Zdanje koje je sagrađeno za OI 1964. godine sada više praktično ne postoji, osim jednog manjeg dijela, pa je renoviranje u stvari preraslo u izgradnju novog Olimpijskog stadiona. Organizatori kasne s radovima na stadionu jer se proces rušenja otegao zbog brojnih odlaganja usljed raznih tenderskih procedura.
Izgradnja novog stadiona kapaciteta 80.000 trebalo bi da bude završena do kraja marta 2019. godine, a generalna proba njegove funkcionalnosti bi trebalo da bude Svjetsko prvenstvo u ragbiju te godine.
Dizajn Olimpijskog stadiona djelo je svjetski poznate arhitektice Zahe Hadid, a i danas je na meti žestokih kritika, posebno njenih kolega iz branše, koji smatraju da je cijeli projekat prevelik zalogaj i preskup za realizaciju. Neki su otišli toliko daleko pa su reki da je ovo “monumentalna greška” i “uvreda za sve buduće generacije”.
Eminentni japanski arhitekta Arata Isozaki prednjačio je u kritikama pa je rekao da “stadion liči na kornjaču koja samo čeka da Japan potone da bi mogla da otpliva dalje”.
“Ako ga izgrade, Tokio će u svom srcu imati na teretu gigantskog bijelog slona”, kazao je Isozaki.
Kritike su uticale na to da je urađena revizija planova pa je budžet skresan za 40 odsto, a samim tim i stadion je za četvrtinu manji. Međutim, ni to nije ugasilo vatru pa su Isozakijeve kolege organizovale peticiju da se zabrani izgradnja po ovom dizajnu, ali nisu uspjeli.
Arhitektica iračko-britanskog porijekla Zaha Hadid nije se puno obazirala na kritike.
“Ja ne pravim male slatke zgrade”, poručila je ona i dodala:
“Razumijem ih, to je njihov grad. Oni jesu licemjerni, jednostavno ne žele da stranac to radi”.