O filmu se dosta pričalo i pre svjetske premijere na Mostri jer se pronijela vijest da je glavni lik Lankaster Dod zasnovan na L. Ronu Habardu, osnivaču sajentološke crkve. „Inspirisao me je početak tog pokreta, ali ovo nije film o sajentologiji”, kazao je reditelj Pol Tomas Anderson novinarima u Veneciji, „već o odnosu između duhovnog učitelja i njegovog problematičnog učenika”.
Anderson je otkrio da je pokazao film jednom od vodećih pristalica sajentologije, Tomu Kruzu (sa kojim je sarađivao na filmu „Magnolija”) ali nije želio da ide u detalje. „Još uvijek smo prijatelji. Da, pogledao je film. Ostalo će ostati između nas”.
Učitelja tumači Filip Simor Hofman, a učenika Hoakin Finiks i upravo su njihove glumačke bravure najviše zaslužne za visoke ocjene koji je film dobio.
Radnja je smještena u sedamdesete godine prošlog vijeka, „u posljeratno vrijeme kada je postojala ogromna količina nade ali i dosta leševa u pozadini. Ja sam htio da se fokusiram na ljubavnu priču između dva glavna junaka”, kazao je reditelj, dodavši da je bio iznenađen kada je Hoakin Finiks pristao da učestvuje u projektu, budući da je sve do tada odbijao saradnju sa njim.
Sam Finiks nije rekao bukvalno ništa na konferenciji za štampu osim „Ne” i „Ne znam”, da bi nešto složeniji odgovor dao na pitanje kako se spremao za ulogu i odakle je crpio nadahnuće. „Ne znam odakle dolazi i ne zanima me”.
Hofman je bio pričljiviji. „Mislim da su se moj i Finiksov lik prepoznali. Iako dolaze iz drugačijih sredina, veoma su slični. Obojica su divlje zverke. Samo je jedan uspio da je pripitomi a drugi pokušava da nauči ostale kako to da urade”.
Prikazivanje ponavljajućih mentalnih vežbi koje Dod i njegovi sljedbenici praktikuju ima hipnotišuće dejstvo na publiku, što je pojačano muzičkom pratnjom čiji je autor Džoni Grinvud, član rok benda Radiohead.
Posebne pohvale upućene su vizuelnom aspektu filma koji je sniman 70 mm kamerom.
Festival u Veneciji traje do 8. septembra.