Kako jeftino putovati

„Ne pričaj sa strancima!”

„Nikad nemoj ući u auto sa strancem!”

„Nikad nemoj uzet slatkiš od stranca s ulice!”

„Pazi kako prelaziš cestu!”

Tako nekako. Nitko ne može osporiti kako su to sasvim prikladni
savjeti jedne bake. Nekome od kojih 7 godina. Ali mnogi od nas još
uvijek su u tom filmu i sa 37! Putovanje se čini kao sasvim nezamisliva
stvar ako se bojimo stranaca, a svijet se vrlo lako može obići – i to uz
ekstremno malen budžet – čineći sasvim suprotno bakinim savjetima.
(Osim savjeta za prelaženje ceste, vazda valja biti oprezan.) No nije
baka za bacit, treba biti pametan i znati što radite. Na nama je,
doduše, da odaberemo hoćemo li se radije skrivati u nekom učmalom kutku
ili se otisnuti u taj veliki bijeli svijet prepun opasnosti i živjeti
punim plućima.

Zaboravimo sada na bakine savjete. Putuje ti se? Nemaš para? Nema
veze! Nećeš biti niti prva, niti zadnja osoba koja se smuca po svijetu
bez novca. Takav stil putovanja iziskuje ogromne količine odricanja od
udobnosti, vjerovanja u svemir i druge ljude, odbacivanje srama i
poprilične doze snalažljivosti. Ako to uspijete, rezultat je ekstremno
nagrađujući. Ovaj tekst napisali su ljudi koji su putovali s vrlo malo
ili ništa novca – moguće je! Pročitajte i saznajte kako jeftino
putovati.

Za početak ima da razmotrimo začarani krug rada, vremena i novca.
Kako bismo živjeli, trebamo novac. A da bismo dobili novac, radimo. A da
bismo imali stalan posao, živimo na jednom mjestu i trošimo novac da
bismo tu živjeli. Rijetko nam ostaje dovoljno novca za česta putovanja, a
ograničeni smo i vremenski, te nam stoga za putovanje treba mnogo
pripreme, odveć striktno držanje po planu i dovoljan budžet.

Zamislimo sada kako bi bilo iskočiti iz tog začaranog kruga.
Prestanemo raditi za novac. Nismo vezani za jedno mjesto. Odjednom imamo
ogromnu slobodu i sve vrijeme svijeta. Ako sada prihvatite ideju kako
je moguće putovati bez novca – ništa vas ne može spriječiti da proživite
svoje snove!

(Ako sanjate o putovanju, dakako. Neki ljudi sanjaju o sasvim drugim stvarima.)

1. Prijevoz

Što se samog čina prelažanje od točka A do točke B tiče, postoje
razne alternative konvencionalnim prevoznim sredstvima gdje putujete kao
kofer. Ako nemate novca, to obično znači da imate slobodu (da se
vratimo na začarani krug), te stoga možete pribjeći metodama putovanja
koje iziskuju više vremena, truda i kreativnosti.

1.1. Autostop

To je naravno ulaženje u automobile stranaca! Mnoge članke možete pronaći u rubrici Stoperski vodič.
Sudeći prema kolektivnom iskustvu članova Kluba putnika koji imaju na
stotine hiljada kilometara pređenih autostopom, ovaj vid putovanja je
sasvim bezbedan, uprkos brojnim predrasudama.

1.2. Stopiranje preko vode ili zraka

Osim stopiranja vozila koja se kreću po zemlji (to ne moraju uvijek
biti automobili), moguće je stopirati i brodove te uloviti čak i
besplatne prekooceanske plovidbe kao član posade. Naravno da je iskustvo
sa brodovima prednost!

• Find-a-Crew – tu možete napraviti profil i naći ljude koji traže posadu.
• FloatPlan – ista stvar, samo besplatna.
• CrewSeekers – još jedna od takvih stranica.

Postoje čak i ljudi koji su ustopirali avione, uglavnom privatne, no
čak i komercijalne! O tome ne postoje neki veliki savjeti, samo morate
biti dovoljno sretni (i uporni) da naiđete na pravu osobu u pravo
vrijeme i objasnite im svoju situaciju. Neki ljudi samo vise po
aerodromu i pitaju ljude da im kupe kartu. Uglavnom ciljaju na ljude u
odijelima, od kojih su neki u mogućnosti reći svojoj kompaniji da su
propustili let, te kupiti novi koji daju vama. Zvuči nemoguće, ali je u
principu toliko blesavo da je moguće.

1.3. Biciklom ili pješke

Ako vam dosadi ovisiti o drugim prijevoznim sredstvima, možete
probati napraviti dulje ture biciklom, a ako vam je i to prebrzo, možete
hodati! Ako ste s biciklom, ljudi će biti još spremniji pomoći. Valjda
zato što je to nešto zahtjevnije, a i zato što je imidž stopera ukaljan
glupim filmovima, dok svi još vjeruju umornom biciklistu.

