Kad je Giulia Manca 2011. godine otputovala na Pianosu, bivše talijansko ostrvo-zatvor, radovala se odmoru na suncu prije povratka kući, piše CNN.
Međutim, 12 godina nakon što se prijavila u hotel Milena na plaži, u kojem rade zatvorenici pod nadzorom na uslovnoj slobodi, Manca je ostala na ostrvu poznatom kao Alcatraz Tirenskog mora.
Sada je jedina žena koja živi u selu duhova Pianosa, dijelu morskog parka toskanskog arhipelaga. Manca radi i kao upraviteljica hotela i nadzornica programa rehabilitacije, koji vodi Arnera, neprofitna organizacija s društvenom misijom pomaganja ugroženima.
“Ostala sam sedmicu dana u hotelu i nisam htjela otići”, kaže Manca za CNN. “Bio je to jedinstven odmor i projekt rehabilitacije me fascinirao, kako su ti zatvorenici dobili drugu šansu u životu.
Hotel druge šanse?
“Zaljubila sam se u Pianosu. Njegova tišina, tirkizno čisto rajsko more, mirne zvjezdane noći.”
Pianosa, nekoć prozvana Đavoljim ostrvom, smještena između Korzike i kopna, sada je blaženo utočište omiljeno zbog svojih prekrasnih plaža i bujne zelene vegetacije.
Jedna od samo dvije stalne stanovnice ostrva, Manca živi i radi uz zatvorskog čuvara i 10 muškaraca osuđenika koji rade kao kuhari, vrtlari, konobari, čistači plaža i perači suđa u Hotelu Milena, jedinom smještajnom objektu na ostrvu.
Okružen borovom šumom, Hotel Milena ima stropove oslikane freskama, ima 11 soba s drvenim namještajem i prekrasnim pogledom na more, veliku terasu na kojoj zatvorenici poslužuju gostima večernje piće, restoran i bar.
Manca je u jedinstvenom hotelu, otvorenom tokom cijele godine, bila samo nekoliko dana kada ju je tadašnji direktor obavijestio da je objekt u finansijskim problemima i da mu prijeti zatvaranje.
Ako bi se to dogodilo, zatvorenici bi morali biti prebačeni nazad u zatvor, čime bi njihovo vrijeme na Pianosi završilo.
“Osjećala sam da moram učiniti nešto da im pomognem ili bi se vratili iza rešetaka, u sićušne ćelije, bez šanse za novi početak i učenje posla koji im može pomoći nakon što izađu na slobodu”, dodaje Manca, koja je prethodno radila kao turistički agent.
Manca, koja je odrasla u Toskani, odlučila je ostati i preuzeti mjesto upraviteljice hotela. Kaže da je u početku radila besplatno, koristeći svoje menadžerske vještine kako bi osigurala budućnost hotela.
U samo nekoliko godina, Manca je uspjela značajno preokrenuti stvari, a Hotel Milena postao je popularno mjesto za vjenčanja i rođendane, a gosti, dijelom i privučeni nekonvencionalnim osobljem hotela, hrle ovdje.
‘Alcatraz Tirenskog mora’
Smještena u blizini Gorgone, još jednog talijanskog zatvorskog ostrva, Pianosa je osnovana tokom 1700-ih kako bi zatočila odmetnike, razbojnike i revolucionare.
Otok je služio kao baza za zatvor s maksimalnom sigurnošću do 1998. godine, kada je zatvor zatvoren. Njegovih nekoliko stanovnika na kraju je otišlo i Pianosa je godinama ostala napuštena.
Posjetiteljima nije bio dopušten pristup otoku do relativno nedavno, a oni koji ga posjećuju mogu doći samo u sklopu organizovanog izleta brodom koji se mora rezervisati preko određenih turoperatora.
Kako bi bili primljeni u program rehabilitacije u Hotelu Milena, kandidati moraju već odslužiti najmanje jednu trećinu kazne u zatvoru i proći niz strogih psiholoških i socijalnih testova procjene.
Foto: Giulia Manca
Tokom proteklih 12 godina Manca je imala posla sa stotinjak prijestupnika na uslovnoj slobodi za mnoštvo zločina, uključujući i ubistva.
Iako napominje da su mnogi zatvorenici osuđeni za teža krivična djela, Manca se na ostrvu uvijek osjećala ugodno i smatra ga sigurnom lukom.
Ona takođe čvrsto vjeruje da bivšim prijestupnicima treba dati priliku da doprinesu društvu umjesto da provode više vremena iza rešetaka.
