Ako se prošle godine niste potrudili da svoj automobil zamijenite biciklom, uprkos tome što smo živjeli u „Internacionalnoj godini održive energije za sve“, neka u 2013. kinoa, ili „pirinač Inka”, kako je neki nazivaju, postane dio vaše trpeze.
Zašto? Zato što je ova biljka jedna od najhranljivijih namirnica na svijetu – kuva se slično kao pirinač, ne sadrži gluten i prepuna je vitamina i minerala. Toliko da čak i Nasa planira da je uvrsti u meni svojih dugih svemirskih putovanja.
Visok sadržaj proteina, malo šećera i nimalo glutena, čine ovu namirnicu idealnom za svačiju ishranu, a posebno za osobe sa dijabetesom, celijakijom ili drugim oboljenjima koja stvaraju preosjetljivost na gluten.
Izvještaj iz 2010. godine objavljen u časopisu Science of Food and Agriculture opisuje kinou kao „sjajan primjer funkcionalne hrane koja cilja na smanjenje rizika od najrazličitijih oboljenja“, što uključuje bolesti srca, rak i već spomenuti dijabetes. Spisku magičnih svojstava kinoe se može dodati i to da je ona antioksidans.
Kinoa se često definiše kao žitarica, ali je genetski drugačija od kukuruza i pšenice. Rođaka je repi i špinatu, a iako se u ishrani prvenstveno koristi zrno, njeni listovi su takođe jestivi. Ipak, kinoa sadrži i brojne vrline žitarica – pomaže u kontroli holesterola, arterijskih zakrčenja i gojaznosti – ali za razliku od žitarica ne izaziva smetnje u varenju.
Španski konkistadori su je smatrali smećem, ali je sada kinoa luksuzna namirnica koja se prodaje u dobro opremljenim prodavnicama zdrave hrane. Zato, najveći problem u uvođenju kinoe u redovnu ishranu može biti njena visoka cijena – obično tri puta viša od većine žitarica.
Ova visoka cijena je, međutim, mač sa dve oštrice za proizvođače kinoe. Potražnja za kinoom, naročito u Sjedinjenim Državama, pokrenula je rast cijena namirnice koja je uglavnom bila dio trpeze siromašnih farmera iz Bolivije i Perua, gdje se lako uzgaja. Svjetska potražnja sada, učinila je kinou izvoznom robom – suviše skupom za lokalno stanovništvo, koje se njome hrani vijekovima.
Ironično, vlada Bolivije najavila je mogući porast neuhranjenosti u regionima u kojima se uzgaja kinoa, kao posljedicu rasta popularnosti ove biljke.
Ujedinjene nacije, ne potpuno nesvjesne ovih komplikacija svjetskog tržišta hrane i pritiska na krhke sisteme tradicionalnih društava, očekuju da će godina posvećena kinoi „podići javnu svjesnost o nutritivnim, ekonomskim i kulturnim svojstvima kinoe“, kako njeni drevni uzgajivači ne bi trpjeli posljedice.
U međuvremenu, sjevernoamerički farmeri pokušavaju da uzgajaju kionu duž planinskih regija Kolorada. Ako u tome uspiju i proizvodnja dostigne nivo potražnje, cijena kione će se možda spustiti… tokom 2014. godine, na primjer, koja će za Ujedinjene nacije biti „Internacionalna godina Kristalografije“.
Tekst je prezet sa nationalgeographic.rs