1.4. Jeftini letovi, carpooling i vlakovi

U današnjem svijetu, nude se mnogi veoma jeftini letovi. SkyScanner
je dosta dobar pretraživač jer možete utipkati od neke zemlje za bilo
gdje, i to kroz čitavu godinu. Možete naići, primjerice, na letove iz
Španjolske za Meksiko za 100€. Ili iz Njemačke do Brazila za 280€. Do
Australije možete otići za 400$ ako prvo odletite iz Norveške za Tajland
(250$) te onda od Tajlanda za Australiju (150$). Poigrajte se i vidite
što se sve nudi! Dobar pretraživač je također i Google flight explore.
Još uvijek ne podržava sve zemlje ili letove, ali za one koje podržava
je genijalan zato što isto omogućava dosta slobode sa postavkama
pretrage te vam čak izbaci kartu sa destinacijama i cijenama. Za letove
po Evropi dobar pretraživač je AzAir
jer daje mogućnost pretrage okolnih aerodroma – npr. možete
pretraživati letove za London ne samo iz Beograda, nego u isto vreme i
iz Temišvara, Budimpešte i drugih obližnjih gradova. Za one koji nemaju
jasno definisanu destinaciju nego bi samo mrdnuli, predlažemo sajt Drungli – ukucate polazni grad i datum kada biste putovali, a ovaj pretraživač vam pokaže kuda možete najjeftinije leteti u to vreme.

BlaBlaCar je
jedan od tkz. carpooling sajtova, mesto na kome ljudi nude da vas povezu
do određene destinacije često za mnogo manje novca nego što vam treba
za autobusku ili voznu kartu. Potrebno je samo napraviti profil, pronaći
i dogovoriti vožnju.

2. Spavanje

Uz internet je sasvim moguće spavati uokolo bez ikakve opreme. Ali
ako se ugledate na puža i ponesete sa sobom i svoju kuću, šanse za
pronalazak mjesta za spavanje se povećavaju te imate više slobode
zalaziti u slabo naseljene krajeve. Često postoji i mogućnost da
prenoćite (ako nemate izbora) i na autobusnim postajama, po klupicama u
parkovima, na plažama, po kolodvorima, pa čak i napuštenim kućama ili
kojekakvim nastambama. Imajte mašte!

2.1. Kampiranje na divlje

Na mnogim je mjestima moguće kampirati na divlje, a u nekim zemljama
(poput Kanade, Finske, Švedske, Norveške, Irske i Škotske) čak i
legalno. Nemojte biti bučni, nemojte praviti vatru, tj. budite skroviti i
pametni, ne zadržavajte se mnogo dana, već samo preko noći i sve bi
trebalo biti okej. Čak ako vas netko i ulovi, uglavnom vam neće praviti
velike probleme ako objasnite da ste siromašni putnik koji se
jednostavno umorio i odlučio zaspati.

Moguće je također pitati ljude za gostoprimstvo. Samo
pokucajte/pozvonite na vrata, objasnite tko ste i tako to i upitajte
biste li mogli kampirati u njihovom dvorištu. Ponekad će vas ljudi
odbiti, a ponekad prihvatiti. Često će isprva biti sumnjičavi (ipak
većina svijeta gleda glupe filmove na teveu), ali kad vas upoznaju,
opustit će se, te vam čak ponuditi nešto hrane ili priliku da se
otuširate.

2.2. Oprema za kampiranje

Dok neki ljudi preferiraju šatore, drugi preferiraju samo karimate
ili šatorska krila. Još jedna alternativa su mreže za spavanje, koje
mogu biti vrlo kompaktne, prostrane i kvalitetne – poput onih koje
dolaze sa mrežicom za komarce (te se tako sasvim zatvore) i ceradom za
kišu. Prednost šatora jest što vam ne treba drveće, lakše se u njemu
kretati, preoblačiti i slično te možete u njega staviti i sve svoje
stvari ili pozvati nekoga da vam se unutra pridruži. Prednost mreže za
spavanje jest što je lakše sakriti se među drvećem, uvijek je jednako
udobno jer vas ne probadaju kojekavi kamenčići, češeri ili drvca, te
niste na potencijalno vlažnom podu. U mreži je preko ljeta ugodnije, ali
preko zime teže (ali ne i nemoguće) što se tiče izolacije od hladnoće.
Bilo da kampirate sa šatorom ili mrežom za spavanje, obična podloga čuda
čini! To može biti skupi karimat za kampiranje, jednostavna spužvasta
stvar za jogu ili plažu, pa čak i one folije koje se stavljaju na
automobilske vjetrobrane za reflektiranje sunca – u ovom slučaju to može
reflektirati vašu toplinu nazad prema vašem tijelu te ih ponekad možete
naći odbačene ili izgubljene uz cestu. Izolacija od tla i zraka je
veoma bitna.