“Vjerujem u moć iskupljenja i da čak i počiniteljima treba dati drugu priliku, ne bi trebali trunuti iza rešetaka, već biti aktivno uključeni u zadatke odvikavanja”, kaže ona. “Volim vidjeti da se vraćaju u život kroz posao.”
Poznata kao “Kraljica klavira”, Manca priznaje da je njen posao izazvao negodovanje među njenim prijateljima i voljenima zbog toga što su smatrali da je rizično biti jedina žena uz grupu osuđenika.
“Ljudi su govorili da sam luda što sam se prihvatila takvog posla”, kaže Manca, koja je takođe članica Arnere. “Biti jedina žena koja radi i živi rame uz rame s muškim prijestupnicima koji nisu optuženi za lakša kaznena djela.
“Ali nikada se nisam osjećala uplašeno ili zabrinuto. Nikad nisam razmišljala o tome. Osjećam se sigurnije s njima ovdje nego u gradu sa svim onim ludim ljudima koji trče okolo, nikad ne znaš na koga možeš naletjeti.”
Iako upravljanje grupom prijestupnika ima svoje izazove, Manca kaže da daje sve od sebe kako bi stvorila jasne granice kako bi rehabilitacijski program bio učinkovit.
Objašnjava da je njen odnos sa osobljem hotela odnos uzajamnog poštovanja i da je uspjela uspostaviti ravnotežu držeći distancu i autoritet, ali i otvorenost, kako bi im pružila podršku.
Svake sedmice Manca uskače na trajekt za trosatno putovanje morem do kopna Toskane radi obavljanja obaveza i birokratskih poslova, isplovljavajući u zoru i vraćajući se na Pianosu noću.
Manca ističe da, za razliku od obližnje Gorgone, gdje se osuđenici nakon posla moraju vratiti u ćelije, oni na Pianosi mogu slobodno šetati.
Visoka stopa uspješnosti
Zatvorenici ovdje primaju mjesečnu platu za svoje hotelske poslove, a borave u nekadašnjim starim zatvorskim prostorijama, koje su preuređene u ugodne studije, s teretanom, TV-om, kuhinjom i privatnim sobama s kupaonicama.
Dobivaju i mobitele kako bi mogli biti u kontaktu sa svojim porodicama.
Talijanski zatvori smatraju se jednima od najnehumanijih i najnapučenijih u Evropi, sa 120 zatvorenika na svakih 100 kreveta, prema izvještaju Vijeća Evrope za 2020. godinu, dok je broj samoubistava u zatvorima porastao za 300% od 1960. godine, uz 75% recidiva u kriminal.
Stoga je Pianosa nedvojbeno daleko atraktivnija alternativa za one koji su pri kraju kazne.
Manca je ponosna na uspjeh “modela Pianosa”, objašnjavajući da je stopa povratka kriminalu smanjena na 0,01 posto onih koji su proveli vrijeme na ostrvu.
“Naveče mogu slobodno otići do plaže i okupati se”, objašnjava Manca.
Foto: Gosti poziraju sa osobljem hotela
“Međutim, oni moraju rano ujutro napustiti stan i vratiti se u tačno određeno vrijeme naveče, još uvijek su pod nadzorom i tu je čuvar koji ih drži na oku.
Prestupnici mogu odslužiti ostatak kazne radeći u hotelu ako se dobro ponašaju, a neki su ovdje proveli pet do deset godina.
Ali oni koji ne pokažu spremnost na promjenu rizikuju povratak u zatvor kako bi odslužili ostatak kazne.
“Svi su odslužili najmanje jednu trećinu svoje kazne u zatvoru i podvrgnuti su strogim psihološkim i socijalnim testovima kako bi se utvrdilo da više nisu opasni i sposobni za program odvikavanja [i] da istinski žale zbog onoga što su učinili,” dodaje Manca.
“Svaki dan moraju pokazivati svoju volju za radom i pripremati se za bolji život. Ne prihvaćam nikakve propuste.”
Manca voli ostati u kontaktu s onima koji su otišli s Pianose započeti novi život, koristeći vještine koje su naučili na otoku, putem društvenih mreža.
Objašnjava da je nekolicina njih nakon rada u hotelu postala savjetnici za zatvorenike u drugim zatvorima.
Manca je silno ponosna na svoju ulogu u tom procesu i kaže da su se javili oni koji su u početku bili sumnjičavi u vezi sa njenom odlukom da ostane na Pianosi prije toliko godina.
“Čak je i moja kći Yolanda, koja je kao dijete bila pomalo skeptična prema mom poslu, počela cijeniti otok i shvatiti važnost onoga što radim, a sada mi kaže da sam sretnica”, kaže Manca.