“Sreća za jednoga može biti dosada ili patnja za drugoga”, kaže on.
Dimitrijević dodaje da “čovek jeste prokleto biće u smislu da se lako navikava na dobro i da brzo traži više”, pa je važno naći način da budemo svesni te sreće.
Dimitrijević kaže da mu se čini da ljudi u Srbiji isuviše gledaju spoljašnji svet, a ne obraćaju pažnju na sebe.
“Gledamo stalno šta je sa drugim ljudima, političarima, estradnim zvezdama, a o sebi malo razmišljamo, malo se trudimo da nešto novo naučimo. Ljudi više nemaju nade da će ta nova saznanja nečemu vredeti, da će im koristiti novi jezik, da ako imaju B kategoriju polože i za C”, rekao je Dimitrijević.
U Srbiji je, prema poslednjim istraživanjima, “nizak stepen sreće”, a osim ekonomskih razloga, kako to vidi Dimitrijević, tome doprinose i razlozi traumatične prošlosti.
“Mi decenijama, pa čak i vekovima idemo iz jedne traume u drugu, a sa tim se prosto ne možete osećati dobro. Mi ne umemo da izađemo iz tog začaranog kruga”, kaže sagovornik Kažiprsta.
Kako je rekao u Kažiprstu B92, posvećivanje previše pažnje političarima jeste zagađivanje sebe.
Vlast je teška opojna droga i ljudi se sa nje teško skidaju, a mi se previše bavimo političarima, ljudima koji su zavisni od onoga što izobličava njihove živote i percepciju, kaže Dimitrijević.
“Postoji vrlo malo medijskih sadržaja koji daju realnu sliku onoga što živimo. To jeste loše, ali to nam daje više prostora da se okrenemo drugim stvarima, čitanju knjiga, odlascima u prirodu, druženju s prijateljima. Ako ne znate šta je Betovenova 8. simfonija, upoznajte je i uživajte; ako niste bili na Tari, idite”, rekao je Dimitrijević govoreći o potrazi za srećom.
Izvor B 92