Kalkulisanje veza balkanskih država sa Rusijom je interes Moskve, ali ne i njena zasluga, ocjenjuje u razgovoru vođenom u “Uvidu” Radija Slobodna Evropa (RSE) Paola Petrić, direktorica kancelarije Heinrich Böll Stiftung fondacije u Sarajevu.
“Na Balkanu je to jedna od njihovih zona uticaja ili tačaka kroz koje pokušavaju geopolitički uznemiravati Evropu i Evropsku uniju, da otežaju širenje NATO-a i spriječe evroatlantsko priključenje ovog dijela Evrope. To je interes Moskve. Na ovdašnjim elitama je odgovornost kakva će savezništva praviti i da li su njihova savezništva put ka Briselu”, pojašnjava Petrić.
Savezništva koja Moskva održava nakon 2022. godine i početka primjene sankcija Evropske unije (EU) protiv Rusije zbog njene invazije na Ukrajinu, na Balkanu se najčešće posmatraju kroz primjer Srbije. Koliko su promijenjeni odnosi Beograd–Moskva?
Ta država, iako kandidatkinja za članstvo u EU, nije uvela sankcije Rusiji, rizikujući tako svoje evrointegracije – proces koji podrazumijeva i postepeno usklađivanje domaće spoljne politike sa politikom briselske administracije.
Međutim, u međuvremenu je došlo i do značajnih zastoja u relacijama Beograd–Moskva.
Najosjetljiviji momenat dogodio se prije godinu dana, kada je ruska Spoljna obavještajna služba optužila Beograd da oružje proizvedeno u Srbiji preko trećih zemalja završava u rukama ukrajinskih snaga.
“Ovo omogućava Kijevu da formalno prima proizvode vojne industrije koji više nisu srpski, već se montiraju u fabrikama oružja u zapadnim zemljama. Montaža i punjenje municije vrši se prvenstveno u Češkoj i Bugarskoj”, saopšteno je iz Moskve u junu 2025. godine.
Direktorica Centra za građansko obrazovanje iz Podgorice Daliborka Uljarević ocjenjuje da Rusija nema mnogo izbora i da zato u partnerskim odnosima toleriše mnoge stvari koje u nekim drugim okolnostima ne bi.
“Srbija se oslanja na Rusiju i zbog pitanja Kosova. Na drugoj strani, Rusiji je potrebna tako velika država preko koje može vršiti svoje druge uticaje, jer je dio uticaja na Bosnu i Hercegovinu izvršila preko Srbije. Sada se to samostalno dešava u Republici Srpskoj”, zaključuje Uljarević.
Da li je Dodik ‘uspješniji’ od Vučića?
Milorad Dodik, lider vodeće partije Srba u Bosni i Hercegovini (BiH), sastao se sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom devet puta od početka invazije na Ukrajinu. Dodik, koji je bio prisiljen da se povuče sa pozicije predsjednika entiteta Republika Srpska nakon presude zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika u BiH, u oktobru prošle godine skinut je i sa američke crne liste na kojoj je bio od 2017. godine.
Dodik se tako našao u poziciji balansa, što je višegodišnja spoljnopolitička strategija Aleksandra Vučića. Da li se Dodik pokazao uspješnijim u balansiranju između Vašingtona i Moskve?
“To pragmatično balansiranje koje Milorad Dodik sada ima u praksi nije suštinski održivo. Potezi koji se tiču Dodika sigurno su urađeni u dogovoru sa Moskvom, ali je rok trajanja oročen na aktuelnu administraciju u Vašingtonu. Na drugoj strani, već su bile pukotine u komunikaciji između Dodika i Vučića. Ne treba zaboraviti da je on napadan u jednom periodu u beogradskim medijima”, kaže Uljarević.
“Taj duet i tandem koji se igra na relaciji Banja Luka – Beograd takođe je konstanta na Zapadnom Balkanu i moguće je da se ponekad, kao u lošem ljubavnom paru, dogodi zatišje u vezi”, podvlači Petrić.
Ko je ruski proksi u EU poslije Orbana?
Porazom snaga Viktora Orbana i njegovim odlaskom sa vlasti nakon sedamnaest godina, Rusija je ostala bez jednog saveznika unutar EU.
Na obilježavanju Dana pobjede 9. maja, osim Dodika, prisustvovao je i slovački premijer Robert Fico.
Slovačka je preko gasovoda “Družba” oslonjena na uvoz gasa iz Rusije, baš kao i Bugarska, koja je ipak od 2022. godine u znatnoj mjeri umanjila uvoz, oslanjajući se na nabavke iz Azerbejdžana preko Grčke i Turske. Ipak, premijer Rumen Radev zalaže se za održavanje uvoza iz Rusije.
Tsvetomir Nikolov, saradnik Centra za proučavanje demokratije iz Sofije, ocjenjuje da je značaj Radeva za Moskvu porastao.
“Kada ste dio EU i NATO-a, vi ste unutra i mnogo je važnije imati takve instrumente kako biste mogli blokirati određene stavove ili političke poteze koristeći mogućnost veta”, rekao je Nikolov.
U čemu je razlika populizma na Balkanu i u EU?
Globalni rast populizma daje snagu spoljnopolitičkim nastojanjima Rusije.
Na Balkanu je ta vrsta tendencije prepoznata u Srbiji, ali se u sličnoj mjeri može pratiti i kroz rast Alternative za Njemačku, podršku koju uživa Robert Fico u Slovačkoj ili desni populizam italijanske premijerke Đorđe Meloni.
Da li nacionalistički populizmi Zapadnog Balkana predstavljaju veći rizik?
U Crnoj Gori, državi koja prednjači na putu ka EU, utisak je da je uprkos ideološkim podjelama postignuta saglasnost o evropskoj budućnosti.
“Proruski narativi nisu nestali. Oni danas imaju svoje aktere u vlasti, dio medijskog prostora i snažno su prisutni na društvenim mrežama”, kaže Uljarević.
“Neuspjeh u uspostavljanju stabilne demokratije razlog je zbog kojeg su balkanski populizmi rizičniji od onih u EU”, zaključuje Petrić.