Što se tiče vreća za spavanje, ako idete isključivo po kućama
stranaca preko interneta, dovoljna je lagana ljetna vreća za cijelu
godinu, ali ako kampirate u prirodi van ljetnog perioda, razmotrite
opciju da nabavite nešto težu i skuplju, ali topliju vreću. Alternativa
kupovanju toplije vreće jest da sami napravite dodatni sloj od
sintetičke deke (doslovno, uzmite jednu ili dvije sintetičke deke i
zašijte ih u vreću koju zatim možete staviti unutar vreće za spavanje).
Ako hoćete nešto napredniju sam-svoj-majstor verziju, nađite nekoliko
starih pernatih jastuka i napravite unutarnju vreću od deka i perja.
Mašta pomaže!

2.3. Stranice za razmenu gostoprimstva

Internet je magična stvar za besparična putovanja. Postoje brojne
stranice preko kojih možete naći ljude slične vama koji vas mogu
ugostiti na nekoliko dana, ili dulje. Trenutno daleko najpoznatiji sajt
sa najviše korisnika jest CouchSurfing.

Osim slanja poruka i zahtjeva, na kaučsurfu možete napraviti
takozvane otvorene zahtjeve – gdje samo upišete gdje biste i kad išli i
objasnite malo o svom putu te čekate da vidite hoće li vas itko pozvati.
Prednost ovoga jest što stvarno možete biti brutalno iskreni te
napisati nešto tipa „Možda prođem ovuda, možda ne, idem stopom pa pojma
nemam. Ako bi netko bio toliko fin da me pozove, molim vas da mi
pošaljete adresu i broj mobitela pa vam se javim ako se tamo pojavim. A
kad, ne znam. Jebiga, idem stopom.” Naravno, valja da napišete nešto i o
sebi i svom životu i da budete smiješni i pozitivni, ali začudili biste
se kako ljudi dobro reagiraju na takve otvorene zahtjeve!

Ako pak birano tražite ljude slične vama, CS je dobar jer se možete
učlaniti u grupe koje vas zanimaju (poput grupe za autostop ako idete
stopom, ili u grupu za bicikliste ako idete biciklom), te onda
ograničite pronađene profile u određenom gradu samo na ljude koji su u
toj grupi koja vas zanima. Npr, idete za Beograd, nađete sve ljude koji
nude smještaj u Beogradu, ali ih ograničite samo na ljude koji su u
grupi zvanoj “Hitchhikers“.
Kolege stoperi razumiju da im ne možete dati točan sat dolaska.
Također, možete ograničiti pretragu sa nekom riječju, te npr. možete
reći kaučsurfu da vam izlista u Parizu samo ljude koji u svojem profilu
spominju riječ „skvot” ili pretražiti cijeli svijet za ljude koji
spominju “češnjak”. Možete naći ljude koji mogu udomiti preko tri ljudi,
ili ljude koji prihvaćaju djecu ili ljubimce. Poigrajte se malo i
otkrijte što se sve može.

• WarmShowers – stranica za razmjenu gostoprimstva, prvenstveno za ljude koji putuje na dva tačka (biciklistička).
• BeWelcome –
  funkcionira po sličnom sistemu kao CouchSurfing, noviji je sajt i ima
  mnogo manji broj korisnika, ali nije profitna organizacija (CS je postao
  profitna organizacija te ga mnogi žešći putnici izbjegavaju). BeWelcome
  je također i jednostavniji za korištenje – samo šaljete i primate
  poruke, ne prepadaju vas silni različiti prozorčići i kojekakve opcije.
• HospitalityClub – još jedna alternativa kauču, manje poznat, te se u zadnje vrijeme čini da pomalo izumire.
• Airbnb – isto kao kaučsurf, samo što je u pitanju razmjena novca. Nekim ljudima je tako ugodnije. Ako netko baš tako voli, nek izvoli.

2.4. Volontiranje i razmjena rada

Osim ovih stranica, postoje također brojne stranice za volontiranje,
odnosno razmjenu rada za smještaj i hranu. Koncept jest da ne radite
previše, već do 5 sati po 5 dana u tjednu, te u razmjenu dobijete
smještaj i hranu. Ovo je super prilika za odmor od duljeg putovanja,
prilika za čitanje knjiga, upoznavanje jednog mjesta ili učenje novih
vještina. No, valja napomenuti kako često nećete naučiti ništa ekstra
magično ili kul, već ćete obavljati kojekakve normalne svakodnevne
poslove poput čupanja korova (naravno da ima iznimaka!), a često ćete
raditi i više od pet sati. Možete birati biste li radili na farmama, u
hostelima, ili pak čuvali djecu ili konje ili nešto šesto.

