Pripadaju različitim svjetovima, što se ne odnosi na klasne razlike nego na sastav DNK. Svijet se, doslovce, trese kad se dotaknu. Stoga se od dodira nerijetko suzdržavaju, premda im hormoni, bez obzira na različite genetske sastave, divljaju. To ne narušava ljubav, ona je uvijek ona prava, bezuvjetna i nepoderiva.
Melodrama na vrhuncu
“Gledajući je u oči, u tom trenutku činilo mi se da bih mogao umrijeti za nju”, kaže tako 16-godišnji Ethan izabranici svoga srca u knjizi “Divna stvorenja”.
Za tu ljubav nijedna žrtva nije dovoljno velika, čak i ako podrazumijeva izoliranje od prijatelja, roditelja i svega ostalog. Tristan i Izolda, Romeo i Julija – male su bebe u usporedbi s intenzitetom ljubavi protagonista novih tinejdžerskih romana. Uostalom, oni tu ne bi mogli ni upasti. Nesretan kraj u novovjekim romansama naprosto nije opcija.
Idući tjedan u kina stiže novi nastavak sage “Sumrak”, fenomena o kojem je ispisan telefonski imenik studija.
Izdavači u svijetu nisu dopustili da izgube zlatnu žilu, pa su novoj publici, koja je odrasla na J. K. Rowling i prebacila se na Stephenie Meyer, ponudili još puno toga, a tzv. young adult književnost postala je jedan od najpropulzivnijih izdavačkih sektora. Trend je uhvatio maha i u nas. Takve romane objavljuju Algoritam, Znanje, Lumen, Naklada Ljevak i drugi. Svi postižu dobre rezultate.
Bez problematike
No, ti romani donose još nešto. Snagu uglavnom crpe iz prikaza ljubavi u kojima su svi aspekti tinejdžerske ljubavi potencirani do mitskih razmjera, i to uglavnom na način na koji to propisuje puritanska Amerika. Pa su tako iz njih izbrisani problemi, primjerice, maloljetničke trudnoće, razočaranja, prevrtljivosti srca, eksperimentiranja s alkoholom i narkoticima – što je do još prije desetak godina itekako imalo mjesta u žanru.
Nemojte dizati moralnu paniku, novi romantizam je samo prolazan trend, suglasni su stručnjaci.
– Nikada se nije dobro poistovjetiti s likovima nego sa samim sobom, što je i najteže – smatra ugledni psihijatar Stanislav Feldman i nastavlja: – Posljedica velikih romantičarskih zamisli kod mladih ljudi uvijek je razočaranje. Život je, nažalost, drugačiji nego u romanima. U moje smo vrijeme svi bili odgajani u tom duhu – jedna ljubav zauvijek. No, to funkcionira tako da padnete na nos. Teško mi je naći nekoga iz moje generacije tko se nije razočarao. I ja sam se razočarao, i danas mi krvari nos.
Nove, stare vrijednosti
Klatno se vraća na suprotnu stranu, od čega ne mogu pobjeći ni proizvodi namijenjeni tinejdžerima, smatra, pak, Gordana Kuterovac Jagodić, razvojna psihologinja sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
– Jedno vrijeme je bilo na strani ugađanja sebi i traženja partnera, sada mi se čini da se pod utjecajem negativnih strana slobode vraćamo na stare vrijednosti. U neku je ruku to dobro jer promiče pravu ljubav i čuvanje za prave veze. No, s druge strane je i malo pretjerivanje jer idealiziranje ljubavi u tako mladoj dobi daje tinejdžerima krivu sliku o tome kako ona treba izgledati. Nije to štetan trend, ali je dosta prolazan.
Idealizacija ljubavi, odnosno njezina romantična vizija nije izmišljotina našeg doba, smatra Ivan Modrušan, psiholog i psihoterapeut koji se posebno bavi problemima mladih.
– Kad su u pitanju mladi koji tek formiraju odnos prema životu i identitete, onda je to obavezna tema. Prednost idealizacije je to što se unutra mogu ukrcati vlastite projekcije. No, kao što je to prednost, ujedno je mana jer u životu nikada ništa nije idealno ni savršeno. U velikoj romantičnoj ljubavi sve je pojednostavljeno, a taj je osjećaj potreban.
Romantični filmovi
Modrušan dodaje da će svatko, pogotovo žene, i kad zađu u pozne godine, rado pogledati romantični film.
– Snaga je romantičarskog pristupa u tome da iznad realiteta koristi nadnaravne elemente i tako dobiva snagu. To može otići i u kič, što je lažno i pretjerano. Ali kič je ljudima potreban. Uvijek je zanimljivije kad je neki lik u romanu veći od života.