Mjesec dana ljenčarenja, a zatim pet neprospavanih noći pred ispit – to je taktika mnogih studenata. Gorivo za kampanjsko učenje najčešće je kafa, jer kofein “bistri um i održava budnost”. Mnogi idu i korak dalje i posežu za kofeinskim tabletama, energetskim pićima pa čak i lijekovima za koje je potreban recept. U pitanju je takozvani doping za mozak. „Radi se o psihoaktivnim supstancama koje utiču na mozak kako bi pospješile koncentraciju. Ove supstance nisu u slobodnoj prodaji“, objašnjava Klaus Lib, direktor Psihijatrijske klinike u Majncu.
Ova institucija nedavno je sprovela studiju na datu temu – oko 2.600 studenata odgovaralo je na pitanja da li i koliko često uzimaju supstance za povećanje koncentracije. „Svaki peti student je u protekloj godini najmanje jednom posegnuo za tabletama kofeina, amfetamina ili ritalina“, priča Lib. On vjeruje da su rezultati realni, pošto je studentima zagarantovana potpuna anonimnost prilikom učešća u anketi.
Ovakvom vrstom dopinga intenzivno se bavio i Štefan Šlajm, profesor neurofilozofije sa Univerziteta u Minhenu. „Studenti su omiljena ciljna grupa, kada se istražuje korišćenje ovih supstanci. Jer, studentima je neophodna jaka koncentracija, a ujedno su to mladi ljudi spremni da eksperimentišu.” Pokazalo se da će za dopingom prije posegnuti lošiji studenti, kao i oni koji ne reaguju dobro na stres.
Precjenjuju sebe
Tablete kofeina kupuju se u apoteci bez recepta. Za ritalin je, međutim, recept neophodan jer se ovaj lijek daje osobama sa hiperkinetičkim poremećajem koje odlikuju nemogućnost koncentracije, nepredvidivo ponašanje i hiperaktivnost. Ritalin povećava nivo dopamina, supstance poznate kao „hormon sreće“. „Važno je konsultovati se sa ljekarom prije upotrebe, kako bi se provjerilo da ne postoje individualni faktori rizika koji mogu ugroziti i život“, kaže Štefan Šlajm.
Reakcije na psihoaktivne supstance, pa čak i na kofein – veoma su različite. Osobe koje uzimaju veću količinu ovih lijekova često precjenjuju svoje mogućnosti, kaže Tim Fajfer-Geršel, psiholog iz Minhena. Nakon skoka koncentracije, neminovno dolazi do njenog pada. Tada se ponovo poseže za stimulansima i to vrzino kolo ima svoju cijenu. „Sve svoje sposobnosti pripisujemo vještačkim supstancama“, kaže Fajfer-Geršel. „To je nažalost preduslov za psihičku zavisnost od nekog sredstva.“
Kontraefekat
Istraživanja pokazuju da uzimanje ovih supstanci često ne donosi više koncentracije, ali izaziva impulsivno reagovanje. Ako se zadržimo na primjeru studenata i ispita, moguće je da će oni pod uticajem psihoaktivnih supstanci brzo, ali i neodmjereno odgovarati na ispitna pitanja. Šlajm objašnjava da važnu ulogu igra i vrsta koncentracije koja se traži. „Ako imate zadatak da zapamtite što više cifara u nizu ili igrate igru memorije – onda ćete vjerovatno uz pomoć psihoaktivnih supstanci biti nešto bolji. Kada su, međutim, zadaci kompleksniji, sredstva djeluju kontraproduktivno“, kaže ovaj naučnik.
Šlajm podsjeća da zaboravljanje ima i važnu prirodnu ulogu. „Naš mozak nije aparat koji jednostavno pamti sve važne informacije, nego je njegova funkcija i zaboravljanje nevažnog“, kaže on. Dodaje da se ljudi već vijekovima zanose idejama veće koncentracije uz manje sna, ali da čarobni štapić kojim bi se to postiglo još nije otkriven.