• VolunteersBase – poprilično nov sajt, ali sasvim besplatan.
• ThePoosh – još jedna besplatna alternativa volonterskim bazama, u ovom slučaju isključivo za projekte ekoloških građevinsih poduhvata.
• FreeWwoof – lista nekih wwoof mjesta koji su pristali biti na listi dostupnoj besplatno.
• WorkAway –
  stranica koja se plaća 23€ (ili 30€ za dvoje ljudi) za pristup velikoj
  bazi kontakata za volontiranje na raznim projektima (farme, obitelji,
  hosteli, socijalni centri) po cijelom svijetu. Članstvo vrijedi dvije
  godine.
• HelpX – 20E za jednu
  osobu ili par (ista cijena), za volontiranje po bilo kakvim projektima
  po cijelom svijetu za dvije godine. U principu isto kao Workaway samo
  malo jeftinije, manje fensi sajt i manje profila u Europi, ali nešto
  više po sjevernoj Americi.
• Wwoof –
  vjerojatno najpoznatiji sajt za volontiranje, ali samo na organskim
  farmama. Članstvo ovisi o zemlji (negdje je besplatno, u većini ce plaća
  na jednu godinu samo za tu zemlju).
• EVS –
  Evropski volonterski servis: bilo ko sa manje od 30 godina može do
  godinu dana živeti i volontirati u zamenu za hranu, stan i džeparac u
  nekoj evropskoj zemlji.
• Aupair – babysitting u inostranstvu, u zamenu za smeštaj, hranu i simbolični džeparac.
• Erasmus Placement – Vjerujemo da ste svi čuli za Erasmus, no također
  postoji i Eramus stručna praksa, koju po novim pravilima možete
  odraditi i nakon završetka studija, a koja mora završiti najkasnije 12
  mjeseci od diplome. Trajanje je od 3 do 12 mjeseci, a prvih 6 mjeseci
  imate mjesečnu stipendiju čiji iznos ovisi o zemlji u koju idete. Od
  “naših” zemalja, uključene su Slovenija, Hrvatska i Makedonija. Za više
  informacije obratite se ECTS koordinatoru na svom faksu ili u Uredu za
  međunarodnu suradnju vašeg Sveučilišta.
• Eurodyssee –
  stručna praksa koja pokriva većinu europskih zemalja, samo ne u
  cjelini, već po regijama. Ukoliko vaša regija nije uključena u projekt,
  možete ići do gradske, županijske ili regionalne uprave i informirati ih
  o programu te ih potaknuti da se učlane.
  Na stručnu praksu mogu otići svi između 18 i 30 godina na boravak od
  tri do sedam mjeseci. Plaćeni su stan i životni troškovi, a ponekad i
  putni troškovi.

2.5. Meditacijski centri, Rainbow i okupljanja stopera

Još neki od načina da se malo odmorite od stalnog putovanja jesu Vipassana
meditacijski centri, u koje su dobrodošli svi, možete ih pronaći u
mnogim zemljama svijeta, a operiraju po sistemu donacija. Ako imate
nešto za doprinjeti, doprinesite, ako ne možete, ne morate. Morate,
doduše, biti u mogućnosti mirovati na jednom mjestu na duže vrijeme i
(očito) biti zainteresirani za meditaciju.

Postoje također i sastajališta Rainbow obitelji,
što su u principu suvremeni hipiji i ini alternativni putnici koji se
nađu na jednom mjestu, žive skupa, zajedno kuhaju i jedu te održavaju
kojekakva zbivanja, poput velikih vatra, improviziranih koncerata i
slično. Uglavnom informacije nisu sasvim javne, već morate biti pozvani,
ali kada krenete jeftino putovati lako upoznate ljudi koji vam daju
link na neki sajt ili slično. Što se rainbowa tiče, možete upoznati
mnoge drage ljude, ali čuvajte se rainbow-rrhee (eufemizam za moguću
posljedicu kolektivne rainbow kuhinje. Naziv su nadjenuli sami Rainbow
ljudi, nije to ništa strašno).

U Europi, a često i drugdje, možete naići na sastajališta stopera. U Europi je najjača skupina na FaceBook grupi HitchGathering, koja povezuje šaroliku mrežu stopera koji se sastaju jednom godišnje, ali komuniciraju neprestano o svemu i svačemu.

2.6. Ostala mjesta

Ako vam se spava, spava vam se. Na što ste manje udobnosti navikli,
to više izbora imate. Kojekakva napuštena kuća, gradilište, klupa u
parku, mjesto ispod tobogana, plaža, pa čak i zahod mogu poslužiti kao
privremeno sklonište. Ako vam treba neko sigurnije mjesto, uvijek možete
potražiti vatrogasnu postaju, crveni križ, crkvu ili čak policijsku
postaju. Ako pitate u crkvi potrudite se pričati izravno sa svećenikom,
kod vatrogasaca se redovito možete i otuširati, u crvenom križu će vas
uglavnom primiti, a i policajci začuđujuće dobro reagiraju te vam mogu
ili predložiti gdje da kampirate na divlje ili vam čak ponuditi krevet u
praznoj ćeliji. Pitati možete i na benzinskim postajama i bolnicama,
ili potražiti autobusnu postaju ili kolodvor.

3. Hrana

Vjerovali vi to ili ne, ljudi ne jedu novac, ljudi jedu hranu. A
hrane ima svugdje! Što se besparičnog putovanja tiče, zemlje se mogu
ugrubo podijeliti u dvije kategorije. U bogate zemlje i one koje to
nisu. U razvijenim zemljama možete živjeti od otpada, a u siromašnim
zemljama ljudi su uglavnom veoma gostoljubivi i vrlo rado će vam pomoći
ako im objasnite svoju situaciju.

