Grozdana Oluijić rođena je 1934. u Erdeviku, gimnaziju je završila u Bečeju, a diplomirala je i magistrirala engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu.
Prvi roman, "Izlet u nebo", objavila je 1958, a usledili su "Glasam za ljubav" (1963), "Ne budi zaspale pse" (1964), "Divlje seme" (1967), "Glasovi u vetru" i "Preživeti do sutra" (2017).
Objavila je i zbirke bajki "Sedefna ruža i druge bajke", "Nebeska reka i druge bajke", "Kamen koji je leteo", "Snežni cvet", "Jastuk koji je pamtio snove" i roman bajku "Zvezdane lutalice".
Olujićeva je decenijama zastupljena u domaćoj lektiri za osnovce, ali i u lektiri za studente komparativne književnosti na nekoliko američkih univerziteta.
Zbog visokih umetničkih dometa proglašena je počasnim građaninom Osla i nosilac je danskog Viteškog ordena Daneborg.
Bezmalo sve njene kratke priče iz zbirke "Afrička ljubičica" uvrštene su u antologije širom sveta (u Njemačkoj, Izraelu, Rusiji, Indiji, Engleskoj, Americi, Francuskoj…), a priča "Igra" nagrađena je na Konkursu za najbolju svetsku kratku priču u Nemačkoj.
Pored svih najvažnijih domaćih nagrada – tri nagrade Zmajevih dečjih igara, priznanja "Politikinog zabavnika", "Mlado pokolenje", "Zlatni leptir", "Stara maslina", NIN-ova nagrada, "Bora Stanković" za celokupno delo, Grozdana Olujić dobila je i nagradu Svetske akademije za umetnost i kulturu (World Academy for Art and Culture, USA).
Knjige su joj prevedene na 36 jezika.