„Da, internet je ugrožen!“, kaže Volfgang Klajnvehter, profesor za politiku i regulaciju interneta na Univerzitetu Arhus.
Vinston G. Cerf, jedan od očeva interneta, komentariše još
dramatičnije: „Slobodni internet danas je toliko snažno napadnut kao
nikad prije. Zahuktava se međunarodni sukob – koji će odrediti budućnost
interneta.“
Svi cenzurišu
Cenzura i kontrola prete slobodnim, otvorenim i globalnim mrežama.
A njihova oružja su različita: neki sadržaji ili čitave stranice mogu
biti blokirane, a veze oslabljene kako bi se stranice samo polako ili
uopšte ne bi mogle otvoriti. Korisnici moraju registrovati svoje
IP-adrese pod imenom, dok vlasti stvaraju paralelne mreže s sopstvenim
ponudama jezika kako korisnici ne bi težili zapadnim veb-stranicama.
„Najveći rizik je da se takozvani bezgranični internet dovede natrag u
granice koje poznajemo iz dvadesetog vijeka“, kaže Klajnvehter. Internet
se renacionalizuje: iz interneta nastaje intranet. Kina sa svojim
intranetom „Great Firewall“ i Iran sa svojim „Halal-Net“ su predvodnici
takvog novog trenda.
Samo četiri vlade su 2002. cenzurisale
mrežu: u međuvremenu to sada čini njih više od 40, kažu aktivisti.
Upravo se u posljednje vrijeme skupljaju izvještaji iz Azije: od kad su u
Indiji izbili vjerski sukobi, vlast je blokirala internet stranice i
korisničke račune društvenih mreža, kako bi spriječili širenje glasina.
Vijetnamsko vođstvo je izvelo blogere pred sud, dok su u Koreji bili
blokirani profili kritičara vlade na društvenim mrežama.
Ali i u
afričkoj Etiopiji, u kojoj jedva jedan odsto stanovništva ima pristup
internetu, filtriraju se internet stranice, blokiraju veze i nadziru
i-mejlovi. Razlog je „nacionalna bezbijednost“, kaže se diplomatskim
jezikom.
Države na stubu srama
Prema navodima organizacije „Reporteri bez granica“, 29 internet
aktivista i građana-novinara je ubijeno ove godine u svijetu. Njih 127
trenutno je u zatvoru. Zapravo, je sve to kršenje direktive Ujedinjenih
nacija koje su još u proljeće odlučile: ljudska prava važe na ulici isto
kao i na internetu.
„To je veoma bitna tvrdnja“, kaže
Klajnvehter, „jer kroz nju postoje potpuno drugačiji instrumenti za
kritikovanje zemalja koje kažu da zbog nacionalne bezbijednosti moraju da
uvode ograničenja na internetu.“ Ipak, stvarnih sankcija nema, jedino
sramota pred svjetskom javnošću. To nije rješenje, ali pokazuje učinak,
misli Klajnvehter.
Zapad je često kritikovao cenzuru u Kini ili
Iranu, iako takođe nema čistu savjest. „U svijetu postoji samo par država
koje ne sprovode cenzuru“, kaže Džermejn Bruks, nezavisni predsednik
Globalne mrežne inicijative (GNI).
„Kada to učine demokratske
zemlje, to je odluka na osnovu pomne rasprave u kojim područjima treba
da budu cenzurisani štetni sadržaji.“
Najbolji primjer je aktuelna rasprava u vezi sa filmom o Muhamedu
koji trenutno kruži na vebu i podstiče hiljade muslimana širom svijeta na
gnijevne proteste u kojima naposljetku bude povrijeđenih i mrtvih.
Švedska cenzurom štiti demokratiju
Švedska je uzor kada je reč o infrastrukturi za internet: oko 90
odsto domaćinstava ima prstup brzom internetu. Vlast nudi velik broj
usluga onlajn – kako bi što više građana moglo učestvovati.
Ta
zemlja je na vrhu „veb-indeksa“, kojim se meri rasprostranjenost i
važnost interneta u 61 zemlji, a prvi put je predstavljen ove godine.
Ali, i Švedska blokira neke stranice: recimo one sa dječjom pornografijom
koje se unose na „crnu listu“. Tako se sprječava pristup tom sadržaju. U
načelu je to častan cilj, ali internet-aktivisti kritikuju da takve
liste nisu dovoljno transparentne.
Dalje kritike dolaze od
strane odgovornih osoba za zaštitu podataka: zbog čuvanja memorisanih
telekomunikacionih podataka. To su još proljetos uvele Švedska, kao i
ostale članice Evropske unije. Korisnički podaci se sada pohranjuju šest
mjeseci i mogu se naknadno pronaći.
„Ali, švedski sistem nije
tako loš kao sistem u jednoj nedemokratskoj zemlji“, kaže Frank
Belfrage, švedski zamjenik ministra spoljnih poslova. „Takav režim, koji
građane prati uz pomoć interneta, čini to zbog zaštite antidemokratskog
društva – a to je u potpunoj suprotnosti od onoga što mi činimo.“
Zapadna krivica
Za mnoge zapadne kompanije je trgovanje tehnologijama profitabilan
posao: one prodaju autoritarnim režimima širom svijeta opremu za uhođenje
računara i interneta. „Upravo zapadne vlade ne ograničavaju takvu
trgovinu. Oni ne kažu koje tehnologije se smiju gdje izvoziti – to je
veliki problem“, kritikuje Erik King iz Privacy Internationala,
nevladine organizacije koja prati izvozne puteve softvera za praćenje.
Njegov kolega, koji želi da ostane anoniman, ispričao mu je o iranskim
aktivistima: njihovi računari bivaju hakovani, podaci se dostavljaju
Vladi – pomoću programom koji je razvijen u Njemačkoj, a prodaje ga
britanska firma. Oni zahtijevaju zabranu izvoza – ali politika oklijeva:
ideal susreće realnu politiku. „Važno je da se pokrene rasprava koja će
dovesti do bilo kakvih rezultata“, kaže Volfgang Klajnvehter.
Ima i dobrih vijesti: u Kini recimo oko deset odsto korisnika pronalazi
zaobilazne puteve za slobodne informacije, kao što su proksi-serveri ili
šifrovane mreže. Često se pri tom koriste TOR-mreže, koje omogućuju
korisnicima da ostanu anonimni na mreži. To doduše neće doneti nikakvu
brzu promjenu, misli Džermejn Bruks iz GNI.
Ali: „Prije svega,
kada se takvim zemljama ponude primjereni zakoni i objasni da će se to
pozitivno odraziti na njihovu privredu, nudi se prilika da se mreža
razvije u pravom smeru.“
Besplatno, otvoreno i globalno dostupno – kao što je internet izvorno i stvoren.