3.1. Recikliranje hrane

Razvijene zemlje su ekstremno rastrošne, te se lako može preživjeti
od njihovog otpada. Iako u našem jeziku još uvijek ne postoji neki
uvriježeni naziv za tu aktivnost, riječ je o recikliranju hrane, na
engleskom znano kao „Dumpster-diving” (također „Skipping” u Engleskoj
ili „Bin-diving” u Australiji). Koncept je vrlo jednostavan; umjesto da
uđete u dućan, zaobiđite ga, pronađite kontejner za smeće, otvorite ga i
prekopajte. Vrlo vjerojatno ćete pronaći sasvim kvalitetnu jestivu
hranu!

Nekoliko savjeta za recikliranje hrane:

Kopajte po kontejnerima nakon što se radnja zatvorila – tako ćete
imati više privatnosti, manja je vjerojatnost da vas netko otjera, a to
je uglavnom i najbolje vrijeme, jer mnogi dućani bacaju proizvode netom
prije zatvaranja. Moguće je, naravno, kopati i po danu, samo budite
savjesni i bez srama.

Budite pristojni! Ako je sve zapakirano u vrećama, lako možete po
osjećaju težine i opipa ustanoviti ima li hrane u pojedinoj vreći ili
ne. Ako opipate nešto obećavajuće, vreću odvežite, prekopajte, te zatim
ponovno zavežite. Ponekad morate vreću nasilno otvoriti, ali svejedno
pokušajte biti što čišći i nemojte ništa razbacivati po podu. Ako nešto,
pak, izvadite vani kako biste prokopali dublje, nemojte zaboraviti sve
vratiti unutra te na kraju poklopiti kontejner. Najbolje neka sve
izgleda kao i prije, jer što ste uredniji to su veće šanse da nikome
neće smetati vaša aktivnost te vlasnici dućana neće pribjeći
zaključavanju kontejnera. Pokušajte biti što tiši, makar to ponekad bilo
teško (kad naiđete na kile čokoladnih keksiju uglavnom počnete vrištati
od veselja.)

Zlatno pravilo recikliranja hrane jest da idete ravno do dna! Nemojte
biti sramežljivi, moguće je da na vrhu nema ničega, ali je dno
kontejnera puno hrane. Jednostavan trik jest da nagnete kontejner.

Što se opreme tiče, za noćno kopanje trebat će vam svjetiljka.
Najprikladnije su one naglavne lampice, ali bilo što može poslužiti.
Imajte također na umu kako su neki kontejneri prljavi, ili se po dobrim
namirnicama prolije neki razbijeni jogurt ili trulo voće. Neka vas to ne
spriječi. Ako vam se gadi dirati nešto ljepljivo, možete sa sobom
ponijeti gumene rukavice, bočicu vode ili vlažne maramice. Obavezno
ponesite sa sobom vrećice, veliku naprtnjaču ili bisage za bicikl. Morat
ćete nekako odnijeti svu tu hranu doma! Također, kraj kontejnera često
možete naći odbačene kutije koje dobro dođu za odnošenje ulova.

Ako vas, pak, zanima što ćete uzeti a što ne, to ovisi o vama.
Zaboravite na religiozno vjerovanje u datum isteka roka trajanja. U
Europskoj uniji, ti su datumi pomaknuti unaprijed, te vrlo često možete
naći i sasvim jestive mliječne proizvode koji su istekli prije nekoliko
dana. Često se također nalazi i hrana kojoj nije istekao rok, ili
pakiranja od, primjerice, deset narandži od kojih je jedna trula,
ostalih devet savršeno, ali sve se mora baciti. Valjanost namirnica
također ovisi o vanjskoj temperaturi; preko zime hrana ostaje hladna, a
može se i zamrznuti. Preko ljeta se brže kvari – ali i to ovisi, ponekad
usred ljeta naiđete na jogurt koji je još uvijek hladan, što znači da
je netom bačen. Eksperimentirajte, vidite na što nailazite, što vam se
sviđa, a što ne! Vjerujte svojim osjetilima mirisa i okusa više nego
čitanju datuma. Iako je to zdravorazumski, valja napomenuti kako je
najbolje izbjegavati uzimanje proizvoda kojima je pakiranje otvoreno, te
staklenki i limenki koje više nisu vakumirane.

Moguće je pronaći i stvari koje nisu hrana. Vrijedi proviriti iza
sportskih dućana – nevjerojatno je kakve stvari možete pronaći,
prošlosezonsku odjeću, cipele, čak i ruksake, bisage, svjetla za
bicikle. Takvi ulovi su rjeđi, ali vrlo vrijedni!

