U svojoj novoj knjizi “Presence”, Ejmi Kadi navodi da dokaze za obmanu i
laganje treba tražiti u nizu razlika kroz različite načine
komunikacije, uključujući izraze lica, držanje i govor.
“Laganje je težak posao”, kaže Ejmi Kadi.
“Laganjem se govori jedna priča, a potiskuje druga. I to nije dovoljno –
mnogi osjećaju krivicu dok lažu, što dodatno otežava posao i čini
laganje komplikovanim. Naš um jednostavno ne može sve to da izvede, a da
se makar malo ne oda”, dodaje.
Najbolji način da se primete
znaci koji odaju lažova jeste traženje razlika između onoga što ljudi
govore i što rade. Riječ je o konfliktnim emocijama – na primer srećna
intonacija u kombinaciji s uznemirenim izrazom lica.
Nažalost, ljudi su generalno prilično loši u otkrivanju laži.
Problem je što se većina fokusira na sadržaj onoga što ljudi govore, a nedovoljno na postupke i usklađenost ta dva aspekta.
Kadi navodi da je jedna studija na Harvardu otkrila da ljudi s
poremećajem govora bolje otkrivaju lažove od onih bez poremećaja,
vjerovatno zato što ih reči ne ometaju.
“Kada svjesno tražimo
znakove obmane, obraćamo previše pažnje na riječi, a ne na neverbalno
ponašanje. Istina se jasnije otkriva kroz ponašanje nego kroz riječi”,
zaključuje psihološkinja.