– Kako ti, trafikant, obilježavaš Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima? Samo mi, molim te, nemoj odgovorit onom svojom blentavom uzrečicom »radno i svečano«!
– Obilježavam ga žrtvujući se za pučanstvo.
– Kako se to ti, tako ti svega, žrtvuješ?
– Čitam autora totalno prikladnog za današnji spomendan. Tipa nakon čijih se tekstova svatko tko ih pročita može smatrati žrtvom totalitarnih i autoritarnih rezimea.
– A gospodin se zove…
– Zini da ti kažem! Pa da u roku odmah zbrišeš s trafike.
– Reci mi barem inicijale!
– Nismo na kvizu nego smo na spomendanu. Prema tome, izvoli se i ti malo žrtvovat za narod i domovinu! Ako će ti to imalo pomoći, radi se o autoru koji je prije petnaestak godina ispisao besmrtnu posvetu diktaturama.
– Sigurno neki od onih tvojih likova iz »Greatest Shits«?
– Ponavljam ti da nismo na kvizu. Ako budeš strpljivo slušao i podnosio ono što ti čitam, vjeruj mi da će zahvalno pučanstvo dogodine na spomendanu i tebe spominjati. Dakle, tebi zasad nepoznati autor je u ta zlatna vremena ovako pisao: »Obično se smatra da diktatura predstavlja suprotnost demokraciji. Rasprostranjeno je mišljenje da su diktatori banda kriminalaca i nepopravljivih lopova, koji vole terorizirati svoj narod. Takva uvjerenja nisu uvijek točna. Ponekad u diktaturama osjećaj za državotvornost bolje dolazi do izražaja nego u višestranačkoj demokraciji.«
– Slušaj, trafikant, ma neka su i tri spomendana, ali ako me misliš daviti s tim svojim pričama iz prošlog stoljeća…
– Ali to je bilo stoljeće totalitarizama i autoritarizama, bez kojih ne bi bilo ni današnjeg spomendana. A tebi zasad nepoznatog autora spominjem samo zato što mu je, evo, baš danas objavljen tekst koji počinje ovako: »Izgleda da antisrpstvo ujedinjuje desne i lijeve Hrvate više nego antijugoslavenstvo i antikomunizam. Postavlja se pitanje bi li bez simbola strašne i velike Srbije Hrvatska ikada bila na zemljopisnoj karti. A po čemu bi to treća Jugoslavija ili Euroslavija, ili pak stvarna tzv. samostalna Hrvatska, u kojoj vladaju bivši titoisti, morala biti manje zlo od četničke Velike Srbije?«
– Čisto ludilo, jebote…. Da po čemu bi samostalna Hrvatska morala biti manje zlo od četničke Velike Srbije…
– Ne mreš bilivit? Slušaj dalje: »Stalnim prizivanjem navodne nemani velikosrpstva dobiva se dojam da Hrvati nisu u stanju izgraditi nacionalni i državni identitet ako se prije toga ne definiraju kao neprijatelji srpstva. A ako nema Srba, onda ih treba izmisliti.«
– Ma je li on to aludira da je Josipović izmislio Džakulu?
– Ma kakvi! Džakulu ne treba izmišljati, njega treba samo instalirati. Slušaj i ne prekidaj me. Jesmo se dogovorili da budeš pristojna i kooperativna žrtva?! Elem, idemo dalje: »Svaka ozbiljna kritika titoizma i jugoslavenstva stvara kod bivših hrvatskih partizana i njihovih podmladaka strahove od medijskog rugla i mogućeg krivičnog gonjenja. Stoga treba i dalje lupati po Srbima, bilo da su Prečani ili Šumadinci, jer oni su psihološko pokriće za bezbrojne jugoslavenske jazovke. Ujedno, ako kritike prema Srbima dolaze od vladajuće klase, onda nema više problema s hrvatskim desničarima.«
– Ma nemoj me zajebavat da ne misli na Josipovića…
– Pusti sad Josipovića, šta si ga se uhvatio?! Slušaj sad ovo: »Riječ ‘fašizam’ danas nimalo ne označava jedno političko opredjeljenje. Ta riječ, taj pojam, danas je postao simbol apsolutnog zla i apsolutne strave i užasa… Riječ ‘fašizam’ nema danas nikakve veze s literarnim avanturama prvih talijanskih fašista 1919. godine u prvom fašističkom gradu na svijetu, Rijeci (Fiume), kada je fašistički pjesnik Gabriele d'Annunzio pisao svoje erotske pjesme, a njegovi brojni kolege zagovarali antiklerikalizam, agnosticizam i slobodnu fašističku ljubav.«
– Jel’ to njemu D'Annunzio seksi? Na šta se pali: na ricinus?
– Možda i na liriku: »Se pane non hai, odio mangia; / se vino non hai, odio bevi; / se odio sol hai, va sicuro.«. Ili ako ti treba prepjev, evo da ti krasnoslovim na srpskom, budući da se radi o D'Annunzijevoj »Odi srpskom narodu«: »Ako hleba nemaš, mržnjom se potkrepi, / ako vina nemaš, mržnjom se napoji; / o, kad imaš mržnje, tad spokojan budi!«
– Daj, ne maltretiraj me više! Reci mi tko je taj naš fašoljubac!
– Tip koji piše da je »jugoslavenstvo mnogo opasnije od velesrpstva« i da bi »upravo hrvatski nacionalisti morali raditi na većem zbližavanju sa srpskim nacionalistima, a kao prvu stvar razbiti negativnu sliku koju riječ ‘nacionalizam’ stvara«. I zaključuje da je »jugoslavenstvo smrt ne samo za hrvatstvo nego i za srpstvo«.
– Trafikant, ako je to kraj, a nadam se da jest, želim da poštuješ moju žrtvu i da mi otkriješ ime autora.
– Ime mu je Tomislav.
–-Nije valjda Karamarko?
– Nula bodova.
– A da nije Nikolić? On bi potpisao sve ovo čime si me ugnjavio.
– Nije ni Nikolić. Predaješ se?
– Predajem.
–-Tomislav Sunić, mislilac hrvatski. Hvala na pažnji i ugodan ti ostatak spomendana!
Tekst preuzet iz Novog lista
Od istog autora : Predrag Lucić: Pokvarena mašta i Prljavo kazalište