Recikliranje i zakon – legalni status ove aktivnosti ovisi o zemlji. U
nekim zemljama, poput Francuske, smeće ne pripada nikome, te je kopanje
po kontejneru legalno. U mnogim zemljama nije, ali nitko vas u principu
neće tužiti, jedina potencijalna neugodnost jest da vas netko zamoli da
se prestanete i odete od kontejnera. Ponekad su kontejneri zaključani
ili sakriveni iza ograda. Iako je „traspassing” ilegalan, ako to činite
noću, lako je moguće te često možete naći vrlo dobre stvari. Naravno,
takve aktivnosti poduzimajte uz vlastitu odgovornost i dodatnu dozu
opreza.

Najkorisniji sajt za recikliranje hrane je TrashWiki
– gdje kolektivno pišu svi za sve. Wiki je pun članaka o vrstama
kontejnera, pojmovima (dumpster-diving, freeganism i slično), a možete i
ukucati lokaciju, državu ili grad koji vas interesira, provjeriti koji
je legalni status te vidjeti je li itko napisao lokacije dobrih mjesta.
Ako otkrijete koju dobru lokaciju sami, molimo vas da nadopišete na ovaj
kolektivni wiki!

3.2. Po restoranima

Kako jesti u zemljama gdje nema smeća? Prihvatite slatkiše od
stranaca sa ulice. Štoviše, ukoliko se ne sramite previše, možete otići u
bilo koji restoran ili se obratiti uličnom prodavaču; predstavite im
se, objasnite tko ste i što ste, odakle dolazite i kako putujete i
pitajte imaju li možda nešto ostataka ili bilo kakve hrane koje bi vam
mogli dati besplatno. Po mogućnosti, na lokalnom jeziku. Ne biste
vjerovali kako pozitivno ljudi reagiraju na takvo pitanje. Možda zvuči
nevjerojatno, ali u stvarnosti ljudi su poprilično dobrodušna bića i ako
ih izravno upitate za pomoć, rado će vam biti na usluzi. Možete također
ponuditi svoju pomoć, malo pomesti ili oprati suđe, ali većina ljudi će
reagirati sa smješkom, reći vam da sjednete, pitati vas kojakakva
pitanja te vam dati nešto hrane. Ako malo razmislite, za jedan restoran,
tanjur riže ili dvije tortilje stvarno nisu nikakav gubitak, a cijela
ta situacija ih pomalo izbaci iz takta i često razveseli. Najbolje je
izravno pitati vlasnika, budući da zaposlenici ponekad ne znaju što da
naprave. Moguće je da vam netko kaže ne, ali ako vas to ne obeshrabri,
vrlo lako možete preživjeti bez novca (čak mnogo kvalitetniju hranu po
restoranima bez para nego sa niskim budžetom jer u toj situaciji
uglavnom jedete najjeftiniju tjesteninu sa umakom od rajčice).

3.3. Pučke kuhinje i socijalni centri

U nekim zemljama vrlo lako možete pronaći centre koji gladnim ljudima
serviraju besplatnu hranu. Suprotno uvriježenom mišljenju, ta mjesta ne
postoje isključivo za lude beskućnike, već sve one koji su gladni a
nemaju novca da se stalno hrane. Ako se pojavite na takvom mjestu kao
zalutali besparični putnik, ljudi će vam vrlo rado pomoći, nahraniti vas
i poslušati vašu priču. Možete ponuditi svoju pomoć sa čišćenjem i
slično, iako je uglavnom takva mjesta neće prihvatiti.

Također možete naići na mjesta u kojima možete dobiti prehrambene
namrnice, te čak odjevne predmete, obuću ili kozmetiku. Pitajte lokalne
ljude ili Google. U Europi je to primjerice Crveni križ i Emmaus.

3.4. Pitanje srama i morala

Ako vam nešto treba, pronaći će se, pa makar zatražili pomoć od
dobrodušnih ljudi ili socijalnih centara. U tome nema ničeg lošeg i
ničeg čega se treba sramiti. Ako nemate novca, nemate novca, nije bitno
jeste li izgubili posao ili ste po izboru siromašni. Ali uvijek budite
pozitivni, ponudite pomoć, zahvalite se, i naravno, pomognite drugima na
koje naiđete! Ako primjerice odete u lov po smeću, nađete mnogo stvari,
te na putu nazad kući naiđete na nekoga tko prosi – ponudite im nešto
od toga što ste našli. I objasnite im odakle je došlo i kako i sami mogu
naći hranu. Neke zanima samo novac, ali začudili biste se koliko
prosjaka pojma nema da mnogo fine hrane leži u kontejnerima! I svi
uvijek prihvate pokoji jogurt, kekse ili čokoladu, nešto što se lako
jede i ne zahtijeva kuhanje. Vrlo je bitno da odvučete svoj um iz
uvriježenog sklada recipročnosti. To što je netko vama pomogao, ne znači
da im dugujete nešto više od iskrene zahvalnosti. Također, kad god
možete, pomozite drugima bez da od njih očekujete išta zauzvrat!

3.5. Spravljanje hrane na putu

Ako preferirate sami spravljati svoju hranu, vrlo jeftina alternativa
ponekad skupim prijenosnim kuhalima (skupima zato što često morate
kupiti poseban plin u posebnim spremnicima), jest da sami napravite svoje kuhalo
– primjerice od praznih konzervi pive ili kole, koje zatim palite sa
medicinskim alkoholom (što veći postotak to bolje, a može se lako naći u
većini zemalja i jeftinije je od plina u malim spremnicima).

