Željezničar, Sarajevo, Velež, Borac između ostalih, klubovi su sa sjajnom historijom. “Izlizana“ je ta rečenica od stare slave se ne živi, ali evo i sad ću je spomenuti.
Daleko su dani punog Koševa, Grbavice, stadiona u Vrapčićima, stadiona u Platonovoj ulici. Sasvim druga vremena živimo.
Daleko su nogometna umijeća starih znalaca koji su se nekad “plesali“ stadionima širom drage nam države. Vremenom se pojavi poneki “klinac“ odigra dobro polusezonu ili čak i cijelu i brzinom svjetlosti otputuje u neku od zemalja regiona.
Oni nešto sretniji za kratko vrijeme vide i Češku, Poljsku ili pak Tursku. Klubovi plivaju u dugovima, stadioni su arhivske vrijednosti. U slučaju da se uspije srediti UEFA-ina licenca za nastup u međunarodnim takmičenjima, te eventualno prođe kolo, dva, osvojio si čitav svijet. Obzirom na način na koji naši timovi posluju, pitanje je kako egzistiraju uopće.
“Bh. klubovi se odrzavaju tako sto plaćaju samo kad i što moraju. Rijetki poput NK Široki imaju budžet da uspješno završe godinu. U evropskim klubovima glavni prihod dolazi iz marketinga, članarine, od navijača odnosno prodatih ulaznica. Samo je kod nas moguće da klubovi ne uplaćuju državi PIO, MIO i ostale doprinose, a od iste traže pomoć, otpis dugova…“, za portal Buka.ba ističe Sinan Sinanović, dugogodišnji urednik Avazovog Sporta.
Jedan od premijerligaša koji bi prvi mogao platiti ceh loše uprave i ogromnih dugovanja je banjalučki Borac. Ovo bi trebao biti primjer svim drugim klubovima u našoj zemlji.
“Primjer Borca je opomena za sve klubove. Paradoksalno je da se lakše održavaju klubovi iz ” malih” sredina poput Obarske, Travnika, Zvijezde, pa i Olimpica. Tragikomično je da se naša liga tretira profesionalnom a igrači žive na burecima“, mišljenja je doajen bh. sportskog novinarstva Sinanović.
Ono što je dodatno doprinijelo potkopavanju ionako nestabilnih temelja klubova PLBiH, su svakako i brojni huligani na tribinama. Ljudi koji se definitivno ne bi smjeli dovoditi u istu rečenicu sa nogometom kod nas znaju biti čak i dijelom kluba.
“Zbog huligana danas je sve manje pravih navijača na stadionima. Žalosno je što klubovi manupulišu navijačima, nerijetko ih koriste u kampanjama, u političke svrhe. Umjesto da se klubovi bore za naklonost pravih navijača, oni prave dilove s kojekakvim vođama, drže ih na platnom spisku, a oni po potrebi ruše njihove neistomišljenike ili odrađuju prljave poslove. Nema kluba koji ne plaća kazne zbog divljanja njihovih navijača, ustvari huligana. Dinamo, odnosno Zdravko Mamić je zaratio s Bad Blue Bojsima koji bojkotiraju utakmice. Nakon bojkota Dinamo bilježi sjajne rezultate i pravi ekstra transfere“, smatra Sinanović, čovjek koji Premijer ligu prati od samog njenog osnivanja.
Svoj “kruh“ klubovi u Bosni i Hercegovini mogli bi obezbijediti prelaskom u privatizaciju ili povratkom u amaterizam. Primjer toga je FK Sarajevo.
“Primjer Sarajeva je put i recept svim klubovima. U situaciji kad država ovisi od MMF-a, kad grca u dugovima, za klubove je spas povratak u amaterizam ili privatizacija poput ove u Sarajevu. I dok regionalni klubovi trećeligaškog ranga na prostoru rezerviranom za marketing, imaju reklame renomiranih svjetskih marki kod nas premijerligaške terene “krase” reklame buregdžinica, ćevapdžinica, mesnica…“, riječi su Sinanovića.
Kada je u pitanju poboljšanje kvaliteta Premijer lige BiH nameću se različita riješenja. Ni jedno nije jednostavno provesti, jasno je. Promjene moraju biti imperativ.
“Premijer liga ima smisla samo ako će se donijeti odluka da u elitnom rangu igra samo desetak klubova, ali samo da ti klubovi mogu igrati u tom rangu ako imaju sve uslove. Tribine sa sjedalicama, reflektore, semafor, teren s vjestačkom travom i najvažniji uslov da prije početka polože kotizaciju koja garantira da klub može finansijski izdržati sezonu. Klub mora forsitati više vlastitu djecu, manje uvoziti ” vikend pojačanja” iz regiona“, prijedlog rješenja donosi Sinan Sinanović.
Koliko će ljubitelji nogometa morati čekati na one istinske, prave nogometne poslastice ne znamo. Nažalost kao pojedinci, ne možemo mnogo uraditi, tako da nam opet ostaje da se nadamo. Nadajmo se da će lošeg rukovodstva biti sve manje, da će kriminalci i oni koji uništavaju nekadašnje velikane završiti na mjesto predviđeno njihovoj kategoriji ljudi. Nadajmo se da će dogovaranja i igranja “pobjeda za pobjedu“ biti sve manje ili nikako. Nadajmo se da će se sve ovo vrlo skoro zvati jučer.