Sead Đulić, umjetnički direktor Mostarskog teatra mladih govori o saradnji sa Studentskim pozorištem iz Banjaluke, alternativnim metodama režije, mladim ljudima…
Sinoć je na sceni Banjalučkog Studentskog pozorišta izvedena predstava „Rekvijem za ljubav“, u koprodukciji Banjalučkog Studentskog pozorišta i Mostarskog teatra mladih. O čemu se zapravo radi?
Rekvijem za ljubav
Radi se o dokumentarnoj drami. Početna ideja je bila legenda o Safikadi, ali ne da bismo govorili o Safikadi, nego o motivu nemoguće, zabranjene, neostvarene ljubavi i to nas je inspirisalo. Mladi ljudi su zajedno sa mnom istraživali taj motiv u sadašnjem vremenu, tj. ima li šanse jedna velika ljubav danas, šta je spriječava i kako je ostvariti, ako jeste stvarno velika.
U samom procesu stvaranja predstave, koristili ste neke alternativne metode režije i nove oblike teatra. Dakle, nije postojao konkretan tekst po kojem ste radili. Kako je nastala predstava?
Prvenstveno poticanjem, ja volim reći provociranjem aktera da istraže sebe, da nađu u sebi i Safikade i one druge… Da se otvore, da progovore iskreno. Mlade ljude ne treba sputavati, posebno, kada se radi amaterskoj glumi. Mnogo je važnije šta oni govore, nego kako govore, tako da se nismo bavili nekom artificijelnošću, estetiziranjem, umjetnošću glume. Gdje god smo mogli, išli smo ka zanatu, ali je bilo mnogo bitnije da oni progovore iskreno, sa emocijama, iz duše, jer publika će uvijek na iskrenost odgovoriti iskrenošću i prepoznati je. To je bio glavni cilj, osvještavanje sebe i problema u sebi i oko sebe. Pokušaj da se ta energija i ta emocija prenese na publiku. Mislim da smo dosad to radili vrlo uspiješno.
Za nešto više od godinu dana izvođenja predstave „Rekvijem za ljubav“, obišli ste 5 gradova u Bosni i Hercegovini i osvojili neke nagrade.
Mnogo ljudi učestvuje u projektu, sva gostovanja u BiH su potvrda da ono što je nastalo u Banjaluci i recimo da je „banjalučka priča“, publika u svim gradovima prepoznaje, bilo da zna za Safikadu ili ne. Motivisani banjalučkom legendom, progovorili smo ličnim pričama, dobili smo univerzalnu temu, bez obzira na to gdje jesmo ili nismo i da li nas se tiče ili ne. 12 izvedbi je popriličan broj, ako bude motiva kod mladih ljudi, mislim da će se predstava moći još mnogo dugo izvoditi.
Da li ste zadovoljni mladim ljudima i kakva je saradnja sa Banjalučkim Studentskim pozorištem?
Pa, saradnja je odlična, nismo imali nikakvih problema, sve smo se vrlo jednostavno dogovarali. Naravno, oskudna su vremena, uslovi u kojima Banjalučko Studentsko pozorište radi su vrlo teški i ovo je jedan primjer kako se sa malo novca, jasnim idejama i željama, preciznim produkcijskim stavom, može napraviti univerzalan projekat, koji govori dovoljno sam za sebe.
Društveni rezultat je veoma bitan za sve nas, posebno za mlade ljude koji žive u „raspomućenoj zemljici“, da vide da oni tamo, koliko god su „različiti“, imaju istu dušu, isto srce, da prepoznaju iste emocije i to se sjajno vidjelo, u Goraždu, kad niko nije spavao, u Zenici, gdje je predstava odlično prihvaćena, u Bugojnu, gdje su uslijedile i te nagrade, vrlo zanimljiv žiri je izjavio da to jeste predstava koja odiše jednom snagom i mi smo već u septembru na festivalu u Trebinju, tako da jedva čekam da vidim reakcije publike tamo. Što se tiče mladih ljudi, vrlo sam zadovoljan. Iz početnog straha, zatvorenosti, oni su pokazali odlične glumačke rezultate, jer su mi povjerovali. Ja od njih nisam tražio da glume, ja sam tražio njih same i mislim da je u tome snaga cijelog projekta.
Večeras, sa početkom u 21 čas, na sceni Banjalučkog studentskog pozorišta, u podrumu u Gospodskoj ulici, biće izvedena predstava „U traganju za bojom kestena“, ne po prvi put. O kakvom je projektu riječ?
„U traganju za bojom kestena“
Ovo je treći put da gostujemo u Banjaluci, mogu reći da je ovo najnagrađivanija predstava. Tekst Safeta Plakala, inspirisan poezijom i životom Silvije Plat. Stevan Bodroža je pročitao tekst, pa je Ljubinka Stojanović adaptirala tekst i napisala novu dramu, po drami, tako da smo dobili jednu predstavu koja preispituje stvaralačke muke jednog autora koji stvara djelo na osnovu postojećeg djela.
Dvoje mladih glumaca, povjerovali su tekstu, povjerovali su reditelju. Ovim izvođenjem, završavamo našu 40. sezonu i drago nam je da se to dešava u Banjaluci, gdje smo mnogo gostovali za ovih 40 godina, a posebno nam je drago da se saradnja sa Studentskim pozorištem,koja traje 30 godina nastavlja i smatram da je ovo jedan sjajan završetak jubileja.
“U traganju za bojom kestena”
Predstava “U traganju za bojom kestena” je nastala prema tekstu Safeta Plakala. To je poetska drama o kultnoj pjesnikinji Sylviai Plath. Glavni lik je Pisac,a tema: pisanje i život koji su nerazdvojivi i kauzalno povezani. Sve ključne likove i zbivanja (pa i Sylviau samu) u procesu stvaranja igra Pisac, mladi glumac Enes Salković pretočene u alkemiju unutrašnjih piščevih svjetova i sjeta. Njegova na sceni prisutna “Muza i Meduza”, Amra Prutina ima višestruke i kompleksne funkcije i zadatke. Scenografija je na simboličan način plazma iz koje se rađa život.
Ovaj pozorišni komad biće odigran večeras u Podrum sceni u Banjaluci u 21 čas.