Od konzervi možete napraviti i malu peć na drva –
nešto veće i teže, ali dobro ako putujete sa više ljudi i kuhate za
sve, a ostaje vam uvijek i mogućnost da napravite malu vatru – samo
budite veoma pažljivi.

Dok kampirate, lako možete napraviti doručak ili kavu bez kuhala.
Prije spavanje možete namočiti zobene pahuljice sa običnom vodom (i po
želji dodati cimet, šećer, čokoladu), te ujutro pojesti finu zobenu
kašu. Kavu lako možete napraviti kao hladni frappe – nešto instant kave
(po izboru sa šećerom) stavite u bočicu, dolijte vodu i energično
promućkajte! Rezultat nije neka fina kava, ali za vrlo malo novca
funkcionira za zadovoljavanje kafeinske ovisnosti. Ako svaki dan odete u
birtiju po šalicu kave – to je mnogo mnogo novca na dulje vrijeme, te
se kupovanje jednog pakiranje instant kave isplati već nakon tri jutra
hladnog frappea.

Sa sobom možete nositi i jednu od onih poklopnih termos čaša, u
kojima možete napraviti vruću kavu, čaj, zobene ili jednostavnu juhu. U
većini restorana ili kafića, ljudi će vam rado pokloniti čašu vruće
vode, a isto možete zatražiti i na benzinskim postajama, ili čak kućama
običnih ljudi.

3.6. Lovci/sakupljači

Ne zaboravite, naravno, brati voćke i sakupljati orašaste plodove.
Moguće je također i ribati, u nekim zemljama je legalno ako nemate
nikakvu kompliciranu opremu, a i ondje gdje nije legalno, rijetko će vas
netko smetati ako ribate samo sa flaksom, udicom i olovom. Vrlo
jednostavnu spravu za ribanje možete napraviti od prazne limenke ili
male bočice – samo zavežite flaks i omotajte ga oko boce/limenke, što
dalje bacite olovo, te zatim tu bocu/limenku ostavite držati u ruci i
pustite da se flaks odmota. Isto možete uraditi i bez boce, samo imajte
flaks na plastičnom kolutu ili prvom štapiću iz šumarka.

3.7. Voda

Ne verujte u laži proizvođača vode u plastičnim bocama. U mnogim
zemljama skroz je okej piti vodu iz špine. Čak i ako stvarno ne želite
piti tu vodu, ne morate stalno kupovati bočice. Imajte jednu čuturu
– rijetko koja birtija ili restoran će vam odbiti napuniti bocu, a ako
lokalni ljudi ne piju iz špine, dat će vam s aparata za vodu. Besplatno.
Samo pitajte, nasmiješite se i zahvalite. U obzir dolaze i kojekakvi
filteri, od mehaničkih do kemijskih, ili čak prokuhavanja vode ili
ostavljanja na suncu u npr prozirnoj staklenoj boci na jedan dan. Za
putovanje bi možda najprikladnije bilo nešto poput LifeStraw,
jer je maleno i lagano. Postoje razne podjednako prikladne alternative,
iako sve iziskuju početni novčani ulog (ili kontaktirajte neku od tih
kompanija i ponudite usluge reklamiranja u razmjenu za besplatne
proizvode – provjereno moguće).

4. Internet naš svagdašnji

Mnogi ljudi putuju sa kojekakvim pametnim telefonima, tabletićima i
kompjuterima. Sve je to korisno, i može biti super, ali da se može bez
toga – može! Do besplatnog interneta, kao i pristupa računalu, često
možete doći u javnim knjižnicama, turističkim uredima i kopiraonicama.
Ako nemate druge opcije i stvarno nemate para, možete u internet cafe-u
zamoliti za besplatnih 15 ili više minuta – i uglavnom će vam ljudi
dopustiti sa smješkom!

Ako pak imate svoj uređaj, besplatni internet možete nekada naći na
trgovima, te vrlo često u prijespomenutim knjižnicama i turističkim
uredima. McDonalds restorani uglavnom imaju nezaštićene mreže, kao i
slični lančani restorani, a ta mjesta su obično krcata i nitko neće
primjetiti ako se pojavite sa računalom a ništa niste naručili. Također,
ako ste dovoljno uporni, uvijek možete provaliti pokoju wifi lozinku
(začuđujuće često je ime birtije ujedno i lozinka).

Ako razmišljate koju spravu nabaviti, imajte na umu da je bitno za
što vam sprava treba. Ako vam treba nešto samo da provjerite mail i
fejs, dovoljno je imati pametni mobitel koji hvata wifi. Dobra
alternativa su e-book čitači, jer im baterija dugo traje, noviji modeli
mogu na internet, a očito služi i za čitanje knjiga. Ako pak volite
imati više slobode za pisanje i obradu fotografija, ponesite svoje
prijenosno računalo, ali imajte na umu da je to dosta potencijalno
bespotrebne kilaže.

