeta” nisu velika: siromašne Pakistance ili Kolumbijce naprimjer, usrećit će cipele ili polovno biciklo za njihovo dijete, dok će pripadnici srednje klase na Zapadu biti vječito nezadovoljni, jer njihove komšije imaju uvijek veću kuću i veći i skuplji auto.
Sreća je, kao i sve u našem organizmu, samo hemijski proces u kori našeg mozga. Određeni podražaji proizvode lučenje hormona endorfina, takozvanog hormona sreće u našem mozgu.
Slično kao i opojna droga, i hormon sreće podiže raspoloženje, čini nas veselijim, društvenijim, opuštenijim, komunikativnijim i seksipilnijim. Problem kod lučenja ovog hormona, kao i kod droga, jeste situacija, da se organizam vrlo brzo navikine na jednu “dozu”, te traži više i više, ovaj puta, više novca, više nekretnina…
Tako je svojevremeno okrutni sin iračkog diktatora Saddama,Uday Husein, imao preko 1.000 primjeraka najlukusznijiih automobila, vjerovatno po tri za svaki dan.
Jedan od razloga zašto novac ne može kupiti sreću jeste taj što se ljudi vrlo brzo naviknu na novu razinu prihoda ili bogatstva koje posjeduju. Cameron Anderson, psiholog iz Kalifornije kao najbolji primjer za to navodi dobitnika na lotu, koji na početku osjeća veliku sreću, ali onda taj osjećaj jednostavno splasne.
Pesimista i optimista
Njegova nedavna studija na Univerzitetu Berkley pokazala je da veće količine novca u vlastitom džepu ne moraju biti jedini motiv za sreću. Sretnim nas može učiniti i poštovanje koje imamo u sredini koja nas okružuje.
– Moguće je da osobine poput: poštovanja, utjecaja i društvene povezanosti nikada ne zastarijevaju – dodaje profesor Anderson.
Pored dobro poznatog izraza “socioekonomski status”, on je uveo i jedan novi izraz “sociometrijski status”, koji označava društveni ugled, liderske sposobnosti i društvene veze pojedinca u određenoj zajednici. Studija provedena na 80 studenata pokazala je da su siromašniji studenti u suštini sretniji od studenata koji imaju više novca i drugih materijalnih dobara.
Optimisti će reći da sreću kupuju male stvari, kao što je kupovanje malog dara supružniku, ispijanje kafe sa dragim ljudima u nekom mirnom kafeu ili odlazak na kratki izlet sa djecom. Pesimisti će na ovo reći da za sve ovo ipak treba neki novac.
Kinezi bogatiji,a li ne i sretniji
Od zemlje seljaka, ribara i rudara, Kina je postala najveći svjetski proizvođač elektronike i automobila, a počela je ljude slati u svemir. Ipak, sreća nije jednako pokucala na sva vrata.
– Nema jasnih dokaza povećanja “životnog zadovoljstva” kako bi se moglo očekivati, obzirom na ekonomski rast u Kini, kaže ekonomista Richard Easterlin.
Ovaj stručnjaka dobro je poznat u naučnim krugovima nakon što je sredinom sedamdesetih među prvima objavio da novac ne može kupiti sreću.
Bogatima ni čokolada nije slatka
Na kanadskom Univerzitetu Britanska Kolumbija prije nekoliko godina proveden ja zanimljiv eksperiment. Više desetina studenata zamoljeno je da probaju jednu čokoladnu smjesu. Prije samog eksperimenta, studenti su zamoljeni da popune upitnik o svom porijeklu i imovnom stanju. Pokazalo se da su siromašniji studenti čokoladu ocijenili ukusnijom, dok su imućniji studenti ukus čokolade ocijenili, ili prosječnim, ili im se uopće nije dopala.
Brian Wilson, osnivač i pjevač jedne od najpopularnijih rock grupa svih vremena “The Beach Boys”, soim što je u kamin ubacivao svežnjeve dolara, u svom dnevnom boravku pravio je džinovske kule od pijeska i dnevno jeo desetine kilograma hrane
Jedan od razloga zašto novac ne može kupiti sreću jeste taj što se ljudi vrlo brzo naviknu na novu razinu prihoda ili bogatstva koje posjeduju. Cameron Anderson, psiholog iz Kalifornije kao najbolji primjer za to navodi dobitnika na lotu, koji na početku osjeća veliku sreću, ali onda taj osjećaj jednostavno splasne.
Tekst je preuzet iz magazina AZRA
Vezan tekst: