U restoranu Slijepa krava u Zürichu, vlada potpuni mrak. Čuje se zvuk sobe pune ljudi koji razgovaraju i smiju se, zveckanje pribora za jelo. Ali ništa se ne vidi. Zapravo, nije važno jesu li vam oči otvorene ili zatvorene. Nema nikakve razlike, piše BBC.
Mračni restorani poput Slijepe krave nude primamljivu novost – obrok koji se jede u potpunom mraku. U ovom restoranu goste poslužuje slijepo ili slabovidno osoblje. Za njih tama ne predstavlja prepreku. U mraku restorana kreću se lako i sigurno, dok gosti ostaju prikovani za stolice, nesposobni se snaći.
Iako sada postoji nekoliko takvih mjesta širom svijeta, Slijepa krava bila je prvi restoran ove vrste koji je 1999. godine osnovao slijepi sveštenik.
Jedna od rijetkih studija o objedovanju u mraku otkrila je da, bez vida koji bi ih vodio, ljudi mogu konzumirati puno više hrane nego što je normalno, a da toga nisu svjesni.
Neki ispitanici u studiji dobili su normalne porcije, a neki velike porcije, a nakon obroka svi su imali samoposluživanje dezerta u dobro osvijetljenoj prostoriji. Iako su ispitanici koji su dobili velike porcije pojeli 36% više kalorija od ostalih, pojeli su isto toliko dezerta i nakon toga bili jednako gladni kao i ostali.
To sugeriše da vizuelni doživljaj hrane pred nama može uticati na našu procjenu koliko bismo trebali biti gladni.
Gosti opisuju iskustvo večere u mraku navodeći fizičke poteškoće:
“Naručujem crno vino i odmah ga pokušavam natočiti u nos.”
“Potpuno smo zaboravili jesti kolačiće na tanjirićima jer ih ne vidimo.”
“Zaglavljeni bez telefona i satova, čini nam se kao da smo bili u mraku oko 45 minuta. Šokirani smo kada ustanovimo da su prošla dva sata.”
Takođe, mnogima je teško osloniti se samo na čulo ukusa da biste raspoznali hranu koju jedu, pa često nisu sigurni da šta upravo žvaću.
Jedna od prednosti objedovanja u mraku je što ne morate paziti na ponašanje za stolom.
“To je pravo olakšanje. Nevidljivost skida s vas odgovornost da izgledate na određeni način, jedete na određeni način ili održavate stvari urednima.”