Američki pisac, novinar i esejista engleskog porijekla Kristofer Hičens umro je u 63. godini, javile su svetske agencije.
Vijest o Hičensovoj smrti objavila je izdavačka kuća Konde Nast, izdavač magazina Vanity Fair, za koji je Hičens pisao. Pisac je umro u četvrtak uveče i bolnici u Hjustonu od raka jednjaka.
Hičens se bavio pisanjem već više od četiri decenije, a pisao je kolumne za Piše kolumne za Vanity Fair, The Atlantic, Slate, World Affairs, The Nation i Free Inquiry. Često je gostovao u raznim emisijama i na predavanjima o religiji.
Bio je plodan autor poznat po esejima u magazinima i, prije svega, po ateističkom bestseleru “Bog nije veliki” iz 2007. Osnovna teza te knjige je da bog nije stvorio ljude, već ljudi njega.
U knjizi Bog nije veliki proširio je kritiku na sve religije, uključujući i one koje su retko kritikovane od strane zapadnih sekularista kao što su hinduizam i neopaganizam. Bog nije veliki je bila nominovana za američku nagradu National Book Award 2007. godine.
Hitčens je poznat po po svojim oštrim kritikama javnih ličnosti, među kojima su i Henry Kissinger, Bill Clinton, Hillary Clinton, te Majka Terezija i četrnaesti Dalaj Lama.
Zahvaljujući svom agresivnom stilu debatiranja, postao je ujedno hvaljena i kontroverzna figura. U početku svoje karijere političkog promatrača i polemičara istakao se u novinama i časopisima s lijeve strane političkog spektra u Ujedinjenom Kraljvstvu i Sjedinjenim Državama.
1989. se započeo distancirati od uhodane ljevice, nakon po njegovim riječima “mlake reakcije” evropske ljevice na fetvu za ubojstvo Salmana Rushdieja.
Prepoznat kao nositelj pokreta “Novog ateizma”, Hitčens sebe opisuje kao antiteistu i vjernika u filozofske vrijednosti prosvjetiteljstva.Tvrdi je da bi osoba mogla biti ateist i priželjkivati da je vjerovanje u boga ispravno, ali da je antiteist, termin za kojeg želim da uđe u cirkulaciju, neko kome je drago da ne postoje dokazi za takvu tvrdnju.
Isticao je da je koncept boga ili vrhovnog bića totalitarno vjerovanje koje uništava ličnu slobodu, te da bi slobodni izričaj u naučna postignuća trebala zamijeniti religiju kao sredstvo podučavanja etike i definiranja ljudske civilizacije. Često je govorio protiv avramskih religija ili kako ih on zove “tri velika monoteizma” (judaizam, hrišćanstvo, islam).
Među njegovim poznatijim knjigama je i knjiga “Slučaj Henri Kisindžer”.