Banjalučki bend Sopot jedan je od rijetkih sastava sa ovih prostora koji je uspio da traje dvije decenije, izgradi autentičan muzički izraz i svoju muziku predstavi publici širom svijeta. Nakon brojnih nastupa u zemlji i inostranstvu, bend će 18. septembra nastupiti na Kastel Rock Festu, i to rame uz rame sa velikanima svjetske muzičke scene poput Jethro Tulla i Laibacha. Posebnost ovog nastupa biće i saradnja sa Simfonijskim orkestrom Narodnog pozorišta Republike Srpske, koja njihovom prepoznatljivom zvuku daje novu, raskošniju dimenziju. Uoči nastupa razgovarali smo sa frontmenom benda Petrom Topalovićem o značaju festivala za Banjaluku, nastupima pred domaćom i stranom publikom, društvenom angažmanu muzike, ali i o tome šta je potrebno da jedan bend izađe iz lokalnih okvira i decenijama traje na muzičkoj sceni.
BUKA: Na Kastel Rock Fest dolaze velika svjetska imena poput Jethro Tulla i Laibacha. Koliko vam znači to što ćete nastupati rame uz rame sa bendovima takvog renomea?
Topalović: Mnogo nam znači. To nas motiviše da se preispitujemo i da radimo na tome da budemo bolji nego što smo bili. To je i prilika da poslušamo svjetske bendove i da nešto naučimo od njih, u muzičkom, izvođačkom i organizacionom smislu.
BUKA: Šta ovakav festival znači za Banjaluku, grad u kojem se ponekad čini da je vrijeme kada su velika svjetska muzička imena redovno dolazila odavno prošlo?
Topalović: Važan je zbog pozicioniranja Banjaluke na kulturnoj mapi Evrope. Neko ko prati rad tih bendova će saznati da postoji tamo neki grad koji se zove Banja Luka. Ovakvi festivali edukuju publiku i grade novu generaciju publike. Značajno je i zbog manifestacionog turizma. U tih nekoliko dana doći će ljudi iz drugih gradova i potrošiti značajna sredstva na smještaj, hranu, karte, suvenire i tome slično. To puni budžet, a ljudi nose lijepe uspomene iz našeg grada.
BUKA: Nastupali ste širom svijeta. Gdje je veći pritisak – pred publikom u inostranstvu, kojoj se možda tek predstavljate, ili pred banjalučkom publikom, po onoj izreci da je najteže biti prorok u svom selu?
Topalović: Nama je bilo teže izaći pred banjalučku publiku. Vjerovatno smo sami sebi nabili pritisak, a i nismo bend zabavnjačkog karaktera, pa shodno tome, treba više vremena da se izgradi veza sa publikom. Srećom, smatram da smo upornim radom i nastupima uspjeli da izgradimo vezu sa publikom i da sad postoji odnos povjerenja i poštovanja.
BUKA: Vaš najnoviji projekat je saradnja sa Simfonijskim orkestrom Narodnog pozorišta Republike Srpske, sa kojim ćete nastupiti i na Kastel Rock Festu. Šta je rezultat tog spoja – šta on donosi muzici Sopota i kakav muzički doživljaj stvara za publiku?
Topalović: To je muzički susret, na prvi pogled, dva različita svijeta. Sopotu, sa svojim zvukom i prepoznatljivom energijom, taj susret donosi raskoš orkestarskog zvuka. U tom susretu, nastaje nešto novo, nova vrijednost. Publika će imati priliku da doživi naše pjesme na nov način i da osjete emocije koje će taj susret da proizvede. Zajedničkim nastupom približavamo ljubitelje različitih vrsta muzike, da uživaju kao jedno.
BUKA: Vaše pjesme su često društveno angažovane. Da li je to prije svega neka vaša unutrašnja potreba ili vas sredina u kojoj živite i stvarate jednostavno tjera da reagujete? I mora li umjetnost, po vašem mišljenju, biti angažovana?
Topalović: Uglavnom je unutrašnja potreba. Kada te neka tema prosto proganja, jedino rješenje da je se oslobodiš jeste stvaranja nove pjesme. Da se čovjek oslobodi tereta koji mu stoji kao teg na duši. Korisno je za društvo da je umjetnik hroničar svog vremena. Kao ogledalo društva u kome živi i radi. No, umjetnost može da progovori i kroz individualne osjećaje ljubavi, sreće, tuge i brige, i ne mora nužno biti angažovana.
BUKA: Koliko je danas teško biti muzičar i graditi ozbiljnu karijeru iz Bosne i Hercegovine? Osjećate li da bendovi odavde startuju iz znatno težih uslova nego njihove kolege iz uređenijih evropskih zemalja? Ili vam možda upravo taj kontekst, iz kojeg dolazite i u kojem stvarate, daje dodatnu autentičnost?
Topalović: Vjerovatno da je naša stvarnost povoljnija što se inspiracije tiče. Uvijek imate teme koje možete da obrađujete. Međutim, uređenost i infrastruktura u kreativnoj industriji kod njih povoljnije utiče na napredak i stabilnost u izgradnji muzičke karijere.
BUKA: Sopot je jedan od rijetkih banjalučkih bendova koji je uspio izgraditi prepoznatljivost daleko izvan Banjaluke i opstati dvije decenije. Šta je presudno za to trajanje i šta biste iz vlastitog iskustva poručili mlađim bendovima koji danas pokušavaju krenuti tim putem?
Topalović: Bilo bi dobro da je osnovni motiv rada ljubav prema muzici, a ako uspiju izgraditi karijeru od toga, to je bonus. Тreba da budu gladni znanja. Da stalno uče nešto novo. Slušati i analizirati muziku koju vole, ali i različite muzičke pravce i upoznavati se sa njihovim karakteristikama. Treba da budu hrabri i da se upuštaju u razne projekte i koncerte i da slobodno griješe. Iz tih grešaka će da nauče nešto i da rastu kao osobe i kao bend. Za sve je potrebno vrijeme, tako da je dobro da se naoružaju strpljenjem.