Istorija ostrva je vrlo duga i nadasve fascinantna. On je
naime bio naseljen još u neolitu, a u petom vijeku je postao utočište za
prognane hrišćane.
Godine 516. Sv. Kadfan tamo je sagradio samostan zbog čega
su ostrvo u sljedećim vijekovima pohodili brojni hodočasnici, što je slučaj i
danas. O koliko se važnom mjestu za hrićane radi, govori i podatak da je ostrvo
postalo poznato kao ‘sveto mjesto za sahranjivanje najhrabrijih i najboljih u
zemlji’, a Bardovi su ga nazivali ‘zemljom oprosta i putem u raj’.
U Srednjem vijeku važila je ‘formula’ prema kojoj su tri
hodočašća na Berdsi vrijedila kao jedno u Rim. Na ostrvu su sahranjeni neki od
najpoznatijih velških svetaca, a s obzirom na vijekove hodočašća, legenda kaže
kako je na ostrvu sahranjeno oko 20 hiljada svetaca.
Svako ko stupi nogom na ostrvo tako će sigurno čuti priču
kako ‘nije moguće negde zabiti lopatu, a da ne pogodite nečije kosti’.
Drevni samostan i crkvu 1537. je godine srušio Henry VIII, a
u 19. vijeku je počela svojevrsno renoviranje ostrva. Na njemu su sagrađene
farme, nekoliko kuća i kapela. Još 1881. godine na ostrvu je živilo 132 ljudi,
a ta je brojka godinama opadala. Posljednji popis je sproveden 2003. godine i
tada je na ostrvu živilo četvoro ljudi.
Ostrvo je 1979. uz pomoć velške crkve kupio ‘The Bardsey
Island Trust’ koji se fokusirao na prirodno očuvanje ostrva, arhitekture i
stočarstva.