Beogradski rock bend Mortal Kombat, nakon prošlogodišnjeg bombastičnog koncerta, ponovo dolazi u Banjaluku 25. aprila u KSB.
Mortal kombat je oformljen 2009. godine i iza sebe ima pet studijskih albuma. Ova grupa muzičara su do sada imali mnoštvo nastupa, kako solo, tako i festivalskih, zato se nije čuditi što je MK među usviranijim rock bendovima u okruženju. Mortalovci ne odbijaju nastupe i rado su viđeni u svim gradovima regije. Kako tvrde, kroz ovaj bend su prošli, a neki su se i zadržali: inženjer, zubar, programer, radijski voditelj, mašinovođa, instruktor vožnje i softverski testeri, a muzika je bila svakome hobi dok nije postala karijera. O njihovom muzičkom putu i drugim temama razgovarali smo sa Milošem Kričkovićem, frontmenom ovog sve popularnijeg benda.
Opet nam dolazite u BL 25. aprila. Prošle godine ste najavili da će koncert biti “bombastičan”. Šta nam donosite ovj put?
Donosimo dve gitare, bas i bubanj. Tako nam piše u ata karnetu. Monitori nam neće trebati, ići ćemo u razglas.
Kakve impresije nosite sa prošlogodišnjeg koncerta u KSB-u?
Super je bilo, zadovoljni smo i zato dolazimo ponovo.
Učestili ste svoje svirke po prostorima ex-Yu. Kako vas doživljava publika u susjednim državama, da li se osjećate kao na svom terenu ili kao gosti koji odrade posao i idu dalje?
Nama je sve to isto, ne osećamo neku veliku razliku bilo da smo u Zagrebu ili u Nišu. Posao ne odrađujemo, srce je uvek na terenu i kada sviramo u sportskoj hali pred par hiljada ljudi i kada sviramo u manjim klubovima. Publika nas svugde doživljava kao domaće, razumemo se svi dobro.
Tekstovi vaših pjesama u sebi sadrže posebnu dozu i sarkazma i humora. Od koga ste poprimili tu vrstu energije, to jeste ko je vaš muzički i autorski uzor?
Od okruženja u kome smo odrasli, kulture i mentaliteta.
Čini se da ste vi bend iz kvarta, da ste drugari iz susjedstva, i da ste nastali spontano. Ima li istine u tome i kako ste došli na ideju da osnujete bend i krenete stazama muzičke karijere?
U početku je bilo delimično tako, neki jesu živeli u istom kraju, a neki nisu. Svakako smo svi bili drugari pre nego što smo osnovali ovaj bend. Tokom šesnaest godina karijere, neki članovi su se menjali zbog ovog ili onog razloga, a sada, ne da nismo iz istog kraja, nego nas je trojica iz Beograda, a dvojica iz Šida, dakle, jedan član nas deli od toga da postanemo pretežno šidski bend.
Prošle godine ste objavili peti album. Ima li naznaka da izdate još neki album u skorijoj budućnosti?
Objavljivaćemo singlove, bez žurbe i rokova, imamo toliko pesama da je postao problem na koncertima da stavimo na listu sve što publika traži od nas.
Taj album ste stavili na internet platforme gdje ih muzički konzumenti mogu slušati za dž. Isplati li se na taj način objavljivati albume, jer za snimanje muzike je potrebna poprilična svota novaca?
Isplati se, bitno je da te ljudi slušaju, nije jedino sredstvo zarade prodavati fizičke nosače zvuka.
Ovih dana u Srbiji se dešavaju izvjesni pokušaji da se mijenja sistem. Da li su ta dešavanja imalo uticala na vašu karijeru?
Na karijeru ne, utiču na sezonu. Ovo čime se mi bavimo je najosetljivija branša. Korona – ne sviraš! Poplave, zemljotresi, dani žalosti, protesti, štrajkovi – ne sviraš. To je najčešće naš izbor, treba pokazati solidarnost u teškim trenucima. Nismo mentoli pa da skačemo i pevamo na dan neke tragedije. Zajebano je kod ovoga što se jedan veći koncert planira i priprema mesecima, nekada i po godinu dana, pa nas za svako pomeranje čeka logistički pakao ili nam slede penali za otkazivanje, platiš svašta unapred za šta nećeš dobiti povrat. Drži se ti novinarstva!
Kakvo je vaše mišljenje o svemu tome? Da li omladina bespotrebno troši svoju energiju ili će do nekakvih promjena doći?
Već je došlo do promena, omladina je izašla iz apatije i pokrenula se. Pokušaj da se promeni nešto na bolje je sve osim bespotrebnog trošenja energije.
Trebaju li na ovim prostorima uopšte ikakve promjene?
Naravno da trebaju.
Da li je moguće da nakon ovih studentskih pobuna rokenrol dođe više do izražaja?
Rokenrol je već došao do izražaja tokom ovih protesta, gomila transparenata koje ljudi prave su citati što iz naših pesama, što iz pesama drugih rokenrol bendova.
Ima li rokenrol uopšte budućnost?
Rokenrol je večan.
Imate li vi neku poruku za omladince?
Pumpaj!