5. Besparična kozmetika – ako ste baš hard-core

Dentalna higijena; možda zvuči nemoguće, ali zubi se ne moraju prati
kupovnom zubnom pastom! Neki putnici koriste sol (da, sol koje dođe iz
mora). Uvijek lako možete pronaći malo soli, te ju nositi u nekoj
kutijici (tipa ona iz kinder jaja). Ili samo uskočite u more sa četkicom
za zube. Neki pak ne koriste ništa, već četkaju na suho ili sa vodom.
Moguće je i sam napraviti svoju pastu za zube, bilo u formi paste ili praha sa sušenim biljem, a možete koristiti i sodu bikarobonu.

Osobna higijena; neki ljudi se peru bez sapuna. Kao alternativa, za
odstranjivanje prljavština možete koristiti pepeo (super za smrdljive
ruke ili pranje suđa) ili pijesak (super ako ste kraj mora gdje ima
pjeska). Neki putnici kosu peru sa sodom bikarbonom, ili sve – tijelo,
kosu i odjeću – peru sa običnim sapunom za rublje, kakvog su koristile
naše bake s početka priče.

Odjeća; ne morate plaćati mašine na kovanice, ako umijete
jeftino putovati, onda umijete i oprati pokoju majicu i rublje na ruke.
Jedan od savjeta jest da gdje god stignete operete po jednu majicu i
gaće i sušite tako da zakvačite na ruksak.

Što se tiče odnosa žena i mjeseca; veoma dobra alternativa stalnom
kupovanju uložaka i tampona (ovo nije savjet samo za putovanje) su
silikonske čašice. Koncept možda zvuči čudno, i definitvno vam je
potreban period privikavanja, ali jednom kada se naviknete, predivno je
što ne morate brinuti o zalihi uložaka (em su skupi, em mogu biti
nedostupni, em nisu baš ekološki), te vam je za održavanje higijene
dovoljan pristup vodi, bilo iz špine ili iz boce dok kampirate.

6. Poslovi po putu

Ako pak postanete besparični i to vam se ne sviđa, možete probati
naći posao. Ako se dovoljno smucate uokolo i pitate ljude, možete naći
kojekakve posliće na crno. Ono čemu putnici često pribjeguju za širenje
budžeta jesu poslovi sakupljanja plodova – PickingJobs.
No, nisu vam neke velike šanse pronalaska posla preko interneta, bolje
je da odete u određenu zemlju prije sezone, raspitujete se uokolo i
pronađete nešto.

Ukoliko znate svirati, možete pokušati sa uličnim muziciranjem.

Postoje također i tkz „Working Holiday” vize za Kanadu, odnosno za
SAD “Work & Travel” program. Sa tom vizom možete putovati po zemlji
te legalno raditi, a ako poželite ostati u jednoj od tih zemalja, moguće
je ako pronađete poslodavca koji bi vas htio zadržati na dulje vrijeme,
te se tako prijavite za radnu vizu (ali u tom slučaju ste doslovno
vizni rob tog poslodavca!) U tim zemljama, vrlo lako možete pronaći
jednostavne poslove – poput čišćenja, selidbe i slično, sezonske
poslove, te nešto bolje plaćene poslove ako ste zanatlija!

7. Ostali savjeti

Ovaj čika napisao je čitavu knjigu o življenju bez novca, može se pročitati na netu besplatno, samo na engleskom, doduše: Moneyless Manifesto.

Život je moguć bez mobilnog telefona. Ako mijenjate zemlje čitavo
vrijeme, posjedovanje takve sprave postaje veoma besmisleno i skupo,
osim ako se ne koristi čisto za pristup besplatnom internetu. Korisno
je, doduše, imati brojeve ljudi kod kojih planirate prenoćiti, budući da
lako možete zamoliti nekoga na ulici da vam posudi svoj mobitel da
pošaljete sms ili napravite kratki poziv ako se za isto pojavi nužnost.

Kupovati mape također ne trebate, ako vam nije u budžetu. Vrlo
jednostavan trik jest da se posavjetujete sa Googlom ili sa nečijom
kartom (može i karta na bezinskoj ili u knjižnici), te zatim
fotoaparatom (ako isti imate) fotografirate dio karte koji vam treba.
Možete i nacrtati kakvu skicu ili napisati imena cesta i mjesta kroz
koja planirate proći. Što se planova gradova tiče, besplatne karte
možete dobiti ne samo u turističkim uredima, već i u bilo kojem hotelu
bez da ste gost.

—

Fotografije su sa raznih putovanja članova Kluba putnika, od
Afrike (Maroko, Zapadna Sahara, Mauritanija, Sudan, Kenija, Namibija),
preko Azije (Kirgizija, Turska), do Jadrana. Autori fotografija: Inesa Adamonyte, Lazar Pašćanović, Uroš Krčadinac, Tibor Miglinci, Marko Đedović i Sanja Prodan.

Izvor klubputnika.org