Svaki se put osiguramo u slučaju odustanka jer sam ja u godinama kad
danas jesi, sutra nisi ili jesi ali ne onakav kakav bi morao biti.
Godinama smo se osiguravali kod Croatije, nikad nismo imali problema iako sam se ja razboljela nekoliko puta prije polaska.
U ovoj je priči vrlo bitno da muž i ja nemamo isto prezime. A kod
osiguranja bračni par ima popust. Zato mi je jednom u filijali Croatia
osiguranja prišao šef i tihim mi glasom rekao: “Vi, gospođo, je li,
zajedno sa gospodinom već dugo živite u sretnom divljem braku. Pitam vas
to jer samo u tom slučaju imate pravo na popust”.
Rekla sam mu da ne živimo u divljoj vezi, bar ne službeno, nego smo u skladnom braku, bar službeno.
Ovaj put smo se, na moju veliku i preveliku žalost, osigurali preko
Allianza. Razbolio se muž. U Kompasu su mu rekli što sve mora odnijeti u
Allianz da bi dobio natrag uplaćenu svotu umanjenu za deset posto. Kad
nas je osiguravao nije morao odšetati do Allianza.
Ode on ali se tjednima ništa nije dešavalo. Zato se jučer opet uputio
u borbu za svoja prava. Kad… “Imate li ženu, gospodine?” Gospodin ima
ženu ali žena nema isto prezime što Allianzu stvara strašne probleme.
Zato su danas nazvali mene. “S kim razgovaram? Jeste li vi žena
gospodina koji je jučer bio kod nas? Dokažite to! Donesite nam izvod iz
matične knjige vjenčanih.”
Pitala sam gospođu ili gospodičnu zašto se moj muž nije na startu
morao izjasniti o svom bračnom statusu. Odgovor nisam dobila. I, što
sad? Mi smo se vjenčali pred devetnaest godina u Motovunu. Imam potvrdu o
tome, to je bio veliki dan u mom životu, uhvatiti takvog muškarca i još
ga privesti u romantični Motovun i prisiliti na potpis… Ali…
Poznavajući Allianz, do sad ga nisam poznavala ali mi malo treba da
skužim o čem se radi, oni će tražiti svježi izvod. Malo ljudi skupa
provede tolike godine.
Zamolit ću matičarku, ako je još tamo, da mi hitno pošalje izvod.
Žena je bila krasna na dan našeg nezaboravnog vjenčanja. Što ako je tamo
više nema? Da li će nekome tko nije vidio moju sreću sad već staru
devetnaest godina shvatiti da je stvar hitna? Treba sjesti u auto.
Postoji još jedan problem. Allianzu se očito ne žuri ispuniti svoju
obavezu. Naš će zahtjev za povrat novca tamo čekati mjesec, dva, deset.
Onda će me opet nazvati gospođa iz Allianza i pitati, imate li još
uvijek muža, gospođo? Pa put Istre, plati tunel, plati pristojbu, plati
piće na putu, popij apaurin da ne popizdiš…
A na njihovim stranicama smiješi se Ivica Kostelić, od uha do uha i
poručuje mi: krenite bezbrižno na putovanje uz svjetski priznato
osiguranje. Nema šanse. Bolje je crknuti na putu neosiguran nego dobiti
infarkt ganjajući svoja prava od šaltera do šaltera. Allianz? Ne, hvala.