Devetnaesti put zaredom dodjeljuje se nagrada književnog časopisa The Literary Review za najgori opis seksa u prozi. Iako je pokrenuta kao duhovit način komentirisanja činjenice da se autori često teško nose s opisivanjem intimnih odnosa među ljudima, ona nas takođe podsjeća na to da je seks još uvijek najveći tabu umjetnosti, bez obzira na liberalizaciju.
Naravno, danas niko neće tvrditi da seksa u umjetnosti nema dovoljno, jer ga vjerojatno ima previše, s obzirom na seksualizaciju globalnog društva, koje i šestogodišnje djevojčice potiče na šminkanje. Ali baš takav pristup seksu, koji ga pretvara u robu, utiče i na to da su opisi seksa u književnosti generički, pretjerano kičasti ili neuvjerljivo i pretjerano strastveni.
Dobrodošlo je i otrežnjenje za mnoge hvaljene pisce kada ih se suoči s time da su im opisi seksa apsurdni, pa čak i nenamjerno smiješni, pa zato treba spomenuti da se među nagrađenima nalaze i velikani poput Normana Mailera, čiji je opis seksa iz romana ‘Dvorac u šumi’ proglašen najgorim 2007. godine. Moguće je da je u tom slučaju pomogla i činjenica da je spomenuti seks ujedno opisivao začeće Adolfa Hitlera, čijim se djetinjstvom Mailer bavi u tom romanu.
Od poznatijih savremenih pisaca među dobitnicima su još Tom Wolfe, Sebastian Faulks, Jonathan Littel i Phillip Kerr, dok su se među nominovanim našli i pisci poput Harija Kunzurua, Jonathana Franzena, Paola Coelha, Thomasa Pynchona i Johna Updikea. Zanimljivo, među 19 najgorih opisa seksa tek mali broj su napisale autorice, što može potaknuti na zaključak da su muški pisci lošiji u krevetu. Nagradu su 1993. pokrenuli književni kritičari Rhoda Koenig i Auberon Waugh.
Ove godine je istaknuto, nekoliko sedmica prije dodjele nagrade, 12 opisa lošeg seksa, od kojih su neki djelo najpoznatijih pisaca svijeta. Nominovani književnici dolaze iz Amerike, Velike Britanije, Australije, Mađarske i Japana, a svakako su najpoznatiji Stephen King i Haruki Murakami. King se u svojem romanu ‘11.22.63.’ bavi čovjekom koji putuje kroz vrijeme da bi zaustavio atentat na američkog predsjednika Kennedyja, a usput doživi kratkotrajan seks sa ženom koja doživljava orgazam uz riječi: ‘O moj dragi, o moj dragi, o moj dragi, dragi Bože, o šećeru!’ Murakami je pak nominiran s citatom iz bestselera ‘1Q84’, kojem sigurno nije pomoglo ni to što se jedan od ključnih likova romana zove Fukaeri.
Među dvanaest nominiranih su dvije žene (spisateljice Dori Ostermiller i Jean Auel), a tu su još Chris Ardian, Christos Tsiolkas, James Frey, Sebastian Barry i drugi.
Na ceremoniji indikativno nazvanoj In & Out, koja će se održati 6. prosinca u londonskom Naval & Military Clubu, bit će poznat najgori opis seksa, s time da je dotad proces nominacija otvoren. Žiri The Literary Reviewa, koji ima zadatak izabrati opis seksualnog odnosa koji ostavlja najgori dojam, objasnio je: ‘I ove godine trudimo se prepoznati književnu izvrsnost diljem svijeta.’ No ‘svrha nagrade je istaknuti vulgarno, prosto, neukusno pisanje o seksu, pasaže koji su bez logike ubačeni u priču suvremenog romana. I obeshrabriti takve opise’, podsjeća žiri.
Nagrada koju dobiva autor/ica najlošijeg opisa seksa nije novčana – donosi tek slavu, tj. ozloglašenost i ‘poluapstraktnu statuu koja predstavlja seks u 1950-im godinama’. Iako je temeljni cilj nagrade obeshrabriti loše pisanje o seksu, s obzirom na medijsku pažnju koja se sve više posvećuje pobjedniku, neki konstatiraju da se danas tako može povećati prodaja knjige, po principu ‘nema loše reklame’.
Svakako je poznat prošlogodišnji primjer, kada se u konkurenciji našao Alaistar Campbell, bivši spin doktor britanskog premijera Blaira. Campbell je bio nominiran za roman ‘Maya’ te se odmah nakon objavljivanja te informacije počeo hvaliti u svim medijima da će njegov opis seksa nesumnjivo biti proglašen najgorim. Žiriju se takav pristup očito nije svidio te je Campbell u konačnici ipak ignoriran, a izdvojen je opis u romanu ‘The Shape of Her’ čiji je autor Rowan Somervile.
Kada je riječ o opisivanju seksa u prozi, možda je najbolje sjetiti se riječi britanskog pisca Martina Amisa, koji kaže da je ‘nemoguće opisati dobar seks’, što su svim svojim spisateljskim sposobnostima neuspješno ‘pokušali i D.H. Lawrence i Updike’. Amis smatra da je najteže pisati o snovima i seksu, ‘naročito zato što seks u knjigama može biti duhovit, ali ne i seksi’. Nagrada The Literary Reviewa za najgori opis seksa je zato pokazala da je najduhovitiji seks – loš seks.