Na pitanja Aleksandra Trifunovića o zabrinjavajućem broju simbola fašizma u regiji odgovara svjetski poznati dizajner Mirko Ilić. Završio je Školu primjenjenih umjetnosti u Zagrebu, radio kao urednik stripa u "Poletu". Osnivač je grupe Novi kvadrat. Od 1986.godine živi u Americi. Predaje postdiplomcima ilustracije na Školi vizuelnih umjetnosti.
Bio je art direktor magazina "Tajm" i "Nju jork Times".
Njegovi radovi su nagrađivani i dio su stalnih postavki u muzejima.
Ovih dana on obilazi region sa svojim predavanjem o opasnosti fašizma i njegovim simbolima u javnom prostoru.
Aleksandar Trifunović: Mirko dobar dan. Dobrodošli u emisiju
Buka. Vi ste jedan od 10 gostiju regionalnog ciklusa emisijakoje radimo
sa namjerom da na neki način upozorimo na stvari koje se dešavaju u
regiji. Prošle godine smo radili više emisija na temu vraćaju li se 90te
i negdje neposredno prije ovog intervjua, vi ste govorili, a ja sam
prisustvovao vašem predavanju, o simbolima mržnje u regiji. Ono što je
meni jako zanimljivo, možda sa tim nisam ni mislio početi ovaj razgovor,
ali sada nakon predavanja moram, je da je te simbole u regiji morao da
primjeti neko ko je sa ovih prostora, ali ko praktično ne živi ovdje.
Nekako bi mi logičnije bilo da su to primjetili neki sociolozi, novinari
ili slično. Vi ste to primjetili i uporno insistirate na temi simboli
mržnje, ukazujete na opasnost istih i ukazujete na opasnost da se mediji
uopšte gotovo ne bave tim temama. Šta mislite zašto je to tako?
Mirko Ilić: Zato što neke čudne teme vladaju većinom vaših medija.
Nažalost ja vaše medije uglavnom vidim na vebu. Tako da vidim da su tri
najvažnije teme, što kaže lokalni političar za taj dio koji je prijatelj
tog medija, što se dešava u lokalnom kriminalu i sport. I onda još malo
sporta, još malo sporta, malo tračeva iz bijelog svijeta, malo tračeva
iz domaćeg svijeta, onda su auti, onda se tu negdje pojavi kultura itd.
Prema tome ako je takva podjela, ta tema je dosta neinteresantna. Ili
ako je tako velika sekcija sporta, a ti se simboli pojavljuju naročito
na nogometnim utakmicama, naročito ako su sa različitim državama, ako su
internacionalne, onda bi se o sportu trebalo malo ozbiljnije pričati.
Onda se takva tema izbjegne, osim ako se ne dese neki očiti ekcesi, kao
kukasti križ na stadionu itd, ali u principu takve teme se izbjegavaju,
jer to donosi loše ime sportu. Naravno tu niko ne misli, ne shvaća da
izbjegavanjem tih tema se zapravo daje loše ime sportu, jer to nije
bitno.
Aleksandar Trifunović: Radi se o najorganizovanijim
društvenim grupama, pošto znamo da su sindikati praktično gotovi. To su
grupe sa hijerarhijom, sa jasnom podjelom nadležnosti, sa svojim
obilježjima, uniformama i slično, a s druge strane i sami pominjete
popularnost sporta, tako da je nemoguće da to bude nevidljivo, odnosno
da ti simboli budu nevidljivi. Da li mislite da se radi o ignorisanju
onih čiji bi to trebao biti posao ili neznanju?
Mirko Ilić: Oboje. Šta je gore? Onaj koji bi to trebao znati a ne
zna. Da li je to gore od onoga ako zna a neće ništa napraviti. Međutim
ja na svojim predavanjima prije svega mlade pokušavam nešto naučiti.
Primjetili ste da je na predavanju bilo oko 40-ak kadeta Policijske
akademije ovdje u Hrvatskoj. Njima isto pokušavam pokazati, ako ništa
drugo barem sutra ne mogu reći da nisu znali.
Pogledajte cijeli intervju
Prethodni intervju:
