“Veliki Getsbi” F. Skota Ficdžeralda je prilično kratak roman, klasik američke književnosti, od koga je Lurman (Australijanac) napravio raskošan, dug i skup film na kome je radilo 1.160 ljudi uz pomoć 960 glumaca.
Lurman se odlučio da snimi film kada je prije deset godina putujući transibirskom željeznicom pročitao roman. Budžet za film iznosio je preko 100 miliona dolara što je prilična suma za film bez superheroja ili ledenih brijegova. Veći dio novca potrošen je za snimanje raskošnih zabava koje je Getsbi oranizovao u svom domu. “Prada” i “Bruks Bros” obezbijedili su haljine i smokinge, uvezeni su stari automobili iz SAD, “Tifani” je pomagao u izradi nakita…
Poput “Titanika” Džejmsa Kamerona, Lurmanov “Getsbi” stiže sa zakašnjenjem. Vijesti o tome da će Lurman snimiti film prvi put su se pojavile 2008. ali je poslije neuspjeha “Australije” reditelj imao problema da nađe producente.
Na kraju studio “Vorner” je preuzeo projekat a Leonardo Di Karpio glavnu ulogu. Potraga za glavnom glumicom bila je, međutim, još teža. Među favoritima bile su Kira Najtli, Skarlet Johanson, Rebeka Hol da bi se Lurman na kraju odlučio za Keri Muligan.
Ben Aflek je prvobitno bio zamišljen za ulogu Toma Bjukenana ali se povukao zbog snimanja “Arga”, a uloga je otišla novoj australijskoj zvijezdi u SAD – Džoelu Edžertonu.
Snimanje je počelo krajem 2011. uz probleme i kašnjenja i odlaganje premijere s kraja 2012. na sredinu 2013.
Sve u svemu, piše “Indipendent” u velikom tekstu posvećenom “Getsbiju”, čini se da je snimanje još jedne filmske verzije romana loša ideja.
Raskošna verzija iz 1974. sa Robertom Redfordom i Mijom Farou nije očarala publiku. Verzija iz 1949. sa sićušnim Alanom Ladom bila je uštogljena do krajnih granica, dok je nijemi film iz 1926. izgubljen i sačuvan je samo foršpan sa nekoliko snimaka zabave. U BiBiSijevoj televizijskoj adaptaciji romana Tobi Stivens igrao je uz Miru Sorvino i pokupio neke od najlošijih kritika u karijeri.
“Ficdžerald jednostavno ne izvlači najbolje iz režisera”, žalio je “Njujork tajms” 1974. “Problem sa Getsbijem je taj što zapleta gotovo da nema”.
Drugi problem sa filmskim adaptacijama Ficdžeraldovog romana je taj što magična proza romana pretočena na veliko platno u vidu dijaloga ili da bi objasnila lik djeluje smiješno i neprirodno.
Pa ipak, jasno je zašto je Lurmana (Mulen Ruž, Romeo i Julija) privukao Getsbi – priša je smještena u turbulentne i hedonističke 1920e, svega nekoliko godina prije pada berze i Velike depresije, u doba džeza u SAD.
Lurman je majstor u modernizaciji istorijskih tema. Kombinacijom 3D tehnologije i muzike Džej Zija, Bijonse, Vil.Aj.Ema i Emeli Sande, on se okreće mlađoj publici koja drugačije ne bi ni pogledala Ficdžeraldov roman.
Takvim pristupom Lurman prilično rizikuje. Ako se bude previše oslanjao na glamur, film će djelovati površno poput Getsbijevih zabava. Ako se previše okrene mračnim temama, publika neće doći. I upravo u toj tenziji, Lurmanov film pruža fascinantne mogućnosti.